Sve kategorije po listama

coasters

hypnoteyezzd

podmetači za čaše
napravljeni od mojih slika s instagrama
(većinom su bile i tu na blogu prvo :D)





najbolje iznenadenje ikad!



ovi podmetači su mi draži čak i od onih pariških tekica






u meduvremenu smo radile još jednu unikat poklon tekicu




to vam je tak kad si imate najgenijalniju sestru na svijetu

Ni da trepne!

gp-zagrebancije

Zrinjevac * Prvi put objavljeno 20.06.2009.

Nema naslova

addictedtosun

Sigur Ros - KLIK KLIK

skiciram te
kako piješ
pa trabunjaš,
u nekom
neosporu
između krugova
samo da mi daš
ruku
odšetajmo
rekao bi
odšetajmo
rekla bih
da te nisam
miomoišla
da te nisam
upoznala
kako dišeš
i skupljaš
kapke
kao da
cijediš sunce
i moje
srce
s tvojim
bilo bi
cjelovito

Čuvari plaže

nissnisa

22. KKL

tazba

Još jedno Kastafsko kulturno leto



Na Crekvini se večeras pričalo o Gorkome... Lela Margitić, Judita Franković, Hana Hegedušić i Robert Plemić....



I cijeli gradić na brdu tako postane pozornica:)

...AKO STE OVAJ MOMENT STIGLI S FACEBOOKA...

narodnapolitika

...to vam nije ovo govno od epizode već ovo dolje.

Hvala na razumijevanju!

Administracijo, ko' te ne bi volio.

semiramidinvrt

Čemu ovaj naslov?

Ne zato jer ja uživam hodočastiti po tijelima državne uprave i gubiti sate svog života na te gluposti. Čak ne niti zbog toga što ti uvijek fali još samo jedan papir (iako u popisu koji su mi oni dali taj još samo jedan papir nije nigdje naveden). Nego zbog ljudi koji čekaju u redovima.

Majkomila. To se ne da riječima opisat.

Mislim, mogu probat.

Kolosalni zajeb, kojeg se općenito sjetim samo u takvim situacijama ili situacijama vožnje javnim prijevozom, jest zaboraviti slušalice za uši. To stvarno čovjeka poštedi brojnih gluposti koje se mogu čuti iz usta sugrađana/sugrađanki. Moj dragi bi rekao da je upravo u tome zabava, ali šta da vam kažem - svaka budala ima svoje veselje .

Ono što mi je danas aktualno pitanje jest: kako jedna žena može biti tako zlobna prema drugoj ženi?

Situacija je dakle sljedeća: dođem ja pred tu nesretnu sobu iz koje mi treba neka potvrda i red naravno od 20 ljudi. Čeka se cca sat vremena. Nedugo nakon mene dođe žena koja je usput i trudna (6 mjesec trudnoće sigurno) te gura kolica s malenom bebom do godinu dana starom. Naravno, svi se ponudimo da uđe preko reda, jer žena je em trudna em ima malo dijete. Ona nije tražila da ju se pusti, stala je u red, ali ljudi su se ponudili da uđe prije svih nas. I naravno, u tom trenu svi šute. Al, eh da mi je bilo čuti mentalne procese nekih pojedinaca u tom trenu.

I uđe tako ona, a zatvorivši vrata za sobom, rafalna paljba kreće. Jedna milostiva od kojih 35 - 40 godina krene s kvocanjem: Da šta ona ima ulazit preko reda, da šta uopće ima s djetetom izlazit van po ovim vrućinama, da svi mi koji čekamo smo budale što nismo svoju djecu sa sobom uzeli, da ju je muž natjerao da ona tako trudna s djetetom dolazi jer je znao da će ju svi pustiti preko reda i sere li ga sere.

Spomenula je ona tu još neke stvari, ali od vlastite zauzetosti kolutanjem očima nisam zapamtila poveznicu između trudnoće, održavanja tjelesne linije nakon toga i našeg kolektivnog čekanja u redu.

Ljudi su joj pokušali objasniti, da ako su i motivi te majke bili takvi nekakvi koje je ona navela, nije jadno dijete krivo za to. Ali ne možeš ti njoj objasnit.

Prije svega, slažem se, svi ove vrućine trebaju maksimalno izbjegavati ako ikako mogu, ne samo trudnice i djeca. Međutim, nije život baš uvijek i svima bajan i sjajan i ne mogu si svi priuštiti ležanje pod klimom samo zato što je vani pakleno.

Druga stvar, možda ta žena-trudnica i je imala nekakve motive da se pregura preko reda, ali sve i da je, šta će ti cijeli dan propast zbog petominutnog duljeg boravljenja u redu?

Još mi je fascinantnije da lajavoj milostivi nije palo na pamet da ta trudnica možda uistinu nije mogla poslati nekog drugog da joj to obavi, možda joj muž radi na terenu, možda je na poslovnom putu, možda jednostavno ne može dobiti slobodan dan na poslu. Isto tako, možda ta trudnica nema bake i djedove koji bi pričuvali maleno dijete dok ova ganja papirologiju po gradu (znam prekonekoliko slučajeva ljudi kojima roditelji žive u nekom drugom mjestu i jednostavno nemaju mogućnost baka-servisa kad im padne na pamet), možda nema niti familiju ili prijatelje koji isto tako nisu u mogućnosti uskočiti i pričuvati dijete.

