Sve kategorije po listama

proljeće

tina-nakit

Bok ljudi!
Sva sam nom stop u nekom poslu, ne stignem svakodnevno objavljivat nove radove pa moram ovako, više odjedamput, ali nema veze :)
Bitno da je nama konačo ljepo i toplo vrijeme :))

Ona je njegova/ Ona je imala najveće srce

livialess

Ma znaš, ja ti tako, tu i tamo poludim. Postane mi tijesno. Onda se pokušavam usidriti na tvojim krilima, nečijim, njenim, njenim 2. Ja ti tako tu i tamo nemam prostora, pa se rasprostrem gdje mi nije mjesto.
Ona prva ima mala stopala. I u njih sam pokušala ući s brojem 41. Nije išlo. Nije moglo. Sad je često poljubim u rame. Kaže mi: To što nevjera nije tvoja, nije manja. Sada ću joj sve reći: Uzela bih ti sve, a to što nisam mogla, nego je ona ne znači da je manje dobra, loša, velika ili mala. I još ću joj nešto reći:
ONA JE IMALA NAJVEĆE SRCE. To ne znači da je moje ili tvoje manje ili veće. ONA JE NJEGOVA.
I sad moramo šutjeti, pa plakati, pa šutjeti, pa plakati. Ona je jednostavno njegova ta. Ni ti koja si ga dirala i tješila, ni ja koja sam ga izmaštala. Ona je njegova.
Ja tu i tamo poludim, mene tu i tamo zarobi svaka ljubav koja na ljubav miriše. Svejedno.
Ona će biti njegov dom, nevrijeme i zadnja jutarnja zvijezda. Još ću ti reći nešto: I mi smo mu posebne, i kuca na svaki sekund života za tebe, ponekad i mene.
Pustiti ćemo ga. Ona je njegova. Ona je imala najveće srce. I rupicu na bradi.
Vrijeme je da se poljube i vrijeme za molitvu. Za one koji su voljeli i one koji vole,
one koji će voljeti, i sve njih zajedno jer će biti. Uvijek će biti. Sretna nam noćas noć!

Nema naslova

usisac

>>>>> tips by Usisač >>>>



Baltimore Orioles - New York Yankees (Tip)   1 1,80
22.05.13 01:05




Houston Astros - Kansas City Royals (Tip) 2 1,70
22.05.13 02:10




Miami Marlins - Philadelphia Phillies (Tip) 2 1,80
22.05.13 01:10








Zadnjih 5 oklada:

New York Mets - Cincinnati Reds (Tip)   2 1,55
21.05.13 01:10





Houston Astros - Kansas City Royals (Tip) 2 1,50
21.05.13 02:10





BALTIMORE - NY YANKEES Tip 1 - 2,15
uto 01:05





Aalesunds FK - Odd Grenland (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,65
20.05.13 18:00





FK Haugesund - Sogndal IL (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,70
20.05.13 18:00





Rekordni niz od 14 dobitaka - - - - - 21.05.2011. - 07.06.2011.
Niz od 7 gubitaka - - - - - 12.08.2010. - 18.08.2010.

Dayana Evans - ALEX

dayanaevans-dajanaajducic

6. POGLAVLJE


Alexandra Heart

Frustrirano sam uzdahnula. Tony se sinoć nije pojavio u baru i to baš
kad mi je bio najpotrebniji, kad sam imala zanimljivu informaciju za njega. Potiho sam opsovala.
Sjedila sam za stolom obučena kao Alex Mendez i nestrpljivo čekala
kad će ući u policijsku postaju. Kasnio je već dvije minute. Dvije duge minute.
Napokon je ugmizao kroz vrata.
Bez oklijevanja sam mu se uputila u susret.
- Zašto sinoć nisi bio u baru? – upitala sam previše oštro zbog čega
me upitno pogledao.
- Kako znaš da nisam bio?
Pregrizla sam jezik zbog brzopletosti, međutim zahvaljujući toj istoj
mani uspjela sam brzo smisliti prigodan odgovor koji mi je pomogao ubiti dvije muhe jednim udarcem.
- Bio sam sinoć i nisam te vidio – zastala sam kako bih se nasmiješila
– Uostalom, bio si poprilično tražen.
- Što ti to znači? – nezainteresirano je upitao i počeo pogledavati
negdje iza mene dajući mi do znanja da mu dosađujem. Ali ne zadugo – pomislila sam.
- Plesačica Jane. Mislim da se tako zove – zamišljeno sam zastala,
dovoljno dugo da primijetim kako sam zadobila njegovu pozornost – Tražila te.
Bio je pomalo zbunjen tom informacijom. Naravno da mu nije bilo
jasno zašto bi ga Jane tražila nakon onog zadnjeg udarca kojeg mu je zadala. Odnosno, kojeg sam mu zadala – slatko sam se ispravila.
- Zašto bi me ona tražila?
- Ne znam. Rekla je da ti dam ovu adresu kako bi se našao s njom
večeras u sedam sati. Rekla je da joj duguješ večeru i da ćeš znati o čemu je riječ.
- Ništa ja njoj ne dugujem – zarežao je.
- Zar nisi rekao kako bi bilo dobro izvući nekoliko informacija od te
žene? – namjerno sam napomenula – Upravo ti se pružila savršena prilika – istaknula sam – Obična večera, malo razgovora između dvoje ljudi i, nadajmo se, mnoštvo informacija.
Tony se zamislio nad tim riječima, istrgnuo papir iz moje ruke i otišao,
a da mi nije rekao hoće li se pojaviti na sastanku ili ne.
Kasnije ga nisam vidjela, kao da je propao u zemlju. Opet mi je
umakao i to baš kad sam pomislila da je prestao s tim.


