Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

06/25

Umjesto glasnog uzdaha užitka

potok42:

prolazim užarenim naseljem na putu
prema klimatiziranim trgovištima hrane,
crkvama obredničkog obilja i obmana.
ovo je vrijedno pjesme, pomislim, to
zgrušavanja smisla trgovačkog duha,
nabavne, požudničke, novčarske moći.
Istovremeno, u glavi mi se, komešaju
sjećanja sa svježeg ruba prošlosti,
koja se nisu slegla, jer su šapat kaosa,
začuđenosti koja se rodila bez poziva,
s epilozima koji su sapleli moja očekivanja:

uto

06/25

Branka, platno I - test

konobarica:

Kako li je samo došla do ovoga?
Kada se dogodilo da je od perspektivne djevojke pune snova i mladenačkih planova došla do pedesetogodišnjakinje srušenog svijeta? Imala je sve. Nema ništa.
Zaboljelo je u prsima na tu pomisao.
Na plaži ogoljenoj od sunca i ljudi, u hladnoći februara prebire po sjećanjima. Sjećanja su samo neuspjeli pokušaji. Jalovi bijeg od surove stvarnosti u kojoj joj beštija jede tijelo, duša prazna pluta svakodnevicom i malaksalost priječi da bude ona prava.

pon

06/25

Baki

Oduvijek sam željela biti kao ona; neovisna i samostalna, imala je posao kad su druge žene bile samo kućanice. Pričljiva i mudra, uvijek je znala ispričati baš pravu priču. Suvisla, jaka, uporna, još od malena, a imala je teško djetinjstvo. Do svoje devedeset i pete bila je potpuno bistra u glavi. Pomirena, pobožna. Sahranila je tri sina i čak ni to ju nije ubilo. Sretna jer sam upoznala muža, spremna umrijeti u bilo kojem trenutku jer njoj je bilo vrijeme...nije žalila ni za čim.

Bilo je i onih koji ju nisu voljeli. Bila im je preglasna, presamostalna, previše. No, bila je u potpunosti svoja, možda je baš to ono što ih je najviše smetalo, piše U svijetu tajni.

pon

06/25

Samo naprijed punim baterijama

Star Rose:

Najbolje stvari u životu su besplatne:
zagrljaji
osmijesi
prijatelji
poljupci
obitelj
spavanje
ljubav
smijanje
lijepe uspomene
pogled na more
sunce

pon

06/25

Whaat?!?

Često mislim o Blogu ali nikako uhvatit vremena napisati koju smislenu. I sada sam slučajno zalutala ovdje jer trebam učiti a toliko mi se ne da pa kao zvjerlam okolo. I skužim da nisam pisala od početka godine, danas je sredina 6. mjeseca. Prošlo je već pola godine. Ja sam u šoku. Je li realno da je vrijeme ovoliko proletjelo?

Ukratko samo - bili su mi mama i brat za rođendan baby K. u 4. mjesecu. Rođendan i Uskrs u razmaku dva dana. Mama je bila 2 tjedna, brat tjedan dana. Bilo je najbolje do sada, ali opet s puno prigovora, negodovanja, nerazumijevanja. Ali prošlo je, K. je bila happy, to je meni najvažnije, sve drugo nevažno.
Rekla sam u prošlom postu da kada bi kuhala za mamu ručak bi to bilo koma i bilo je ljudi moji. Znači, kakav debakl, meni je evo još 2 mj poslije neugodno, piše Snaga Tvokuna.

Prikaži još vijesti...