Ne znam zašto je toliko teško ljudima pogledati malo dalje od vlastitih frustracija i jednostavno barem ponekad učiniti neko dobro djelo. Jer ovo je bilo jedno ljudsko dobro djelo. Jer dobra djela ne moraju nužno biti velike stvari.

I da, pitanje svih pitanja - kako jedna žena može biti toliko okrutna prema drugoj ženi?

Joj da je meni vlast... :-) (samo u energetici, zasad...)

zoranostric

Prenosim ovo s jedne diskusije na kolaborativnom blogu pollitika.com. "Izazov" koji mi je uputio jedan sugovornik, u diskusiji o posve drugoj temi, gdje je energetika bila usput spomenuta. Iako je na brzinu "istreseno iz rukava", pa molim da to imate na umu i ne budete prestrogi, vjerujem da može biti zanimljivo.
Da si na vlasti i da dobiješ od EU fondova pozamašnu multimilijonsku svotu da li bi prvih 6 mijeseci uložio u:
A) Nadoškolovavanje za mlade srednjoškolce i više struke u struci obnovljivih izvora
B) Otkupio prostore i sagradio pogone za proizvodnju elemenata obnovljivih izvora
C) Pokrenuo nešto treće
Jedini pošteni odgovor: ne znam. Ne mogu istresti odgovor iz rukava.

Ali evo, počeh nešto "trest iz rukava", pa ako ti se da čitat...

Ozbiljno govoreći, da se nađem u toj situaciji, pa, prvo bih se konzultirao s kompetentnim ljudima raznih struka i upućenosti, napravio pregled situacije, za sebe samog (pretpostavka je da stvarno osobno imam mandat da sam donosim odluke), pa onda vidio. Ne da "snimam situaciju" natenane, u beskonačnost, kako to mi (s našim "mentalitetom", vidi gore moju diskusiju s maramom) volimo, nego bih si odredio rok, mjesec dana ili tri mjeseca, i svojski se potrudio, da ga poštujem.

Sigurno ne bih sve bacio na jednu kartu. Što se tvojeg pitanja tiče, recimo, vjerojatno se ne bih bavio "otkupom prostora", nije fundamentalan problem. Vjeronatno ne bih sam gradio pogone, ima tko to može, mogao bih pogledati, kako s novcem koji imam iz raspolaganja maksimalno dobro stimulirati ulagače, smišljeno uložiti nešto pa da privućem više...

Tko zna, ako pažljivo pregledam, možda bih recimo garantirane otkupne cijene za struju iz FN panela bitno smanjio u odnosu na dosadašnje - vrlo vjerojatno bi i to bilo dovoljno! A s druge strane ukinuo ili bitno povećao godišnju kvotu, pogotovo za manje FN sustave, ispod 100 kW, ispod 30 ili 10 kW.

Pozvao bih kod sebe predstavnike one dvije tvornice FN panela koje danas postoje u Hrvatskoj i pitao ih kakva im vrsta podrške može pomoći da
A. prežive slijedeće dvije godine (jer je tržište u potresu, većina malih proizvođača već je propala ili će propasti) te
B. nakon toga rastu (jer će svjetsko tržište sigurno rasti, proizvođači koji prežive, mogu bitno rasti - poznata pojava u ekonomiji, s novom industrijom u naglom rastu).

Predstavnike Končara (vjetroelektrana) i druge, koji bi mogli proizvoditi vjetroelektrane ili pojedine dijelove, da maksimiramo udio domaće industrije u gradnjih slijedećh godina u Hrvatskoj, i možda se pojavimo i u izvozu, makar kao kooperanti velikih (Vestas - evo taman od njih kupujemo turbine).

Pogledao bih kako stojimo s proizvodnjom parnih kotlova, imamo li mi proizvodnju kotlova sa sagorijevanjem u fluidiziranom sloju za biomasu (nekad smo imali, TPK je to radio), i drugo za tu tehnologiju, to je područje, koje će još znatno ekspandirati, gradnja kogeneracija na biomasu, i u Hrvatskoj i vani.

Možda bih uložio u industrijsku špijunažu.

Pozvao bih kod sebe Matu Rimca i direktora DOK-ING-a pitao ih kako bi Hrvatska mogla izvući maksimum od njihovog rada. Može li Hrvatska imati tvornicu električnih automobila? Možda bi vrijedlio probat. Možda ne sami, ali sudjelovat - svi predviđaju, to je segment koji će bitno rasti. (Kontaktirao bih kalifornijsku kompaniju "Tesla Motors", porazmislio, može li se za našu propagandu sustavno koristiti činjenica da je Nikola Tesla iz Hrvatske) Sustavno bih se dao u potragu za drugim mogućim "Mate Rimcima" kojih kod nas možda ima.

Obrazovanje svakako, a također i znanost, sigurno bih pogledao, prvo kakvih sve kod nas ima znanstvenih ihstraživanja (neka znam naravno, sigurno ima nekih, koja ne znam). Istraživanje i razvoj, i poticaji proizvodnji, ne bih se vjerojatno bavio samom proizvodnjom niti gradnjom.