Čekala sam ispred ulaza u restoran. S obzirom da sam uranila,
strpljivo sam promatrala prolaznike kako bih skratila vrijeme.
Nadala sam se da je Melissa još uvijek živa.
Planirala sam otići do nje nakon večere kako bih je izvukla. Danas sam
se vrzmala oko bara pokušavajući shvatiti gdje se sve nalaze izlazi i ulazi. Međutim, i dalje sam znala samo za stražnje dvorište.
Uglavnom, plan je bio sljedeći: dok izvlačim Melissu, na drugoj strani
grada Tony je trebao izvući njenu sestru, a večera je trebala poslužiti kako bih ga indirektno nagovorila na taj pothvat.
Morala sam se odjenuti zavodljivo jer sam pred Tonyem željela održati
određenu sliku žene koja zarađuje za život plesanjem i pokazivanjem svog tijela, žene koja voli to što radi. Razmišljajući o tome upravo sam shvatila da sam do sada više radila ovo drugo nego prvo. Morat ću to ispraviti dok Sammy nije došla do istog zaključka.
Ugurala sam ruke dublje u oskudnu crnu jaknu koju sam odjenula
preko uske bijele majice dubokog dekoltea. Noć je bila prohladna i po cijelom tijelu sam osjećala hladnoću. Minica je bila previše kratka za moj ukus, a cipele previše visokih peta.
Stisnula sam zube. Što se mora, mora se.
Netko me nježno potapšao po ramenu.
Kad sam se okrenula odahnula sam vidjevši Tonya. Napokon ću se
moći skloniti s ulice. Srećom je ovo bio pristojan kvart, inače bi me netko vrlo lako mogao zamijeniti s prijateljicom noći s obzirom na moj izgled.
Na moje iznenađenje Tony je izgledao nekako uglađeno. Nisam zapravo
uspjela naći prikladnu riječ kojom bih opisala ono što sam vidjela, ali nešto je bilo drugačije u vezi njega.
Odjenuo je crnu sportsku jaknu, elegantnog kroja, ispod je imao
svijetlo plavu majicu, a dojam su dopunile tamne hlače elegantnog kroja. Vjerojatno je majica bila u pitanju, jer sam bila uvjerena da je to jedina boja, osim crne, koju sam za sada vidjela na njemu.
Ni zaigrani osmjeh na njegovom licu nisam imala priliku često vidjeti.
Očito je bio rezerviran isključivo za žene s kojima je koketirao. Samo su njegove sive oči i dalje bile oprezne. Bio je na zadatku i bilo je jasno kako nije želio zaboraviti tu činjenicu.
- Čekaš li dugo? – pristojno je upitao.
- Ne. Stigla sam prije nekoliko minuta – odgovorila sam uz ljubazan
osmjeh.
- Uđimo – rekao je i rukom mi dao znak da idem prva.
Tony, kavalir? Na to se nikako nisam mogla naviknuti, pa čak ni kad
mi je za stolom pridržao stolicu. Došlo mi je da se nasmijem i da mu kažem kako može prestati s glumom jer jako dobro znam dokle njegovo kavalirstvo seže. Ali, umjesto toga, stinula sam zube i ljubazno se nasmiješila u znak zahvalnosti.
Nismo započeli razgovor sve dok konobar nije uzeo naše narudžbe i
nestao, ostavljajući nas u neugodnoj tišini.
Gledali smo jedno u drugo smišljajući što reći. Oboje smo večeras
igrali određene uloge. Ja sam trebala biti pomalo lakoumna, jer je to bio jedan od bržih načina da mu izdam sve potrebne informacije, a on se morao pretvarati da mu se sviđam, morao me zavesti i navesti na izdaju. Sudeći po izrazu njegova lica, uloga mu nije osobito prijala. Znala sam što je zapravo mislio o Jane, jer je to jasno izrekao ispred Jima i mene. Smatrao je da Jane ima dobro tijelo, ali u glavi propuh. Činilo se da ga te osobine baš i nisu fascinirale. Nisam bila sigurna što je zaista tražio kod žene, ali definitivno sam dobila dojam da ga Jane nije privukla. Bez obzira na onaj poljubac koji je ionako bila igra između njega i Jima. A poljubac sam po sebi nije sadržavao iskrene osjećaje. Zapravo, nije mi bilo jasno zašto mu Jane nije bila privlačna s obzirom da nije imao problema s glupavim ženama, sudeći prema tome kako se odnosio prema Tess, djelatnici sa šaltera.
- Čuo sam da je hrana ovdje odlična – progovorio je s ukočenim
osmijehom na licu.
- Ne bih znala. Nikad nisam bila na ovom mjestu, a mi plesačice
rijetko razmjenjujemo informacije o restoranima – odgovorila sam uz piskutav osmijeh koji je bio potpuno nepotreban. Tony je zaškiljio kao da su ga uši zaboljele. Glasnije sam se nasmijala.
- O čemu onda razgovarate? – nevino je upitao.
- O muškarcima – koketno sam ga pogledala.
- Zar vam ih nije dosta tijekom posla, pa još morate i razgovarati o
njima? – upitao je nastojeći ukloniti oštrinu iz glasa, ali nije mi promakla. Zar je imao nešto protiv plesačica? To me zaintrigiralo.
- Oh, ali ima nas koje obožavamo raditi to što radimo – zavodljivo
sam stavila vršak kažiprsta na kut usana i nasmiješila se.
On se namrštio.
- Lijepo je kad netko voli svoj posao – rekao je.
- Ah, da! – odjednom sam uskliknula što je njega prenulo –
Zaboravila sam da si ti nezaposlen. Joj, tako mi je žao – namjestila sam suosjećajan izraz lica, a on me zbunjeno promatrao.
- Zbog čega?
- Ja ovdje pričam kako volim svoj posao, a ti jedva preživljavaš –
uskliknula sam – Oh! Još sam te i natjerala da me izvedeš u ovaj skupi restoran.
Tony se zacrvenio, zbog čega sam napokon počela uživati u ovoj igri.
- Rekao sam ti da sam možda bogataš – brzo je reagirao – I sasvim
sigurno mogu priuštiti večeru u ovom restoranu.
Nagnula sam glavu i opet se zavodljivo nasmiješila.
- Moj osobni bogataš? – položila sam ruku na njegovu koja se
nalazila na stolu – Kako predivno! – opet sam uskliknula.
Jasno sam osjetila kako se njegova ruka trznula zbog iznenadnog
dodira. A to što je opet zažmirio dalo mi je do znanja da se nije osjećao ugodno u mom društvu. Iako sam mu trebala pomagati, zapravo sam osjećala veće zadovoljstvo otežavajući mu. Bit će teško zavoditi ženu koja mu se sve manje sviđala.
- Naruči što god poželiš – rekao je, odglumio zavodljiv osmjeh i
izvukao ruku ispod moje kako bi uzeo čašu s vodom i otpio gutljaj. Najstariji trik na svijetu.
Nasmiješila sam se, ali i zaključila kako ne valja pretjerivati. Zapravo
nisam imala puno vremena. Morala sam mu dati potrebne informacije što prije i navesti ga da ode po Rachel.
- Kao što sam rekla – započela sam – ja volim svoj posao, ali ima
djevojaka koje se nikako ne mogu naviknuti na razotkrivanje svog tijela.
- Siguran sam da to nije lako – suosjećajno je rekao, ali nisam se
dala svrnuti s cilja.
- Nekoliko plesačica su toliko mrzile ovaj posao da su bez riječi
jednostavno nestale – raširila sam ruke i slegnula ramenima kako bih naglasila svoje neshvaćanje, a njegove sive oči su zasjale. Napokon je došao na pravi trag.
Opet sam se osmjehnula.
U tom trenutku je došao konobar s našim jelima i vinom kojeg je Tony
naručio. Vjerojatno je mislio kako će mu trebati pomoć alkohola kako bi iz mene izvukao bilo kakvu informaciju.
Kad smo opet ostali sami, Tony je odglumio veoma lošu
nezainteresiranost i upitao:
- Zar stvarno misliš da su nestale zato što nisu voljele posao?
- A koji bi drugi razlog bio? – nevino sam upitala. Nisam mogla
odoljeti zadirkivanju, ali morala sam se podsjetiti da imam važnu misiju, pa sam dodala – Jedna od djevojaka ima nekakvo čudno mišljenje o nestancima kolegica.
- Kakvo mišljenje?
Pogledala sam ga pretvarajući se da ga procjenjujem, a zatim sam
