Sve kategorije po listama

Tebi.

thingsillneversay

"Tada smo bili mladi i naivni. Sve nam se činilo mogućim.
Zaljubili smo se. Nismo ni znali šta je ljubav, ali nije nam bilo važno, jer smo imali jedno drugo i bili smo sretni."
Kevin Alan

Da, tako se uvijek čini i tako uvijek sve izgleda. Uvijek mislimo da smo si dovoljni, da je to ono što će potrajati. Nije potrebno već sada reći zauvijek, ali neko vrijeme. Da će potrajati neko duže vrijeme. To je zasada dovoljno, ali ti meni ni to nisi mogao garantirati. Rekao si to, ali džaba, kada si u roku keks otišao. A htjela sam, željela sam. Tebe, tvoje ruke, tvoj dodir. Taj osjećaj kad te imam, kad si tu, kada staviš moju glavu na svoja prsa i čujem ti srce. Njegovo kucanje mi je reklo koliko me voliš, iako ti nikada nisi imao hrabrosti. Ne znaš ti šta sve tijelo odaje. Odaje sve što se uporno trudimo sakriti. Zvuk tvog disanja, miris tvoje majice, tvoje kože, tvoga tijela. To mi treba, to želim. Zar se ne sjećaš koliko sam dugo upijala tvoj miris, samo da ga što bolje zapamtim. Memoriziram. Toliko ga dobro znam, da bi ga prepoznala bilo gdje. Poput robota, pala bi na koljena ispred svog vladara. Dotrčala kao izgubljeno štene u ruke svoga vlasnika. U poznate, sigurne ruke. Trnci koji nastaju od tvog dodira. Najviše volim zatvoriti oči kada me dotakneš. I u potpuno sam drugoj galaksiji. Galaksiji koju mi donose samo tvoje ruke. Samo kad me pogledaš, tijelo mi se slomi, odustane. Prekine svaku radnju, jedva ga uspijem kontrolirati. Fali mi taj osjećaj potpune obuzetosti. Osjećaj kada netko mnome potpuno vlada u svakom smislu. Osjećaj kada se potpuno predam u tvoje ruke i osuđena sam na tvoju milost i nemilost. Bez straha, bez nelagode. Da dođeš sada, i pogledaš me svojim dubokim tamnim očima, bez i jedne riječi. Imao bi me, ponovo. Eto, toliko ti "puno" treba da me osvojiš. Sramota. Moja, ne tvoja. Sramota što sam tako bespomoćna pred tobom. Pred tvojim očima, licem. Sramota. Čini se da je takva ljubav. Da, ljubav. Čini se. Pošto priče u stvarnom životu rijetko imaju sretan kraj, ostavljam te. Ali kada tebe jednog dana svi ostave. I ona, zbog koje si ti ostavljao sve. Neće ni mene biti, neću pasti na koljena pred tvojim licem. Neću potrčati kao pseto za tvojim mirisom. Neću, jer život ide dalje. I tako ću i ja. Nitko ne kaže da mi nećeš nedostajati. Hoćeš. Ali imat ću dovoljno ponosa i samopoštovanja da kada te vidim, na usta stavim diplomatski smješak, pozdravim te i prođem. Neću te pitati kako si, jer mi više neće biti važno. Kao što ni tebi nije važno kako sam ja sada. Sve se vraća u životu. Osim one koja te htjela najviše, koja te cijenila najviše. Takve se nemaju dva puta u životu. Il ju prvi put uhvatiš il živiš do kraja života bez nje. Ti si svoje izabrao.

http://www.youtube.com/watch?v=wdGZBRAwW74
http://www.youtube.com/watch?v=nJ3ZM8FDBlg
http://www.youtube.com/watch?v=yTCDVfMz15M
http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=tg00YEETFzg&feature=endscreen

nije još bit će

sjedokosi

nije još bit će
pjesma nad pjesmama
putenija ljubavnija od riječi građena
počelo je s blatom češnjakom i safirima
pjesnik je pokorio svijet
zapravo riječ
početak i i kraj bila je prva
i bila je duša
nije još bit će
pjesma nad pjesama
bezgranična bezvremena vječna
češnjak petrusimula ulje maslinovo
melancani oko podneva bit će
salata od koprive teleći naravni
bijelo vino iz tvoga kraja
tako se i pjesma može graditi
riječima safirima okružena
karneol pjesnik bi rekao
nije još bit će
pjesma nad pjesmama


by Boris3hr

Bez iluzija...

gp-zagrebancije

Svetice

Tristo dvadeset i pet.