Svakako bih uložio u informiranje, propagandu, sustav savjetovanja. Tu kao novinar, specijalist za određena iskustva, imam i neko ekspertsko znanje, znatno se može unaprijediti ta suradnja znanstvenika, novinara, savjetnika, da običan građani i običan poduzetnik dobiju jasne, precizne informacije i upute. To je važno pitanje stila, da stručnjak surađuje s novinarom.

Neka propagandna kampanja, organiziranje dolaska ljudi u Hrvatsku ljudi iz Danske i Njemačke, raznih profila, aktivista, stručnjaka, ljudi iz vladinih institucija, da raznim segmentima javnosti u Hrvatskoj pričaju što rade, što su napravili i što još planiraju. Danska jer je mala a ipak među svjetskim liderima u niz područja energetike (ne samo vjetar) i zaštite okoliša, Njemačka jer je "Energiewende" danas pojam oko kojeg postoji nacionalni konsezus (a nekad je bila parola antinuklearnih freakova!).

Nijemci su sada počeli, uz FN sustave (kojih ima instaliranih 1,2 milijuna - a mi još nemamo niti 0,01% od toga), stimulirati i ugradnju baterija na nivou domaćinstava (od 1. svibnja). To je revolucionarna promjena, kao što su napravili spektakularni preokret s FN sustavima od 2006., danas ima 8 MW baterija instalirano - planiraju 5.000 do kraja 2017.. Mi možda to još ne trebamo stimulirati, ali treba jako dobro pratiti - dobro bih se upoznao s temom - naravno, ne osobno, nego bih našao 2-3 mlada eksperta koji još imaju nešto entuzijazma (ne prof.dr.sc. akademik... kojem je to još jedna tezga), da snime situaciju i podnesu mi izvještaj, sa onim "summary for policy makers", što ja kao policy maker mogu skužit. Ima li naša industrija potencijala da svlada te tehnologije i da uđemo na tržište koje se otvara?

Dakle, uvijek bih imao u vidu taj element, ekonomski, ne samo ekologistički, imamo puno ulaganja u obnovljive, netko će na tome zaradit, pa ajde da što više od toga budu Hrvati. Pisao sam o tome na fb stranici i blogu "Ekološka ekonomija" kako danas tržište radi u korist obnovljivih! Ali ne naprosto ajmo svi u slobodnu konkurenciju pa masakr i tko preživi taj je pravi hadžija, nego osmišljena državna industrijska politika. SVAKA zemlja u svijetu to ima, koliko god pričala o slobodnoj trgovini, pomaže ovako ili onako svojim tvrtkama (a povremeno se kefaju pred WTO o tome koje su metode poticaja prihvatljive, a koje ne).

Energetska obnova zgrada - ogromna tema! Znam da je potencijal golem, jer je stanje loše, konkretnu situaciju kod nas ne znam, opet bi našao nekog tko kuži, a ipak nije totalno umočen u sve klijentelističko-korupcijske mreže, da mi napravi izvještaj. Vjerojatno bih zanemario naše građevinske mastadonte, naprosto su previše navikli, KJMV*, na klasični način rada, puno obima, puno materijala, puno polukvalificirane radne snage... A ovdje treba ulagat prvenstveno u znanje. Tu naročito ono što rekoh gore o propagandi, informiranju, konzultiranju... "Energetski savjetnici" recimo, da idu okolo i gledaju tko ima sagrađenu kuću a nema ni žbuku, pa mu pozvone i kažu, gledajte, sigurno trošite puno na grijanje, možemo vam napraviti projekt (pa bih uveo da država plati dio projekta isl.) što treba napraviti, ugraditi stiropor na zidove, ostakliti južnu fasadu, puno tih mjera da se stvori "niskoenergetska kuća", ulaganje se kroz smanjene troškove grijanja vraća za par godina, a evo mi ćemo vam osigurat pogodan kredit, tako da vam rata kredita bude u najgorem slučaju jednaka smanjenom iznosu računa odnosno troška za gorivo, recimo na 8 godina, a nakon toga čista dobit za vas.

Pozvao bih ljude iz HEP-Operatera prijenosnog sustava da mi referiraju, što su napravili dosad na promjeni dizajna mreže u Dalmaciji i Hrvatskoj općenito, za prihvat veće proizvodnje iz VE, jer će to postati ključno usko grlo već negdje za godinu i pol, kad dođemo do razine od 400 MW instaliranih (a planirano je 1.200 do 2020., što bez ulaganja u mrežu ne ide). Što nisu napravili i zašto nisu? Da ne duljim sad, tu je cijeli set problema.

Ekološki pokret u pitanjima energetike zablokirao se u tome da gubi 99% vremena u kampanje protiv pojedinih nepopularnih objekata, ne sagledava cjelinu... Baš pišem o eko-pokretu u Hrv 1990-ih, tada je bila velika nacionalna kampanja protiv TE Lukovo Šugarje, 1997.-1998., to je bilo super. Sad su međutim i oni, KJTV*, učahurili u isti način rada, protiv Omble i TE Plomin 3. Pogledat, može li se uzdići to na viši nivo, da se strateški razmišlja (kao što spomenuh, "Energiewende" - od parole freakova, do nacionalnog konsezusa!).