rekla:
- Da se iza svega krije nekakav veliki kriminal – uzela sam zalogaj
hrane i sporo žvakala gledajući ga.
Polako ga je počela iritirati otegnutost kojom sam izlagala informacije.
Frustriranost na njegovom licu bila je malena nagrada u cijelom ovom zadatku.
- Kakav kriminal? – upitao je i također uzeo zalogaj.
- Nemam pojma – otpila sam gutljaj vina – Mislim da je spominjala
nekakvu prostituciju – zatim sam se glasno nasmijala – Kakva glupost! Mi nismo prostitutke.
- Možda su neke djevojke prisiljene na to – oprezno je rekao, zbog
čega sam ga namjerno tupavo pogledala.
- Kako to misliš da su prisiljene? Pa, tko bi ih silio?
Tony je započeo nestrpljivo kolutanje očima, ali zaustavio se sjetivši se
da me morao šarmirati, a ne vrijeđati. To mi je pružilo priliku da uočim njegove predivne tamne trepavice.
Zamišljeno sam zurila u njegovo lice pokušavajući otkrito što mi je još
promaklo. Imao je senzualne, ali muževne usne. Čeljust mu se uvijala u snažnu liniju zbog koje su me iznenada prošli trnci.
Pogled mi je kliznuo na njegovu široku šaku i lijepo oblikovanu
podlakticu koja je odisala muževnošću.
Isuse, Alex! Priberi se – prigovorila sam samoj sebi – Što se događa?
Odjednom mi je sve u vezi njego bilo neizmjerno seksi i muževno.
Tamna put, ugljeno crna kosa, oštrina kojom je zračio, autoritet i snaga…
Oh, ne! Kriza je žestoko udarila!
Predugo sam bila sama i do večeras sam se s tim uspješno nosila.
Nisam imala niti jedan, ni najmanji poriv, nikakvu potrebu. Bila sam sretna. A sad se pretjerano ignoriranje određenih potreba srušilo na mene poput teretnog vlaka.
To je samo Tony! Nije vrijedan toga – pokušavala sam se podsjetiti. Ali
sjećanja na poljubac, koji do večeras nije značio ništa, se toliko vrtoglavo izmijenilo da mi se zavrtjelo u glavi.
Dok sam se mučila vlastitim mislima, Tony je vjerojatno pokušavao
smisliti način kako bi usmjerio temu prema vlastitim željama, jer je oprezno upitao:
- Kako se zove ta djevojka? I kako znaš za nju?
Odmahnula sam glavom kako bih razbistrila um. Napokon je došao
tamo gdje sam željela.
- Rachel Mitchels – odgovorila sam previše brzo i spremno, zbog čega
sam se prekorila – Njena sestra pleše sa mnom i stalno priča o njoj.
Pokušao je izgledati nezainteresirano kad je postavio novo pitanje:
- Znaš li možda gdje ona radi?
- Zašto? Zar ti ja nisam dovoljno dobra? – upitala sam nastojeći
ponovno oživjeti svoj lik što je Tonya opet zbunilo.
- Ne, ti si mi više nego dovoljna. Samo sam... – zastao je u
nemogućnosti da pronađe izgovor – Ovaj...
Zakolutala sam očima. Nema veze, iskoristit ću njegovu nespretnost u
svoju korist. Vrijeme je istjecalo.
- Evo, napisat ću ti adresu – odjednom sam rekla, izvadila već
pripremljenu kemijsku olovku i napisala adresu na salvetu, zatim ga oštro i mrzovoljno pogledala, kako bih odglumila ženu koju je upravo uvrijedio – Ali morat ćeš požuriti ako je želiš uloviti – rekla sam i bacila mu ubrus u lice.
- Ne razumijem…
- Ona tamo pleše još samo večeras.
- Kako znaš?
- Načula sam menadžera kad je rekao da su joj pronašli trajni
smještaj: Pozornicu raja – slegnula sam ramenima i namjerno rekla – Nisam nikad čula za taj bar – nadala sam se da je Tony shvatio moje nagovještaje – Večeras pleše zadnji put.
Tony je očigledno problijedio, zbog čega sam shvatila da mu je počelo
gorjeti pod nogama. I sama sam se tako osjećala zato sam se pripremila na scenu.
- A sad odlazim – teatralno sam rekla i ustala.
- Molim?
- Uvrijeđena sam jer sjediš sa mnom, a raspituješ se za drugu ženu.
Zbogom, Tony – rekla sam, uzela torbicu i udaljila se bez osvrtanja.
Kad sam izašla na ulicu odahnula sam.
A sad po Melissu. Nisam imala puno vremena.
Bila sam uvjerena da će Tony odmah poći po Rachel i bila sam
ponosna na sebe zbog uspješno obavljenog zadatka. Uspjela sam mu dati informaciju, a da nisam ugrozila svoj tajni identitet.
Upravo sam zašla iza ugla kad me netko zgrabio za rame.
Prestrašeno sam se trgnula. Bila sam toliko zaokupljena vlastitim
mislima da nisam shvatila da mi je netko bio za leđima. Pogreška!
Osoba me naglo okrenula i našla sam se oči u oči s Tonyem. Od šoka
sam zaustavila šaku koja je već poletjela prema njemu.
- Što... – pitanje je prekinuo njegov iznenadni poljubac.
Nakon trenutne paralize uslijedila je vrućina koja se razlila mojim
tijelom kao eruptirajući vulkan. Apsolutno nisam imala pojma zašto je to učinio, ali neočekivani poklon sam prihvatila s obje ruke.
Naslonio me o zid i snažno se priljubio uz moje tijelo. Njegova
hladnoća, odbojnost i sve što sam inače osjećala prema njemu sada nisu postojali. U njegovim pokretima i poljupcima osjećala se snažna doza strasti koju sam dobrodošlo pozdravila. Postala sam svjesna kako sam predugo odlagala zadovoljenje ove potrebe, jer se sada više nisam mogla kontrolirati ni zaustaviti.
Stiskala sam mu glavu, plela prste u njegovu kosu, zabijala svoje tijelo
u njegovo.
Praznom i mračnom uličicom su odjeknuli naši uzdisaji.
Njegove usne su bile u isto vrijeme mekane i odlučne, davale su i
zahtijevale. Stiskao je moj struk toliko snažno da se činilo kako će mi rebra slomiti. Ali nije mi smetalo. Željno sam prihvatila njegovu strast i sirovu snagu.
Željna topline njegove kože, užurbano sam istrgla njegovu košulju iz
hlača i ugurala ruke ispod. Kad sam osjetila njegovo nago i vruće tijelo zastenjala sam od požude. Uzvratio mi je dubokih uzdahom.
Odjednom smo počeli trgati odjeću jedno s drugog. Mogla sam čuti
kako kida moje tanke hulahupke i gaćice, sve u jednom trzaju, a već iduće sekunde ulazio je u mene. Bila sam šokirana, ali nisam imala snage zaustaviti se. Moj vrisak je sadržavao zadovoljstvo, nestrpljenje, kajanje i strast koju više nije bilo moguće kontrolirati.
Tony je svojim krupnim šakama obujmio moju stražnjicu i podigao me
od poda kako bi lakše upravljao našim pokretima koji su bili nemilosrdni i razarajući. Grizao mi je ušnu resicu dovodeći me do ludila. Ugrizla sam ga za rame kako bih spriječila urlanje koje je obećavalo rasparati moja prsa.
Vrhunac me iznenadio kao i sve ostalo večeras. Grčevito sam se
uhvatila za njega i zabacila glavu dopuštajući si olakšanje. Odmah za mojim slijedilo je i njegovo, ali izvan mene.
Hvala Bogu, bar mrva razuma večeras. I upravo to me vratilo na
zemlju.
U sekundi me preplavilo sjećaj srama.
Pokupila sam s poda ono što je bilo moje i pobjegla što sam brže
mogla, bez da sam ga pogledala u oči.
Potreba koja je dugo kuhala u meni pretvorila se u osjećaj kajanja. Učinila sam to s Tonyem! S Tonyem?! Bilo tko drugi bio bi sasvim u
redu. Valjda…
Što će sad misliti o meni?
Usporila sam korake.
Od kad je meni bilo važno što će netko misliti? Pogotovo Tony!
Za njega sam ionako bila samo jedna obična plesačica, tupava i očito
laka. Nakon što se dočepa Rachel možda više neće morati dolaziti u bar, možda ni sama više neću morati raditi tamo ako uspijem spasiti Melissu.
Melissa!
Sjetivši se nje, odbacila sam sve glupave misli o Tonyu i onome što se
dogodilo te pojurila do auta.