1527

Neki dan mi je netko rekao da kad pričam pred 100 ljudi (toliko nas je na godini) izgledam opušteno i prirodno.
Odlično je kad svi šute i slušaju što imaš za reći, a tebi se iza leđa tresu ruke, gestikulacija ti je pretjerana, i konstantno se bojiš da ćeš se zblamirati, u isto vrijeme povratiti pred svima od nervoze i ukočeno se smješkaš da sve to prekriješ.
Al da, osim akutnog napada treme, baš se dobro snalazim kad pričam pred 100 ljudi. :D

Upekla šutnja, puca u glavu

nachtfresser

Ne šutim, cijeli dan sam vani, cijeli dugi dan, jutros se Jin zajurio za nekom mačkom i nestao, jednostavno u zemlju propao, onda je naletila Rita s kojom se obično igrao, isprljala me nekontroliranim skokovima prije nego što sam joj stigao objasniti ozbiljnost situacije, onda smo ga išli tražiti, njeno lajanje i uznemirenost su urodili plodom. Par godina života više manje, ionako smo na prokletim prostorima osuđenim na glupost i neslobodu.
Samo luđaci mogu potaći napredak u društvima teledirigiranih bedaka, al bedaci se njih boje i to je začaran krug.
Inače uživao sam na terasama kafića trgovačkih lanaca idilično okupanih suncem, danas sam shvatio da mi nitko iz mog inače natprosječno informiranog društva ne zna nabrojati kandidate za župana, za što se zalažu ili barem koliko ih je.
Živili, nasmijao me komentar u proteklom postu o ozbiljnosti drugih političkih opcija.

Nema naslova

andrea-bosak

Voljela bih da mogu sada biti u ugodnom društvu i dočekati nedjelju pjevajući, smijući se. ali...
zato vama prijatelji dragi želim ugodnu subotnju noć jer ja ću mislima biti pored vas osim u vašoj postelji.


skini me

vaša ja

Bon Jovi u Beču i bez Sambore jak i velik

returnofalterego

BON JOVI, Race track Krieau, Beč Austrija - 17.5.2013.



Valjda nikad koncerti na jednoj Bon Jovi turneji nisu praćeni s tolikim zanimanjem, bolje reći upitnikom nego na ovoj „Because We Can“ turneji. Neobično odsustvo, još uvijek posve nerazjašnjeno (ako ne računamo slabašan razlog „osobne prirode“ koji je serviran javnosti), gitarista, desne ruke benda i co-skladatelja Richiea Sambore na sada već dobroj većini koncerata turneje bez naznake da li se i kada vraća na nastupe - sasvim je sigurno glavni okidač tog zanimanja. Jedan od najuspješnijih pop-rock bendova i od najboljih live bendova pod vodstvom frontmana Jona Bon Jovija (koji se nalazi pod evidentnim stresom uz hrpu problema koji ga prate ne samo odlaskom Sambore) ipak manje više posve opradava svoj status i bez glavnog gitariste. Status da, no nema i one kemije, dušu. Neki su koncerti na turneji odrađeni samo da se odrade doduše uvijek na visokoj razini, prošli u Sofiji prije četiri dana skraćen je jer je Jona spopao iznenadan napad alergije... no budimo iskreni, mnogi veliki bendovi ne daju niti takav nivo.

Djelomična kompenzacija za „krnji“ Bon Jovi bila je i nova velebna pozornica - Beč je drugi grad u kojem je ona predstavljena: izuzetno atraktivna i umiješno napravljena u obliku starog auta, Buicka mislim.