Klimatske promjene: priča se o tome, ali političari i vrhovi uprave to ozbiljno ne shvaćaju. Propaganda prema Vladi isl., da stvarno prihvate i počnu gobvoriti o tome kako se i Hrvatska mora boriti protiv klimatskih promjena, da predjsenik vlade mora o tome govoriti i time se baviti, ne da je to gnjavaža kojom se zbog glupe EU birokracije moramo baviti, pa se time bavi jedan odsjek jednog nevažnog ministarstva. Ne znam kako bih ih prosvijetlo, stvarno, da se isčupaju iz kolotečine onoga što smatraju "ozbiljnom politikom". Možda bih neke potplatio, *ebi ga, može i to bit korisno ulaganje.... :-(

Propagirao bih i stimulirao zadruge, energetske, kao i obrtničke i poljoprivredne idr. koje ulažu i u energetiku. To je jedna od ključnih stvari i u Energiewende, većina tih sagrađenih VE, SE i biomase je u vlasništvu građana! To je jedna od najtežih, najkopleksnijih stvari, sukobljavamo se s tim našim nesretnim "mentalitetom", naime, da ljudi jedni drugim naprosto ne vjeruju. Zato su osuđeni bit kmetovi. Može se to ipak mijenjat, ne preko noći, mentalitet se mijenja tijekom desetljeća.

Ovo je nabacano, ima još toga što bih mogao ovako istrest kao mogućnosti. Dakle, recimo, ako sasvim ozbiljno shvatim tvoje pitanje kao da je realno: dao bih si rok od tri mjeseca, uz proračun koji smijem potrošiti na konzultante i druge troškove u tom periodu, našao hrpu ljudi koji će istraživat detalje a meni ostaje strateški posao sklapanja toga u cjelinu, pa se onda, to je strateška analiza, u strukturi uoče čvorišne točke i trendovima uska grla, i razrade mjere, da se neki novac i druge mogućnosti optimalno iskoriste, gdje ne najveći potencijalni rezultat, kako se ono kaže u ekonomiji... multiplikativni faktor mislim (ne puka mikroekonomska dobit, naravno, nego s gledišta strateških interesa, kako mojih uvjerenja kao ekologista, tako i Hrvatske kao države i njenih građana).

Ima stvari na kojima se radi, naravno, nešto se i napravi, ima recimo tečajeva za montere solarnih instalacija i za energetsku obnovu kuća isl, ima subvencija i promotivnih kampanja koješta, ali uglavnom, to vladajući političari i birokacija s mrzovoljom prihvaćaju, jednostavno ne kuže da svijet stvarno prolazi kroz kvalitativne promjene, da je ono što su nekad vikali freakovi danas jedna od stožernih osi svjetske politike i gospodarstva, nije tu naprosto "ajmo privuć strane investicije", pa uvodimo recimo feed-in tarifu jer nas gnjave ovi iz Europe kak je to super i trebamo, pa onda kaže tadašnji PPVRH da su to po njegovom veleumnom mišljenju "pseudoinvesticije", on to naprosto ne kuži, ne samo da ne zna konkretno tu industry i taj market, ne mora znati, nego je to jedan drugačji mentalitet, samo veliko je lijepo, tko će se zajebavati sa "100.000 solarnh krovova". S druge strane, neki entuzijasti nešto pokušavaju progurat, pa onda s godinama izgube entuzijazam i samo otaljavaju nekakav posao, kao stručnjaci ili u državnoj administraciji ili NVO-ima, na kojem nešto ipak zarade od nekih honorara, ako od toga nema rezultata jer se suočava sa blokadama onih koji vladaju/upravljaju i koji to jednostavno ne kuže, hja, tko će se s rogatim bosti... Kaj ja znam, možda bih uložio prvo u psihijatre. :-P
__________________
* KJMV = Koliko Ja Mogu Vidjeti
*KJTV = Kako Ja To Vidim

Čitajte Ekološku ekonomiju!

KOVAČIĆ POTVRĐEN ZA PREDSJEDNIKA VATROGASNE ZAJEDNICE

vatrenevijesti49

VELIKA GORICA

Dva mjeseca nakon što je vodstvu Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice isteko mandat, gorički vatrogasci su dobili svoje vodstvo. Ured državne uprave Zagrebačke županije potvrdio je izbor Ivice Kovačića za predsjednika VZGVG. Koji će biti prvi koraci u nastavku rada zajednice upitali smo novog predsjednika Vatrogasne zajednice GVG Ivicu Kovačića. - Sazvati sva društva, prezentirati ovo rješenje i zamoliti sva društva da se uključe u rad na temelju programa koji sam predložio. Da pokušamo svi zajedno raditi, to mi je bila osnova programa i pokušat ću ujediniti ih. Vjerujem da bude razumijevanja jer Zajednica ovako trpi. Društva nisu dobivala dotacije, nismo održali gradsko natjecanje... Mislim da će biti razumijevanja od društava i da će se svi uključiti – rekao nam je Kovačić.