Tony Lee Brass

Psovao sam sebi u bradu dok sam koračao prema autu.
Nisam mogao vjerovati što se dogodilo. Zakleo sam se kako se nikad
više neću spetljati s plesačicom nakon iskustva s Lindom.
Ali Jane me toliko prokleto podsjeća na Lindu da je to u isto
vrijeme bilo zabavno i užasno. Užasno - jer zapravo nisam volio tupoglave i lake žene kojima je jedina zabava bila zavođenje muškaraca i izlaganje vlastitog tijela svačijim pogledima i dodirima. Zabavno - jer su bile toliko prokleto istog karaktera. I Linda je bila brza na riječima koje bi razbacivala prije nego bi razmislila što je zapravo htjela reći. Razlika između njih dvije bila je samo u njihovom izgledu. Linda je bila brineta, zelenih očiju i raskošnih oblina. Za razliku od Linde, Jane je bila mršavija, čvršća, mišićavija i... strastvenija. Linda se, za čudo, nije činila zainteresiranom za seks iako je na pozornici ostavljala drugačiji dojam. Često sam mislio kako je taj dio naše veze odrađivala samo kao jedan od zadataka koje je morala obaviti. Sjetivši se Janeine žestine niz kralježnicu su mi prošli trnci. Nisam više bio siguran jesam li onoliko navalio na Jane samo zato jer sam osjetio nostalgiju za Lindom ili je negdje u meni nešto puklo pa sam poludio. Zar sam krivnju što nisam bio bolji prema Lindi pokušao utopiti u Janeinim uzvicima i uzdasima? Jesam li mislio da ću u Janeinim dodirima prepoznati i vratiti Lindu? Da ću vratiti prošlost?
Odmahnuo sam glavom kako bih razbistrio misli i izvadio ključeve iz
jakne.
Nisam imao pojma zašto sam izazvao ono što se maloprije dogodilo.
Trenutak ludila? U glavi mi je bio toliki kaos da sam poželio udariti njome o zid. Opsjednutost s Lindom je počela sve više upropaštavati moj život.
Sjeo sam za volan, duboko udahnuo i ponovno pročitao adresu koju
mi je Jane napisala.
Odbacio sam razmišljanja o razlozima za scenu u uličici, imao sam
važnijeg posla.
Petnaest minuta kasnije, parkirao sam ispred bara.
Ušao sam unutra i primijetio da je unutrašnjost poprilično podsjećala
na onaj u kojem je Jane plesala.
Nisam želio gubiti vrijeme, pa sam otišao da šanka i obratio se
barmenu:
- Gdje mogu pronaći Rachel Mitchels?
- A tko pita? – oštro je upitao.
- Otac njenog djeteta.
Barmen je ostao bez teksta zureći u mene. Na kraju je pokazao rukom
prema jednoj skupini muškaraca i rekao:
- Rachel je za tim stolom.
Odmah sam se uputio prema tamo. Bio sam svjestan da me barmen
promatrao jer sam se ponašao kao ljubomorni dečko što mi i jest bila uloga. Razlog tome je bio nedostatak vremena. Nisam imao ni volje ni živaca izvesti ovo na bilo koji drugi način koji bi zahtijevao odugovlačenje. Nakon scene s Jane samo sam se želio dočepati Rachel i provjeriti je li uistinu posjeduje informacije kako sam se nadao. Bio sam umoran od predugog čekanja i nakon toliko dugo vremena napokon sam bio na konkretnom tragu. Znajući vlastitu sreću, ako bih odugovlačio vjerojatno bi Rachel osvanula mrtva. Tko zna hoće li Jane ujutro osvanuti živa s obzirom da mi je večeras bila korisnija nego svi doušnici zajedno. Ako netko sazna za naš sastanak… Želudac mi se stegnuo na pomisao Janeinog mrtvog tijela u nekakvoj uličici. Isuse, mogao sam je upozoriti da se pripazi, da se skrije dok ne dođem po nju! Ali nisam se sjetio! Bio sam previše zaokupljen razlozima zašto sam navalio na nju kao izgladnjeli i pomahnitali luđak. Tko zna gdje je sada?!
Došavši do stola uočio sam sitnu brinetu kako pleše jednom od
muškaraca u krilu.
- Jesi li ti Rachel? – upitao sam, a djevojka je okrenula glavu na zvuk
svog imena.
- Da, ja sam – prestala je plesati – Tko si ti?
Uhvatio sam ju za ruku i povukao za sobom.
- Moramo razgovarati, nasamo – rekao sam, zatim sam ju primakao
bliže k sebi kako bih joj mogao šapnuti – Radi se o tvojoj sestri.
Zabrinuto me pogledala.
Znao sam da ću je na taj način natjerati da mirno izađe sa mnom vani.
Barmen nas je mrko gledao, ali bio sam uvjeren kako neće ništa poduzeti s obzirom da je bio u uvjerenju kako je u pitanju ljubavna svađa. Možda će mu biti sumnjivo tek kad shvati da nas dugo nema i da se Rachel ne vraća natrag, ali do tada ćemo već biti u postaji i nitko od ovih gorila neće znati tko je zapravo odveo Rachel i gdje.
Kad smo izašli na ulicu, ugurao sam je u auto.
- Tvojoj sestri je potrebna pomoć i odmah te vodim k njoj – lagao sam
kako bih je natjerao da ostane mirna i pokazao joj detektivsku značku dajući joj do znanja da je na sigurnom.
- Što se dogodilo? – zabrinuto je upitala, ali bez riječi sam zatvorio
vrata.
Kad sam sjeo, ona je opet ponovila pitanje.
- Vidjet ćeš kad dođemo tamo, ali ne brini, ona je zapravo dobro –
opet sam lagao.