U Beču je taj krnji Bon Jovi opet odsvirao dugi koncert od preko 2 sata i 20 min po ispravo laganoj kiši koja je počela padati negdje početkom koncerta nakon lijepog i sunčanog dana u Beču, i pojačavala pred kraj koncerta. Ipak, oko 50.000 ljudi na hipodromu Krieau (koji se inače nalazi uz sam Ernst Happel stadion) nije ostalo nimalo razočarano. Jonu je pauza koristila i sinoć je bio u tip-top formi, a u plus mu ubrajam i veliki trud da toliku masu sam samcat dovoljno animira da zaborave na kišu. I bogme jesu.



Uvodno rasturanje AC/DC- jevog „Hells Bells“ tek je na kraju dobilo pravi smisao. Ovo je bilo jedan od najrockerskijih Bon Jovi koncerata u posljednje vrijeme.
Koncert su otvorili s pjesmom s novog albuma „What About Now“ koja uživo zvuči još i bolje i žešće: „That's What The Water Made Me“ je od digao na noge mnoge fanove, a na moje totalno iznenađenje druga „You Give Love a Bad Name“ digla je i ostatak na najdaljim bečki hladnim tribinama no očito dobro raspoložene publike.
Setlista je manje više bila očekivana.. ali najinteresantniji su momenti bili na nekoliko pjesama: „Whole Lot of Leavin'“ imao je sveprisutni predznak odsustva Sambore, a na kraju pjesme se Jon totalno nejasno bez spominjanja istog, ali ipak simpotomatično i emotivno nadovezao na „odlaske“. Također nova pjesma „Amen“ koju mnogi smatraju kopiranjem Jonu najdražeg standarda Leonarda Cohena „Hallelujah“ otpjevana je jako sigurno i emotivno (iako na ovoj turneji Jonu glas nije u nekoj formi) a na ekranu su se upalile svijeće kakve ostavljamo na grobljima pa je publika malo u čudu gledala tu kombinaciju i adekvatno tome mlako reagirala.


Novi hit, pop pjesmuljak „neozbiljnjak“ „Because We Can“ doživio je sudbinu „la-la“ izvedbe: zborno pjevanje zarazne radio pjesme, mahanje ručicama i opća zafrkancija.
Kultna „I'll Be There for You“ jedina je greška ovog odličnog koncerta: osim što ta pjesma „pripada“ Sambori koji očito ima neku tajnu vezu s publikom na njoj i koji je suvereno pjeva, ona djeluje ili slabo ili masakrirano kada je on ne izvodi. Jon je uživo (barem ne više, već godinama) jednostavno ne može izvesti niti vokalom a niti da to ne djeluje kao puko odrađivanje, publika adekvatno tome ne odreagira masovnim zbornim pjevanjem i onda sve zajedno izgleda da je tu „samo da je tu reda radi“. Pravu stvar bi napravili da stave bilo koju drugu, recimo jako popularnu „In These Arms“ i to čak s Davidom Bryanom na glavnom vokalu full time.


Ne mogu ne spomenuti Samborinu zamjenu, studijskog gitariste Phila X Xenidis-a, koji je odlično odsvirao svaku stvar na neki svoj način - ne zaboravimo da čovjek nije imao niti vremena (a možda niti želje niti znanja) da skine svaku Samborinu solažu. Što je istovremno i zanimljivo, naročito na klasiku „Keep The Faith“, malo drugačije verzije istih stvari uopće ne škode.


Kraj je bio sjajan, kako se pojačavala kiša i Jon „prkosio“ istoj neumorno skakajući po lokvama vode na pozornici, tako je bend dizao u višu brzinu: poprilično rockerski izvedeni koncert dobio je još žešći predznak na kraju uz „I'll Sleep When I'm Dead“ u koju su umiksali dva sjajno izvedena covera a la Springsteen: Rolling Stonesa „Start Me Up“ i Status Quoa „Rockin' All Over the World“ a „Bad Medicine“ je dobila klavijatursku soul solažu Davida Bryana i „What I'd Say“ Ray Charlesa, što je show zaista podiglo na jednu višu razinu.