Podjele na dva bloka
Podsjetimo, na skupštinu na kojoj je donijeta odluka o imenovanju Kovačića za predsjednika stigla je pritužba djela članica VZGVG. Gorička vatrogasna zajednica se sastoji od 28 vatrogasnih društava te Javne vatrogasne postrojbe. Pred izbornu skupštinu zajednica se podijelila na dva pola, jedan je podržavao dosadašnje vodstvo na čelu s Krešom Hubakom dok je drugi dio želio novo vodstvo kojemu bi na čelu bio Ivica Kovačić. Nakon što nekoliko izbornih skupština nije bilo održano zbog prepirki oko prava glasa pojedinih članica, skupina od 16 članica koja podržavaju Ivicu Kovačiću je početkom svibnja održala svoju skupštinu na kojoj je izabrala novo vodstvo. Iako su imali većinu članica uz sebe ostatak Zajednice od 13 članova je žalbom htio pobiti odluke te skupštine. Prije nekoliko dana zaprimili smo priopćenje koje potpisuje 13 "Hubakovih" članica koje su naglasile da je situacija u vatrogasnoj zajednici kritična jer je zbog nemogućnosti da se Zajednici i njenim društvima transformira novac potreban za registraciju vozila i drugo.

- Ugrožena je sigurnost građana. Kaos koji trenutno vlada u vatrogastvu našega grada direktna je posljedica uplitanja politike, na čelu s gradonačelnikom Barišićem, u izborni ciklus Zajednice - stajalo je u priopćenju na koje smo zatražili očitovanje od gradske administracije. U odgovoru koji nam je stigao iz gradske uprave naglašeno je da sigurnost građana nije ugrožena te je gradonačelnik dao posebno ovlaštenje Stjepanu Kosu, zapovjedniku Stožera zaštite i spašavanje, da u koordinaciji sa zapovjednikom Javne vatrogasne postrojbe Borisom Turanom koordinira radom dobrovoljnih vatrogasnih društava. Također, Uredu Državne uprave u Zagrebačkoj županiji upućena je i požurnica za rješavanjem tumačenja pravovaljanosti Izborne skupštine Vatrogasne zajednice. U petak smo zatražili od nadležnog ureda informacije o stanju predmeta, no tek jutros smo primili "odgovor" iz kojega se nije dalo isčitati stanje predmeta. Ironično, ured Državne uprave u Zagrebačkoj županiji jučer je donio Rješenje kojim se Ivica Kovačić potvrđuje za predsjednika.

Barišić podržao Kovačića i pozvao na zajedništvo
Gradonačelnik Dražen Barišić se danas očitovao na to rješenje rekavši kako je izgubljeno puno vremena tijekom kojeg tijela Zajednice nisu funkcionirala. Iako u tom periodu protupožarna sigurnost građana nije bila ugrožena niti u jednom trenutku, ističe Barišić, rad samih dobrovoljnih društava bio je ometen. - Budući da je Ured državne uprave potvrdio valjanost provedenih izbora unutar Zajednice i potvrdio osobe ovlaštene za zastupanje iste, pozivam Upravni odbor i sva tijela zajednice neka bez odlaganja pristupe organizaciji redovnog rada, koji treba osigurati nesmetano funkcioniranje dobrovoljnih vatrogasnih društva. Istovremeno, kada su izbori u Vatrogasnoj zajednici okončani, pozivam na zajedništvo sve članice Vatrogasne zajednice, koje su uvijek bile odraz humanosti i djelotvornosti u našoj Velikoj Gorici – izjavio je danas gradonačelnik Dražen Barišić.…. vg danas

Tko je tu radi koga (IV): HZZ

sumi

U slikama je moj dnevnik traženja posla (natječaji na koje sam se prijavio) koji svakih pola godine moram donijeti u Hrvatski zavod na zapošljavanje (HZZ).
Zadnja slika sadrži moju poruku njima, ostale slike samo nabrajaju NEKA od radnih mjesta za koje sam se prijavio u zadnjih cca pola godine.

(Desni klik na sliku i Open Link in New Tab) (Veličina slike: Ctrl na tipkovnici +scroll na mišu)

Za sva radna mjesta sam imao VIŠE ostvarenih uvjeta nego što su se tražili. U daljnje "razmatranje" sam bio pozvan samo ovdje i ovdje (kliknuti na link, ima se što i vidjeti).

Da ne bi bilo zabune, protiv svoje osobne savjetnice u HZZ nemam ništa osobno i neosobno. Ona je divna i topla osoba, ali na njenom mjestu ne bi volio biti. Radi u ustanovi koja nema svoj smisao. Samo jedan primjer: Oni u svom računalnom katalogu uopće nemaju ponuđenu opciju "magistar znanosti" -smjer "riabrstvo". Najbliže tome je diplomirani inžinjer poljoprivrede. Pa da me netko i traži u njihovim bazama, široko je polje agronomije a i zašto sam ja magistrirao uopće?

Poanta moje žalbe, koju, svjestan sam nitko nikada u HZZ-u neće ni pročitati, je da umjesto da ja njima podnosim izvješća, neka oni meni podnesu izvješće ZAŠTO JA NISAM USPIO NA NAVEDENIM NATJEČAJIMA? Imaju li oni išta sa tim ili ovdje nikog nije briga za ništa?

Neka se konačno ustanova koja je po prirodi dužna za to (uz ostale), pokrene u rješavanju konkretnog pitanja nezaposlenosti. Nek počnu sa samo jednim slučajem sa liste...