Alexandra Heart

Preskočila sam ogradu koja je okruživala stražnje dvorište striptiz
kluba. Na moju sreću dvorište je obavijala duboka tama jer je noć bila bez mjesečeve svjetlosti.
Zalijepila sam leđa uz zid i oprezno osluškivala.
Kad sam se uvjerila da u blizini nije bilo nikoga uputila sam se prema
vratima slijedeći liniju zida.
Došavši do vrata naslonila sam uho na njih.
Tišina.
Stinula sam kvaku i povukla nakon čega sam se našla u nekakvom
skladištu. Posvuda oko mene su se nalazile kutije s pićem i ostale potrepštine za vođenje bara.
Osvrnula sam se pitajući se kako će mi ova prostorija pomoći da
neopaženo dođem do kata na kojem se nalazila Melissa. Bar sam se nadala da je još uvijek gore.
Nakon napornog škiljenja u polutami na drugom kraju skladišta
primijetila sam debela drvena vrata, ali kad sam prišla bliže začula sam zvuk muzike koja je dopirala iz kluba.
Nisam ih željela otvoriti jer sam bila poprilično uvjerena kako bih
izronila ravno pred goste. Nitko me nije smio vidjeti, jer kad shvate da je Melissa nestala nisam smjela biti povezana s tim. Večeras je bila moja slobodna večera i bilo bi neizmjerno sumnjivo ako bi me netko primijetio kako se vrzmam u blizini. Ni jedna izlika mi ne bi dala dovoljno dobar razlog zašto sam tu izvan radnog vremena.
Opet sam se počela osvrtati tražeći nekakvo rješenje.
Nakon desetak minuta bila sam uvjerena da sam preokrenula sve što
se moglo pomaknuti u cijelom skladištu koje na moju sreću nije bilo pretjerano veliko ni prostrano.
Upravo kad sam pomišljala na odustajanje krajičkom oka sam
primijetila maleni dio još jednih vrata koja su se skrivala iza velikog brijega kartonskih kutija.
Prišla sam bliže i shvatila da su kutije namjerno stavljene tu kako bi
stvorile paravan za uski prolaz kroz koji sam se provukla i otvorila manja željezna vrata.
Stepenice prema gore! Napokon!
Zadovoljno sam se osmjehnula. Znači ipak je postojao stražnji prolaz
na kat. Morao je postojati jer kako su drukčije planirali izvući Melissu, a da nitko ne primijeti. Instinkt mi je cijelo vrijeme govorio da ću pronaći način kako doći do nje, a kao i uvijek moj instinkt je bio u pravu.
Popela sam se stepenicama i nabasala na zid od opeke.
Zbunjeno sam se namrštila.
Zagledala sam se u zid koji nije bio ravan jer je nekoliko opeka stršalo
vani. Vjerojatno je u pitanju tajni prolaz i vjerovala sam da su se poslužili najstarijim trikom u knjizi. Bila sam sigurna da je jedna od opeka predstavljala mehanizam pomoću kojeg se morao otvoriti nekakva prolaz.
Počela sam stiskati jednu po jednu opeku. Tek je ona na samom dnu
reagirala. Jedva primjetno se pomaknula na moj dodir nakon čega sam začula škripavi zvuk, zatim se dio zida udubio i nastavio se udubljivati sve dok se nije oslobodio prolaz.
Kad sam prošla na drugu stranu našla sam se u sobi u kojoj je Melissa
bila zatočena. Ovo je bilo lakše nego sam očekivala.
Odmah sam pohitala na drugi kraj prostorije, gurajući razbacane
kutije, kako bih što prije stigla do Melisse, ali na mjestu gdje sam ju zadnji put ostavila nije bilo nikoga.
Nisu ostavili ni lisice pomoću kojih su je držali zavezanu što je značilo
da ju nisu oslobodili. Razočarano sam opustila ramena. Nisam mogla procijeniti jesu li je samo negdje drugdje prebacili ili Melissa više nije bila među živima. Nisam vidjela tragove krvi ni bilo kakve druge naznake nasilja, osim onog kojeg sam uočila zadnji put.
Zabrinuto sam prošla rukom kroz kosu.
Zakasnila sam.
Glupavi Tony! Glupa kriza koja me uhvatila... I baš sam morala
večeras dopustiti da mi se pamet pomuti.
Nisam bila sigurna kad je Melissa odvedena, ali osjećala sam ogromnu
krivnju jer sam se pohvatala s Tonyem zbog čega sam izgubila ono malo dragocjenog vremena. Da se to nije dogodilo možda sam mogla spasiti Melissu, možda bih stigla na vrijeme... Nisam sa sigurnošću mogla znati, ali svejedno sam osjećala krivnju: zbog Melisse, zbog onoga što se dogodilo s Tonyem, zbog sebe.
Odmahnula sam glavom i duboko uzdahnula.
Nije imalo smisla održavati samoj sebi predavanje kad je bilo prekasno
promijeniti što se dogodilo.
Sobom se prolomio vrisak koji me paralizirao. Napela sam se od glave
do pete osluškujući.
Glas je pripadao ženi, a vrisak je bio kratak i nije se ponovio. Čuo se
izvana, iz hodnika ili iz jedne od drugih soba.
Prišla sam vratima i nježno ih otvorila. Ako je postojala vrištava žana,
sigurno je uz nju bio i razlog njenog vrištanja, možda i više njih zbog čega sam morala biti veoma oprezna.
Pažljivo sam pogledala u hodnik koji je zjapio prazan.
Idući zvuk, kao da je nešto palo na pod, dopirao je iz sobe na
suprotnoj strani hodnika.
Zagledala sam se u vrata.
To je bila soba s onim krevetom što sam ga vidjela. Vjerojatno je
unutra bio muškarac s jednom od djevojaka. Upravo sam se sjetila kako mi Sammy još ni jednom nije spomenula taj dio posla. Možda su za taj zadatak bile zadužene samo određene djevojke. Ali nažalost, s nijednom od njih nisam uspjela razgovarati. Mogla sam samo nagađati.
Svejedno, iako sam bila žestoko protiv onoga što se događalo u toj
sobi, nisam smjela dopustiti da me vidi djevojka koje se unutra nalazila jer bi me mogla prepoznati.
Upravo kad sam se spremala zatvoriti vrata i napustiti ovu ogavnu
zgradu, začula sam zvuk negodovanja. Činilo se kako djevojka nije uživala, ni najmanje. Pa naravno da nije, tko bi mogao uživati u tako nečemu. Međutim, nisam otišla, nastavila sam osluškivati.
Iduće sekunde mi se učinilo kako čujem djevojčin plač. Zatim udarac i
vrisak.
Eh, sad je dosta!
Nije mi bilo važno hoće li me djevojka prepoznati, pronaći ću nekakvo
opravdanje, reći ću da mi je nešto ostalo i da sam se zato vratila iako mi je ovo slobodna večer. Reći ću da sam mislila kako je silovanje u tijeku, okrivit ću zvukove, ali najprije ću provući tipa kroz šake. Kasnije ću se ispričavati.
Čvrsto sam stisnula kvaku na vratima i snažno povukla pripremajući
se na napad.
Na trenutak sam zastala na ulazu kako bih procijenila situaciju.
Na krevetu se nalazio svinjoliki muškarac okruglog tijela s kratkim
rukama i nogama, imao je sitne oči kojima me na kratko pogledao kad sam uletjela, a ispod njega sam ugledala od udaraca deformirano lice djevojke koju sam prepoznala kao Melissu. Živa je! Ali, nisam dopustila da me sreća zbog otkrića dekoncentrira. sam misiju.
Muškarac je pokušao ustati s kreveta, odjeven samo u široke
bokserice.
Gledajući ga kao se koprca po krevetu, osmjehnula sam se. Ovo će biti
lagan zalogaj. Bilo mu se lako iživljavati na djevojci koju su već izmrcvarili, da vidimo kako će podnijeti jednu živahnu i željnu krvi. Osmjeh mi se šire razlio licem kad sam nasrnula na njega.
Uhvatila sam ga s leđa za vrat.
- Dopustite da vam pomognem ustati – rekla sam zarivši nokte
duboko u meso njegova vrata zbog čega je zgrčio ramena. Povukla sam ga na noge.
Držeći ga desnom rukom i stojeći iza njegovih leđa, skupila sam lijevu
šaku i snažno ga udarila ispod rebara: jednom, dva puta, sve dok nije ostao bez daha. Ljevica mi je oduvijek bila snažnija od desnice, a sad je i on dobio uvid u tu informaciju. Zatim sam zamijenila ruke, lijevom sam ga držala za vrat, a desnom tukla u dno leđa. Nisam ga planirala okrenuti prema sebi jer nisam željela da zapamti kako izgledam. Onaj kratki pogled koji mi je uputio nije bio dovoljan da kasnije pruži detaljan opis kad ga budu ispitivali tko ga je napao. I bila sam uvjerena da će me prikazati daleko krupnijom nego što jesam, jer to je bio čisti muški ponos: neće se željeti izložiti sramoti i ispričati kako ga je pretukla žena krhkog izgleda.
Odgurnula sam ga od sebe i dodijelila mu odmjereni high kick koji ga
je lijepo složio na pod. Potonuo je u nesvijest dajući mi vremena za bijeg.
Pohitala sam do kreveta i svim snagama kojima sam još raspolagala
pomogla sam Melissi da ustane.
- Jane? – upitala je slabašnim glasom dok sam ju vukla s kreveta.
- Da, ja sam – odgovorila sam.
- Oh, hvala Bogu.
Melissine oči su bile skoro sasvim zatvorene od natečenosti, a na