Bis je bio samo jedan ali poduži jer je kiša aspolutno svima dozlogrdila. Rijetko na repertoru „Last Man Standing“ razveselila je većinu, na „Wanted Dead or Alive“ opet nam je jako nedostajao Sambora, a kraj je bio očekivan uz „Have a Nice Day“ i „Livin' On a Prayer“.
Beč je barem meni, dokazao da se najveći pokazuju i dokazuju kada im je najteže. Vjerujem da bend prolazi kroz jedno od svojih najtežih razdoblja ali ih treba pogledati - možda je najbolje vidjeti bend upravo onda kada je najslabiji. Pogotovo ako im je i tada izvedba na vrhunskoj razini.


Setlista:
1 That's What the Water Made Me
2 You Give Love a Bad Name
3 Born to Be My Baby
4 Raise Your Hands
5 Lost Highway
6 Whole Lot of Leavin'
7 It's my life
8 Because We Can
9 What About Now
10 We Got It Goin' On
11 Keep the Faith
12 When We Were Beautiful
13 Amen
14 I'll Be There for You
15 Captain Crash & the Beauty Queen From Mars
16 We Weren't Born to Follow
17 Who Says You Can't Go Home
18 I'll Sleep When I'm Dead / „Start Me Up" - Rolling Stones/ "Rockin All Over the World" - Status Quo
19 Bad Medicine / "Whar I'd say" - Ray Charles
Bis:
20 Last Man Standing
21 Wanted Dead or Alive
22 Have a Nice Day
23 Livin' on a Prayer

Pribor za šminkanje

missillusion

Kad je umrla, njena je torba na kotačiće
zauvijek ostala kod nas,
u njoj smo pronašli listić lutrije
jednog sparnog popodneva kad je ljeto presjeklo zimu
u godini bez proljeća,
tog proljeća nije dočekala svoj rođendan
s njegovim je prvim proplamsajima ponavljala
da ima novca i da želi živjeti,
da nije fer,
umirala je bijesno
kako je i živjela,
umirala je u zimi svog života
i kad je ljeto presjeklo špil
najbolja kartašica koju smo poznavali
predala je partiju,
sjetili smo se da je nakon izgubljenih partija s bratom
uvijek odlazila ljuta,
a mi smo zračili prostorije od Filtera160
i vješali glave na prozore
pune njenih zvonkih osuda.
Zadnjih ju je godina puštao da pobijedi,
a onda je predao svoju partiju tri godine prije nje,
umirući kako je i živio,
gladno i naglo,
ona je otišla sita i željna sitosti,
ostavila svoj balkon s pogledom na more,
svoje cigarete, mlijeko i čokoladu
bez kojih nije mogla započeti dan,
svoje francuske kape koje je uvijek usklađivala
s bojom kaputa,
razglednice umrlog prijatelja iz Amerike
na čiju je smrt reagirala lupivši pismo njegove žene
o naš stol
uz riječi "Nema više dolara",
bijesno, kako je uvijek dočekivala i ispraćala ljude,
ipak, kad smo se zadnji put vidjele,
ispratila me nježnošću starice koja zna da umire
i želi da je pamte po dobrom,
poklonila mi je pribor za šminkanje
koji se raspadao narednih mjeseci,
prvo je gubio dlake iz četkice za rumenilo,
potom je ispala spužvica za sjenilo,
škarice su naglo otupjele,
a netom prije nego je otišla,
jedna je četkica pukla napola.
A bio je kao nov tog rujna
kad se opraštala sa mnom na stepenicama
i oči su joj bile sasma ljudske,
na tren sam joj zaboravila sve
šminkajući svoje lice zagasitozelenom
i ružičastom,
zaboravila sam i one prošle poklone
koji su nam se raspadali u rukama
sve, bez ostatka,
jer odlazeći u slow motionu s njenih vrata
nisam bila sigurna
kako se oprašta s ljudima poput nje
i ostaje čovjek