Nema naslova

aniram

Danas su curke na poslu sve redom padale u nesvijest. Osim mene. To zato jer sam ja jučer mislela opast u nesvijest. I prebijeno se povlačila umazanim nam andergraundom, dok se pod ljuljao i strojevi se odmicali, i ruke odbijale poslušnost, i mislela sam si, kako je to zajebano kad mi zima tako teško pada, da zimi padnem u nesvijest, ali zaozbiljno i to nasred autobusa, i onda jedva čekam da dođe toplo ljeto, pa ljeto kad dođe, mislem da ću umrijet od ljeta. I onda kad se poklope još ti teški dani peemesa sa vrućinom i ziminom, pa ostane mi nekih desetak dana godišnje, kad sam ono, stvarno sretna da sam stvarno živa, i kad od veselja veličam taj isti usrani život. Uvijek, u te neke dane, kad mi je jako jako teško i kad si mislim ima li u ičemu smisla, i kad zaključim da možda vrijedi potrpit, jer sigurno će doći taj jedan dan kad ću bit sretna da sam ga doživjela, i onda kad ti neki dani malo sretniji dođu, pa se sve češće, samu sebe pitam, jel to to? Jel to zbilja bilo vrijedno truda?
Uglavnom, ponestaje mi dana.
Po vrućini mi ponestaje daha.
Po zimini mi ponestaje snage.
Uglavnom, ponestaje.
Jučer sam se sjetila tih nekih davno upražnjavanih vježbi, ono kad se učini da je najteže i najgore u bilokojem obliku, samo si ponavljaj da baš je super i najbolje i sve je haj i baj, i bude bilo bolje.
Pa jednom sigurno bude bilo nekako.
Svejedno sam prije tih vježbi maznula aspirin.
Nešto je svakako pomoglo.
Možda je aspirin pomogao da se sjetim vježbi, pa onda, taj domino efekat, eto.
Barem toliko da danas samo lagano suosjećam sa curkama dok one nesretno bauljaju andergraudnom i mumljaju da im je loše, jako loše.
Budem si svejedno i dalje upražnjavala haj baj vježbe. I ne tražila preveć od sebe. Isto kao s mužjakom, kad ne tražim ništa od njega, onda je on sav sretan da mi ugađa onda kad se njemu ugađa. Tako isto neću tražit ništa od sebe, nego se veselit kad učinim nešto kad mi se to nešto čini.
Planovi, planovi, silni planovi.
Nešto je to opet s hormonima, bit će estrogeni proradili, čim me toliko pere u planiranje.
Uspjela sam konačno i junački počupat bikini krzno. Epilatorom. Cepter, strašna mašina, iščupala bi i repu i babu i dedu i psa i mačku bez da trokne. Opet, zajebano je to čupanje po ovoj vrućini. Znoj i to.
Baš sam si uspješna danas.
Tapš, tapš.

Dnevnik Drčnog Domaćina 3 - Pranje prozora

ribafish

Dnevnik Drčnog Domaćina 3 - Pranje prozora



Dovedem tako nedavno potencijalnu buduću djevojku u svoju sobu i krenem s prokušanim, više puta isprobanim i 92% uspješnim trikom. Kažem joj da se nagne kroz prozor, i pogleda kako izgleda bivša tvornica Nada Dimić, odnosno ruperda u zidu koji je srušio Kerumko, i nema ju namjeru popraviti jer je ovo samo Hrvatska. Dotična se nagne, a ja brzo ali kvalitetno promotrim njezin nečuvani zadak, treću najvažniju stavku za promatranje u životu neoženjenih muškaraca.

Ali, ovoga puta, umjesto sociološke raspre o uništavanju zagrebačkog povijesnog dobra, žena je smrknuto pogledala u moja prozorska okna, povukla prstom po staklu i s gnušanjem rekla – “Pa dobro je*ote, jel’ ti to pereš?”. Džaba mi bilo i kasnijeg home-made rižota i Maximo ružičastog pjenušca, kad sam joj u očima ostao zabilježen kao prljavko koji ne pere prozore svakoga mjeseca. A ja stvarno ne perem prozore svakog mjeseca…



Više sam se puta u svom samačkom životu susreo s pojmom “Teta koja čisti”. Obično su ih spominjale finoguze nazovi emancipirane dobrostojeće žene kojima su njihovi nokti puno važniji od zasukanih rukava i par sati rmbanja po stanu tijekom vikenda. Pa su njihovi mužići plaćali tetama da u jedno prijepodne prođu stan s različitim krpama, dok bi dotične išle po nove čizme. Pa bi im muževi završavali s tetama, jer je danas navodno jako teško naći pouzdanu tetu. Sat s tetom dođe 40 kuna, pri čemu ona i pojede i popije, i slučajno razbije, i koristi samo jednu vrstu krpe i detrdženta za staklo, pa to ispadne puno više od moje dnevnice. Kad je imam. A i većina teta nisu prave tete koje znaju čistiti, nego uglavnom priučene nesretne studentice koje na bilo koji način žele zaraditi pošteni džeparac, ali ja ne želim svoju zbirku Alan Fordova i kolekciju pivskih etiketa dati na osam sati u ruke bilo kome. Pa radim lopte od novinskog papira, punim lavor toplom vodom, grabim prskalicu, ono gumeno tvrdo i spužvu i krećem u avanturu. A nije ni šest mjeseci prošlo…