nogama se jedva držala. Vukla sam ju prema skrivenom prolazu nadajući se da nas nitko neće presresti.
Imale smo sreće.
Dočepale smo se dvorišta i sad je jedini problem bio kako prebaciti
ozlijeđenu djevojku preko visoke ograde.
- Melissa, dušo, hoćeš li imati dovoljno snage prijeći preko? Pomoći
ću ti – upitala sam.
Ona je zatreptala jer vjerojatno ništa nije vidjela što od oteklina što
zbog tame.
- Nastojat ću – prošaptala je.
- Vodim te k sestri – dodala sam kako bih ju ohrabrila – Spašena je.
Način na koji se ispravila nakon te vijesti dalo mi je naslutiti da će
ova informacija zaista učiniti čudo.
I bila sam u pravu.
Nakon mučnih petnaestak minuta i mnogo guranja, te pridržavanja,
uspjele smo se prebaciti s druge strane ograde.
- Kad ću vidjeti Rachel? – upitala je.
- Uskoro. Dođi, vodim te na jedno mjesto. Moj auto je ovdje.
Odvezla sam Melissu na pola puta do policijske postaje i ostavila je na
jednom osamljenom parkingu, ali samo na kratko. Putem sam joj objasnila gdje joj se sestra nalazi i kako ja sama ne smijem ući u postaju zbog nekakvih prekršaja. Rekla sam joj da je dogovoreno da će jedan policajac doći po nju. Ali zapravo sam se odvezla do parkinga dvije ulice niže, ušla u drugo vozilo koje sam koristila kao detektiv Alex, presvukla se u uniformu i stavila masku, te nakon toga otišla po Melissu koja sigurno nije bila u stanju uočiti nikakve sličnosti jer zbog ozljeda ionako nije mogla jasno vidjeti.
Kad sam ušla u postaju držeći Melissu, našla sam Jima i Tonya kako
sjede za stolom i zabrinuto o nečemu razgovaraju. Kad su nas ugledali, iznenađeno su ustali i pohitali prema nama.
- Ovo je sigurno sestra? – upitao je Tony dok je pokušavao pomoći
Melissi da sjedne.
- Nemam pojma o čemu govoriš. Ovo je Melissa – odgovorila sam
sjetivši se da ne smijem odati kako znam za sestre. Trebala sam se pretvarati da znam samo za Melissu – Trebali bi pozvati hitnu jer je zaista u lošem stanju. Ispitivanje možemo ostaviti za kasnije.
- Jim, zovi hitnu – naredio je Tony, a Jim je odmah odjurio do
telefona – A ja ću otići po Rachel. Mislim da bi bilo u redu da budu jedna uz drugu u ovakvoj situaciji.
- Rachel? – prošaptala je Melissa – Moja Rachel...
Deset minuta kasnije Melissa je stavljena u kola hitne pomoći skupa s
Rachel koja se nije željela udaljiti od sestre šokirana njenim ozljedama. S njima smo poslali dva detektiva kako bi ih čuvali.
- Gdje si našao Melissu? – upitao me Tony.
- Dobio sam anoniman poziv. Rečeno mi je da se na određenoj adresi
nalazi žena u teškom stanju i kako bi ta žena trebala imati potrebne informacije o nekakvom kriminalu. Nisam baš sve razumio, ali sam otišao izvidjeti situaciju.
- Gdje si dobio poziv? – sumnjičavo je upitao zbog čega sam se
prekorila jer sam često zaboravljala kako je on zapravo inteligentniji nego što to pokazuje. Od brzine nisam dovoljno dobro razradila vlastitu priču stoga sam odlučila improvizirati.
- Na mobitel – odgovorila sam.
- Privatni?
- Da. Nešto nije u redu?
- To mi je malo čudno – zaškiljio je – Zašto bi ti netko ostavljao
anoniman poziv na privatni mobitel? Pogotovo u vezi ovog slučaja?
- Ne znam. Morati ćemo to istražiti, ali kasnije – oprezno sam rekla,
te pokušala promijeniti temu – Objasni mi o čemu je riječ u vezi ovih sestara i kako si mogao znati da je žena koju sam doveo jedna od njih?
- Hm. U redu, kasnije ćemo istražiti poziv koji ti je upućen. Mislim da
je to veoma važno – govorio je više sebi, a onda je nastavio normalnim tonom – Rachel je opisala svoju sestru poprilično precizno. Kad si ušao s ženom koja je izgledala točno onako kako je Rachel rekla, mogao sam samo pretpostaviti da je Melissa u pitanju.
- Veoma pronicljivo od tebe – ustvrdila sam, ne znajući što više reći.
Na nekoliko trenutaka smo zašutjeli očito ne znajući koju temu
započeti, a onda je Tony prvi progovorio.
- Spavao sam sa Jane – rekao je.
- Ma daj?! – uzviknuo je Jim koji je do tada šutio – Kad prije? Kako?
Zacrvenila sam se od korijena kose do pete. Nisam očekivala da će
Tony tek tako izlanuti o onome što se dogodilo. Bar ne sada, ne ispred mene. Zgroženo sam zurila u njega.
- Kako se to dogodilo? – opet je upitao Jim, a Tony je na lice složio
glupavi cerek.
- Ni sam ne znam kako se to dogodilo, pa ti to ne mogu objasniti, ali
mogu reći kad: prije nego sam izvukao Rachel iz kluba.
- Večeras? – u nevjerici je upitao Jim klizeći pogledom s Tonya na
mene koja sam mrzovoljno zurila u njegove smeđe oči, a Tony se samo ponosno nasmijao.
Osjećala sam se kao žena upitnog morala, kao lak plijen. Činilo se kao
da sam se spetljala s potpunim strancem, ali zapravo sam Tonya jako dobro poznavala. Međutim, oni to nisu znali. Za njih je Jane bila stranac, tek jedna od plesačica koju su nekoliko puta vidjeli u baru i to je to. Ni sama nisam znala zašto se dogodilo ono u ulici i voljela bih da nije došlo do toga, ali sad je bilo kasno kajati se. Pitala sam se kad će ova duga noć više završiti.
- I kako je bilo? – upitao je Jim cereći se.
- Pa ne baš pohvalno.
- Molim? – ispalila sam pitanje prije nego sam razmislila o tome.
Ali Tony je to shvatio samo kao obično pitanje, znatiželja kolege.
- Pa bilo je prekratko, nespretno – razmišljao je na glas – Moram priznati da
se osjećam pomalo glupavo jer sam pristao na to.
- Pristao na to? – u nevjerici sam ponovila – Zar te molila?
- Pa ne baš, ali je poprilično navalila na mene.
Iskolačila sam oči u nevjerici, a živac mi je opasno zatitrao.
- Hoćeš li je nazvati? – ubacio se Jim.
- Nema šanse – glasio je Tonyev odgovor.
- Zašto? – oštro sam upitala.
Još sam osjećala njegove dodire na sebi i nisam mogla vjerovati da je
govorio ovako loše o meni samo par sati nakon što smo se spetljali. Povrijedio mi je ego i bila sam više nego spremna na osvetu. Željela sam ga natjerati da poludi za mnom Jane i kad bude na koljenima, kad me bude molio za dodir, za poljubac nasmijati mu se u lice i reći: Nikada! Nisam bila sigurna kako ću ga točno navesti na tako nešto, ali definitivno ću pokušati. Zaslužio je da ga zavedem, natjeram da se zaljubi, a zatim mu iščupam srce i nagazim na njega.
- Ne sviđa mi se – slegnuo je ramenima – Nije moj tip žene. Previše je
agresivna za moj ukus.
Stisnula sam šake.
- Što ako ona očekuje da ćeš ju nazvati? – upitao je Jim – Moramo ići
u onaj bar, tamo provodimo istragu. Neće biti dobro ako budemo imali neprijatelja koji će raditi scene svaki put kad dođemo.
Tony se zamislio na nekoliko trenutaka, zatim rekao:
- Pretvarat ću se da sam stidljiv.
- Što? – zaprepašteno sam upitala neshvaćajući što je želio time reći.
Tony se nasmijao.
- Znaš da žene imaju naviku opravdavati muškarca ako ih ne nazove
nakon što se dogodi ono – osmjeh mu je postao širi – Najprije smatraju da ih nije nazvao zato što je možda stidljiv. Dug je proces opravdavanja prije nego zaključe da je jednostavno kopile. Žene vole misliti da su muškarci nemoćna, stidljiva stvorenja kojima ponekad treba poticaj i ohrabrenje – ovaj put se glasno nasmijao – Tako je i kod zavođenja. Agresivnije žene su posebno sklone ovakvim razmišljanjima.
Osjetila sam bol u ruci od pretjeranog stiskanja.
- Zar je sve to igra? – istisnula sam riječi.
- Da – Tony se zgrozio nad mojim pitanjem – Što je tebi? Postavljaš
pitanja kao curica.
- Možda jednostavno nisam kao ti – progunđala sam.
- Slušaj, trebao bi do sada već znati da ako je muškarac
zainteresiran on će učiniti sve kako bi dobio djevojku, sklon je čak i pretjerati, ali ako nije zainteresiran to će njegova djela i pokazati. Nema stidljivih muškaraca, samo nezainteresiranih i netko kao ti – nasmijao se zbog čega sam problijedila – Ja ću se pretvarati da sam stidljiv jer to je ono što će ona željeti i pažljivo ću izbjegavati ili ignorirati njene poticaje i ohrabrenja, a ona će samo zaključiti da sam stidljiviji nego što je mislila. Stara škola – nemarno je odmahnuo rukom i progunđao – Kako si ti čudan lik…
Zaškripala sam zubima.
Oh, dat ću ja tebi staru školu i pobrinut ću se da ne zaboraviš lekcije
koje ćeš naučiti.