Oprati jedno prozorsko krilo samo po sebi i nije neki problem. Kad ih imaš 34, onda to jest problem. Još kad ih je 75% starijih od tebe, to prerasta u triviju. Krećem s najlakšim primjercima, tri PVC komada, svaki po 6.000 kuna, ali pri pranju vrijede svaku kunu. Lako za otvorit, obla plastika, pjesma… Prolazno vrijeme deset minuta. Slijede okna iz 1958., špranjasta, isfrižana, grbava s nekim ulubnim točka-rupicama koje pokušavaš prat tri minute dok ne skužiš da su neperive. Najveći je problem kod tih antikviteta otvorit prozor na dva dijela, jer je onaj metalni pimpek koji za to služi, na onom svijetu od Kardeljeve smrti, pa rade šrafcigeri, kombinirke, čavli, ma sve… Kad konačno krvav i ispikan otvoriš, pranje nije problem, ali od četiri površine nikad ne opereš sve baš savršeno, pa picajzla skrivena u ovom tijelu ima stvarno dosta posla s tim, zatvarajuć, gledajuć, provjeravajuć, ponovno otvarajuć...



Najgore je kad zapneš prstom za ono trokutasto metalno govno koje podlo viri skriveno iz kita, kao murija ispod znaka ili iza grma. Prolazno vrijeme – tri sata, a onda slijede dva najjaća đubreta, kupaonsko sitno smeće neosvojivo poput srca Ive Šulentić i Christine Hendricks, K2 kojeg pokušavam nekako osvojiti jednom nogom u kadi, drugom na mašini i nosom u stropu. Njega nikad ne doperem, kao ni kuhinjskog podlaca, zapečenim rešetkama obloženim, kompletom zla, koje će zbog nedostupnosti uvijek ostati tek podaprano. Uostalom, tko gleda kroz prozor dok ruča, helou, idi si u restoran pa gledaj…

Pet sati od početka pranja, gledam Hirošimu u stanu. Pod zasran prljavom tekućinom nastalom kapanjem od one tvrde gume za pranje stakala, kojoj nikak nemreš kontrolirat curenje, milijarda mrvica od novinskog papira, krpe, lavori, alat... Petnaest minuta spremam sve na svoje mjesto, grozim se crnih noktiju i okoline im, potegnem gutljaj rakijice prozorčice, i padnem polumrtav na trosjed. Lagani vihor zadigne zavjesu, s druge strane se zalupe vrata, i počne jedna prosječna ljetna oluja praćena potopom.

Nježno se dignem, otvorim pivo, izađem na balkon i s flašom uperenom u nebo nazdravim Svevišnjem uz ispriku da se ovo neće tako često ponoviti. Da, 60% prozora je zasrano, prašnjavo i ambrozijaspermasto, ali bar mi je savjest čista. Sad Junior opet može keljiti post-ite i škaricama razrezane papire po staklima, bez da me strah za njegovo zdravlje… Sljedeća epizoda, Božić ili Uskrs? Pih, di je to…

Inspiracije dom...

bubamarasarena

Ove visoke temperature ne pogoduju biljkama u loncima, koje svaki dan treba zalijevati da bi preživjele.

Ali zato lonci mogu biti sasvim neobični...







...kroksica kojoj fali drugi par, ogromne betonske tegle, stara torba koja više nije za nositi, ali zato cvijeće u njoj super izgleda i traperice koje vam je dijete preraslo......pitam se u što bi se još moglo posaditi cvijeće.
Ima li netko neku zgodnu ideju?

dalmatinska bolest

alexxl

Stara fora, pun kurac Dalmatinaca u Zagrebu, a nama maspater i furešti.
Tak i u Novoj tivi!
Non stop dizanje svoga!
O.K. nije nikaj osobno, ali ko novinar nemreš biti sirovina i baljezgati okolo.
Cura, Cure,.......to kaj ti mami, baki, strini, ujni, dole nekj curi, to ti je tvoj problem.



I moš si misliti, baš Splićanke, one prve......
a općepoznato, što južnije, to tužnije!
Mislim, ono, poserem Vam se i na Dinamo i na Hajduk i
tko god navija za ta dva kliuba, je po meni, imbecil, ali,
jednostavno ne dam moje dame i djevojke iz metropole!!!!!!!!
Ne dam, pa ak treba i
Van Dam i Picigin i odjebite.
Maspater, koliko vas se uglavinjalo u Dnevnik HR, da to ni normalno.
Vrh sante Vam je Svilan!!!!!!

Vi bute meni protiv tih prelijepih, obrijanih dugih nožica, a ono sam nekaj prozračno, lepršavo gore, pa more i tak primitivno, ko te Jeans hlačice,
mrmljmrmlj, jebo vas i diname i hajduk.

No dobre, sad smo to stovarili, o pa dalje.

Tata, menia prilagođava.

Tuna sa tjesteninom......malo paprike, majoneze, rajčice, kiselih krastavaca......
No, recept od Zmaja..........O...zirou Killed, oli ti O.K.!