Copyright © 2013DajanaAjdučić

izvol'te

evezmajevska

nas dvije,
ova čovjeka dva u nama,
budala je tristo.
ni jedno nema svoje-ja,
bez svake smo sebe sjeli na stolicu.
tu,
gdje nema više mjesta za drugo,
ni barem jedno Tuđe biće
od bilo koje nas.
pa vas molim.
sjednite.

slike sa promocije knjiga poezije 3 pjesnikinje pod naslovom: "Sjena duše i čuvari sna slomljenog krila"

shadowofsoul

20.5.2013. je održana promocija knjiga navedena u naslovu bloga....
ovo je samo mali djelić atmosfere sa jučerašnjeg događaja, meni i gđi. Senki prvi put u životu, a gđi. Emiliji je ovo već četvrta promocija

pa... idemo redom:

Polje vjetrova

yulunga2

Razmislit ću još, hvala.

msgp

Samo čekam i čekam i čekam, živčano! Daj mi poruku ili znak ili nešto. Ne kišu, kakav je to znak?
Najgluplje je ono kada odlučiš i onda shvatiš da... da ne. Ma ne mogu ja to vama uopće sad kad ne kužite situaciju. A imam i obaveze, a imam i knjigu od trideset kuna, dragu jednu knjigu! I ne znam kuda da krenem, želim se grliti s nekim tko me ne poznaje.
(Kako neki ljudi uspijevaju reći sve?)

Nema naslova

mjestozadvoje

Nakon

livialess

Sjedni načas kraj mene,
bez govora.
Potreban si drugoj i trećoj tišini nakon budućnosti.

Znaš li da se jutrima otoci šeću po sunčanim utočištima.
Dok sjediš i nitko te ne grli.

Kinky stereo svira
niz plave stepenice
odlaziš divljim usporavanjem svog koraka.

Nisi nemiran, nisi, nisi..
Čini se da bi natrag gdje povratka nema i nitko ne čeka.
Zato sjedni prije nego kreneš odlaziti.
Svjetionici će bakljama popločiti nevolju tu,
vrelu vjernost kičaste zore i svakog premladog oblaka,

i strast grublju od suza,
ljeskanje njenog glasa,
pljuštanje koraka po ravnim rubovima,
u zlatnoj tamnici žene koja te više ne čeka.

Nema naslova

raindroptears

ne
rastvarajući
se

jutarnjoj
slici (ipak)
savršeno stapajući
dohvatom pokušani
dodirom
biti

pritom
osjetom prokazani

zvuci
naslućeni pod
nebom
koje postoji
(ili pak
naslućeno koje
biva)

samo
bivstvom
sebi vlastitim istkano
prepoznatljivošću odiše

Čežnja

KOALICIJA U ŽUPANIJI - TKO S KIM I GDJE U NERETVANI U TOME

matijevici

U lokalnim izborima jasno je da je će župan Dubrovačko-neretvanske županije ponovno biti Nikola Dobroslavić (HDZ), a njegova zamjenica Neretvanka iz Ploča Marija Vučković (rođ. Šiljeg)

Koalicija HDZ,HSU, HSLS, HSP-AS ima 19 mandata u skupštini, od ukupno 41 mandata, što znači da im trebaju još 2 mandata da bi mogli neometano obnašati vlast u županiji.
SDP, HSS i HNS zajedno imaju 12 mandata, MOST 4, DDS Pere Vićana 4, i Hrvatski laburisti 2. To znači da će HDZ i partneri biti primorani stvarati dodatnu koaliciju s nekim od preostalih lista – MOST-om, DDS-om ili Hrvatskim laburistima.

U HDZ-u će vjerojatno pokušati izbjeći koaliranje s Dubrovačkim Demokratskim Saborom Pere Vićana koji je na glasu kao problematičan partner koji se dosada sukobio s većinom svojih partnera oko raznih pitanja, ali je iza sebe imao i niz afera koje su znale gadno koštati njegove partnere i koje su još u tijeku (aktualna suđenja).

Također ni Hrvatski laburisti sami za sebe ne daju garanciju stabilnosti, jer bi tada imali jedva većinu (21 od 41 vijećnika), a Laburisti se inače ne gledaju baš lijepim očima s HDZ-om i koalicijskim partnerima, pa se logičnim nameće koalicija HDZ-a i partnera s MOST-om, čija 4 vijećnika bi bila veća garancija stabilnosti koaliciji od 19 vijećnika.

U MOST-u su pak svjesni svoje snage u županiji i ne bježe od odgovornosti za (ne)stabilnost županijske vlasti. U MOST-u su svi potpisali Ugovore o zajedničkoj suradnji i borbi protiv korupcije i nemorala (u javnosti pogrešno smatrane ugovorima koji zabranjuju bilo kakvo koaliranje i na županijskoj razini) kojima su se MOST-ovci jasno obvezali držati se zajedničkih odluka i visokomoralnih vrijednosti pod prijetnjom visokih novčanih kazni, što ih čini poželjnim partnerom jer imaju kohezivnosti, gotovo ih je nemoguće destabilizirati, a apetiti su im realni. Također, ukoliko bi se realizirala suradnja koalicije HDZ-HSU-HSLS-HSP-AS s MOST-om, to bi značilo da će od 23 vijećnika vlasti, čak 10 vjerojatno biti iz Neretve, što bi dolinu Neretve činilo snažnim faktorom u županiji, pa će neretvanske struje koalicije oko HDZ-a biti vjerojatno sklonije koaliciji s MOST-om.

Iako je Izborno povjerenstvo objavilo tko ulazi u skupštinu, to nije konačan podatak jer su neki od njih izabrani (ili će tek biti izabrani) za čelnike gradova, ili u vijeća/skupštine gradova i općina, što znači da će vjerojatno biti prisiljeni izabrati što će obnašati, pa će svoje mjesto ustupiti nekom drugom s njegove liste.

Kako zasada stvari stoje, a obzirom da izborni i postizborni dogovori još nisu gotovi u nekim dijelovima županije, može se zasada okvirno zaključiti koliko Neretvana će sjediti u županijskoj skupštini. Realno je očekivati da će to biti brojka od 15 Neretvana, što je vrlo reprezentativna brojka koja daje Neretvi snagu koja nije nimalo zanemariva.

Od koalicije HDZ,HSU,HSLS,HSP-AS to su, nakon što im svoje mjestu na listi prepuste osobe izabrane na druge pozicije, vjerojatno Neretvani (njih 6 ):
6. ANTE MATELJAK; METKOVIĆ, ZAGREBAČKA 26;
14.MARJAN SCIPIONI; PLOČE, ULICA KRALJA PETRA SVAČIĆA 7;
15.ZLATKO MUSTAPIĆ; OPUZEN, ŽRTAVA DOMOVINSKOG RATA 4;
17.MATKO RADONIĆ;ŠARIĆ STRUGA, ŠARIĆ STRUGA 1
20.IVAN PLEĆAŠ; METKOVIĆ, PREDOLAC 2;
21.MATO DRAGOBRATOVIĆ; KOMARNA, KOMARNA 79;

dok je možda moguće da u skupštinu uđe i s 23. pozicije DAVOR PETKOVIĆ iz Pruda.

Od koalicije SDP-HSS-HNS to su Neretvani (njih vjerojatnih/mogućih 5)
2.STIPO GABRIĆ; METKOVIĆ, ULICA PETRA KREŠIMIRA IV 59;
5. IVO KARAMATIĆ; HRVAT; BANJA, PLINJANSKA 34;
9.ANTE ŠENDO; PLOČE, ULICA VLADIMIRA NAZORA 45; rođ. 22.07.1974;
11.SLAVENKA MUŠAN; PLOČE, ULICA SILVIJA S. KRANJČEVIĆA 2
12.IVANA PROVIĆ; METKOVIĆ, ULICA KRALJA ZVONIMIRA 5

Iz MOST-a to su 4 vijećnika redom kako su bili na listi: (kandidat pod 1. je bio Božo Petrov, koji je još uvijek kandidat za gradonačelnika, dok je 5. na listi bio Zdravko Srzentić izabran u vijeće Grada Ploča):

2. PERO JERKOVIĆ; HRVAT; METKOVIĆ, JERKOVAČKA 21;
3. ANA MUSA; HRVATICA; PLOČE, VUKOVARSKA 25
4. MARKICA VUICA; HRVAT; METKOVIĆ, DUBROVAČKA 77;
6. SVEBOR GLUŠČEVIĆ; HRVAT; KLEK, LUNGO MARE 14;

Legnica je prošlost, Brda idu po Kup u najjačem sastavu u povijesti kluba

skbrda

Još se nisu ni slegli dojmovi s Europskog prvenstva, a pred Brđanima je novi izazov. Naravno, radi se o Kupu RH koji se ovog tjedna igra u Bolu na Braču.
Ivić, Ćurić i Krnić osvjetlali su obraz kluba na Europskom prvenstvu, a isto se očekuje i od svih igrača koji će nastupiti na Kupu.
Inače, Brđani će na Kupu zaigrati u najjačem sastavu u povijesti kluba.
Tako će u Bolu u formaciji 3-1-2 istrčati:

1.Kadrić
2.Rade
3.Ivić
4.Čurić
5.Šušak
6.Bužančić

Sve je jasno, radi se o atomskom sastavu kojeg predvodi najperspektivniji igrač s ovih prostora, Denis Kadrić iz BiH. Slijedi ga Miroslav rade, vjerojatno najbolji hrvatski IM.
Potom slijede Ivić i Čurić, aktualni 196. i 257. igrači Europe.
Malo je iznenađenje što u momčadi nema kapetana Krnića koji je bio spriječen zbog poslovnih obaveza.Zamijenit će ga predsjednik Bužančić koji nam je dao i kratku izjavu prije polaska na Brač:
- Zanima me samo trofej, a to znači plasman među tri najbolja, zaključio je predsjednik.
I za kraj malo slika iz Legnice:

Brđane su dočekale mažoretkinje...

... a najviše su gledale "Barbu"!

Kapetan je odavno svladao Poljski...

...a sportski direktor kulinarske vještine

Brđani su razgledali i povijesne znamenitosti (ali ovaj što je slikao nije shvatio poantu)

Turnirska sala

Kapetan je svugdje imao poseban tretman...

... a "Barba" je muku mučio s "vatrom".

Odmor u "kraljevskom apartmanu".

Možda bi "Barba" bolje prošao da se manje smijao savjetima iskusnog "morskog vuka"!

Tristo dvadeset i dva.

1527

Ako išta ne volim više od putovanja, to je putovanje popodne.
Za par sati nastavljam dalje. Mislim da si ne radim dobro što cendram da nešto ne volim raditi kad mi se čini da je to nešto odlučujuće o mojoj fakin budućnosti.
Ako počnem cendrati koliki mi stres to pravi, mogla bih sa vrlo malih izgleda za normalnu budućnost imati nikakvu budućnost. Karma is a bitch. U zadnje vrijeme viđam onu osobu s nickom "i saw that. Karma".

Mrzim razmišljati o sebi.

Zen shit :)

nissnisa

Novi je dan
Mogu sad novi post? :))

Jednostavna matematička jednadžba
koju znam rješiti čak i ja i to ponosno,
bez kalkulatora
Netko voli mene,nekoga ja
Ravnoteža svemira je zadovoljena
Znam ja živjet s tim
(I ne,ovo nije pjesnička forma)

Apatija
Besmisao,nemogučnost pronalaska tog istog smisla
svakodnevnog ustajanja i večernjeg spavanja
Vjerujem da psihijatri diljem planete to znaju nazivati
Episodium depressivum, non specificatum
pod šifrom MKB-10: F32.9
ali nisam provjeravala,pa samo mislim

Ništa što šaka šarenih tabletica ne bi u čas rješila :)
Netko pametan mi je rekao ne mješaj alkohol i tablete ludo luda,
pa sam ga poslušala :-P

Uglavnom to nije to o čemu pišem
Htjela sam reći da sam po onom zen-bud truč bljuč shitu
išla pronaći svoj zen u malim stvarima,
zahvaliti se suncu na novome danu,udahnuti ljepotu svom životu
pogledom na mirisnu livadu punu procvalih tratinčica (ma tko kaže da ja živim u crnjacima)
I našla sam je...bubamaru,žutu doduše,ali bubamaru
Svi znamo kako bubamare nose sreću

Moja je bila pomalo ratoborna



ali nije me to puno smelo
Hoću svoju sreću Žuta Ludo Luda



I sve je bilo super dok mi glupača nije okrenula dupe



Eto i sad ti nađi zen u ovom okrutnom svijetu
gdje ti i bubamare okreću leđa:)))




Posadila sam mini cherry rajčice
Čine se svakakve osim mini