Dobroooo, sad sam nanizal sličice, a ono drugo.....
spomenul mi Zmaj....slanutka i kuruzu, pa sam si to zamislil kao priloga uz meso......
pa se setila još i ječma, al ga ni bilo, a Hajdine kaše je,
pa to.....
hajdinske, kuruze, slanutka, par kiselih krastavaca, kiselih ljutih feferona,
rajčice, luka, krastavaca, sira kozijeg u feti, maslinovog...............
fakat to ta ti to vege, tak djeluje umirujuće....................................

i ondak se popeljam doma po horvaćanskoj, ka Istoku, spremam se tam kod Shoping Centra Prečko skrenuti desne, da bi si prešel u Špansko, kad, u desnoj traki "Eko" taxi, upaljena sva četri žmigavca...
polako se prešaltam u levu traku, zaobilazim iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
skužim da frajer iskrcava mušteriju i piše računa.
Naglo zakočim, paralelno s njim, gledam ga i stisnem trubu, bez prekida!

Otkopčam se, zemem pajsera i šraubciger,onaj od pol metra,
polako otprem vrata i čekam.
Frajer mrtav hladan i dalje piše računa.
Ženska, stranka, sagnula glavu, krije identiteta.
Truba i dalje trubi, svi oni rodoljubi, iza, počeli svirati.

Zaštopal saobraćaja, sa rukom na pajseru,......leve,
a desne,......on piše računa!

Ne, ni me pogledal, a da me slučajno pogledal, danas bi si imal facu ko one Piccasove, da mu jebem i oca i mater!!!!!!!

Mami i babi si ga doma parkiraj, mater ti jebem, koji god jesi,
da ti pička materina, da, da!!!!!

Ti Taxisti, to su asocijalni tipovi, to bi trebal trebiti, ali masovno, sve vrste!

Tak isto i oni jebeni Slovenci,.....nađe me u gradu, pa me pita:
-di je to.....kajjaznam......nekaj za Beograd......
a ja ga pošaljem za pičku materinu.....ma namjerno, kad sam džubre!!!!!




Jedino koga nebi zjebal, to mi Bosanac.
Jebali sliku svoju, zakaj ja te ljude cijenim, meni to dan, danas ni jasno!!!!

Zakaj, zakaj???????




Zakaj ja nisam taj prokleti tajni agent, nekaj, no
taj trećeplasirani bloger s prosiječnnom čitanošću od 60 tih nekaj, to!!!!
Zakaj?



Zapraf, ja bi Zmaju štel biti taj Romio, oh Romio,
a ona moja Džuliet, eto!

Burušić: Prestige fight bit će poruka ostalima da pojas ostaje kod mene

oyo

Iznenađenje večeri i prava „poslastica“ slobodne borbe četvrtfinala Hrvatske MMA lige bit će PRESTIGE FIGHT između Marka Burušića (CRO) i Dževada Muftića (BiH) u kategoriji do 70 kg.

Marko Burušić (UFK Novi Zagreb) prvak je Hrvatske MMA lige 2012. u lakoj kategoriji. Svojom fizičkom spremnošću, sjajnom tehnikom i eksplozivnošću prošle je sezone stekao brojne fanove.

Okršaj protiv izvrsnog Muftića (MMA Pretorian Sarajevo) pokazat će koliko je čvrsta njegova titula hrvatskog prvaka.
- Super sam se spremio za tu borbu. On je nešto teži od mene, pa sam dodatno radio na snazi. Kako je moja borba zadnja borba večeri u Ciboni, zadnjih dana imam sparinge u ponoć da mi se tijelo privikne. Muftić je jako dobar borac, što je pokazao pobjedama nad našim sjajnim borcima Kosićem i Pejićem. Ali, za mene će se morati potruditi malo više. Želim poslati poruku drugim borcima u svojoj kategoriji da će pojas ostati kod mene – samouvjereno je najavio Marko Burušić.

Sarajliji Muftiću je drago da je dobio priliku boriti se u zagrebačkoj Ciboni.
- Moje pripreme za ovu borbu su dobro prošle. Čast mi je da ću se boriti protiv vašeg prvaka Burušića i to u središtu Zagreba. Velika je to prilika. U borbi se nikad ne zna, uvijek može proći neki udarac da “zaspe“ on ili da “zaspem“ ja. On je na domaćem terenu, ali i ja vodim svoje drugove iz kluba. Bit će to vatrena borba – izjavio je Dževad Muftić.

Drugi krug četvrtfinala Hrvatske MMA lige odigrat će se 22. lipnja u dvorani Dražena Petrovića s početkom u 21.00 sat.

Svjedočit ćemo istarskom dvoboju, okršajima zagrebačkih klubova , srazu Splita i Dubrovnika, borbi Osječana – cijela Hrvatska se bori u MMA kavezu! 22 boraca, 11 borbi, jedan kavez.

Prijenos UŽIVO je na OYO od 21:30 i na Novoj TV. Očekuju vas seksi ring-djevojke, vrhunski borci i tona testosterona.
Potražite ulaznice već od 45 kuna na svim prodajnim mjestima Eventima i na blagajnama Cibone na dan eventa.

Osjeti adrenalin! Znamo da želiš biti tamo. Neka igre MMA lige počnu!

Ulaznice za MMA četvrtfinale možete osvojiti i na OYO! Pošaljite nam na e-mail natjecaj@novatv.hr odgovor na slejdeće pitanje: Koja će borba (i zašto) biti najatraktivnija u ovom polufinalu?

Najbolje odgovore nagrađujemo s po 2 ulaznice za MMA četvrtfinale 22. lipnja!