Kada je umrla, ostala sam samo s jednom mišlju:
Tko će ove godine pisati onoj dragoj starici u Ameriku
da je obavijesti da je umrla prijateljica
njenog supruga
i kome će starica sada opisivati svoj vrt
parkinsonovim rukopisom,
tko će na njeno cvijeće i voće baciti podsmijeh
i zaviriti dublje u kovertu.
A onda sam se zastidjela
i pokušala pronaći riječi
koje se neće raspasti pri oproštaju

Nema naslova

usisac

>>>>> tips by Usisač >>>>



Baltimore Orioles - Tampa Bay Rays (Tip) 1 1,80
18.05.13 22:05




New York Yankees - Toronto Blue Jays (Tip) 1 1,80
18.05.13 19:05




Miami Marlins - Arizona Diamondbacks (Tip) 2 1,60
19.05.13 01:10




St. Louis Cardinals - Milwaukee Brewers (Tip) 1 1,60
19.05.13 01:15




FC Kooteepee - AC Kajaani (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,85
19.05.13 15:00




AC Oulu - Seinajoen JK (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,85
19.05.13 15:00




BK Häcken - Gefle IF (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,80
19.05.13 15:00




Östers IF - AIK (under/over 2.5) (Under/Over) 2 2,10
19.05.13 15:00




IFK Norrköping - Aatvidabergs FF (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,85
19.05.13 17:30








Zadnjih 5 oklada:

FC Tokyo - Shimizu S-Pulse (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,75
18.05.13 12:00






Urawa Red Diamonds - Sagan Tosu (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,70
18.05.13 12:00





Niigata Albirex - Oita Trinita (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,95
18.05.13 07:00






Sanfrecce Hiroshima - Ventforet Kofu (under/over 2.5) (Under/Over) 2 1,85
18.05.13 07:00






Baltimore Orioles - Tampa Bay Rays (Tip) 1 1,75
18.05.13 01:05





Rekordni niz od 14 dobitaka - - - - - 21.05.2011. - 07.06.2011.
Niz od 7 gubitaka - - - - - 12.08.2010. - 18.08.2010.

Bobington AD MMXIII

umornooko

Uželija san se boba ... lani i pridlani me nije bilo u Kambelovcu, da sad ne gren u detalje sa razlozima, a ovo današnje događanje, posli one jučerašnje gnjile južine začinjene sa savuron (pijeskon, za sjevernjake) iz Sahare ... dođe mi skoro ka likarija. Znan, i te kako, ne zaboravite, da mi je likar priporučija da izbjegajen „municiju“, znači fažol, bob, slanutak, pa i biži ... ali reka san, danas ću se prigorit ... pogotovo ča smo se spremali poć svo troje, Vinkica, Zakonita i ja ...
Naravno, 'beš plan koji se ne izjalovi, pa tako i ovi naš. Zakonita je morala ostat doma, jer jon se mater ništo kaputaje (ne osjeća se dobro, za sjevernjake) ... fibrica, virozica, ništa zla, ali nije vragu za virovat, nije red da je ostavimo samu u kući.
Zato smo se Vinkica i ja zaputili u patrolu. I to dosta rano, već smo prije četri i po bili tamo, a ka triba počet u pet uri. Čak san i misto za parkiranje naša, poučen iskustvima za sv. Duju u Splitu, i nikidan za dičju čakavsku večer u dvorcu Vitturi. Ipak vridi doć na vrime
I znate ča mi je palo napamet? U ove dane o' boba, Kambelovac, koji je staro ribarsko misto, a u zanje vrime je posta poznat po klapskoj pismi, u ove dane bi, makar privremeno, triba prominit ime u Bobington
Dani boba su postali, kako se ono moderno govori, BRAND, koji su postali svojevrsno „otvaranje lita“, prva fešta u ove dane koji nan pridstojidu, kad izajdedu vanka i oni najštufiji, ča in se ne da skinit šlape i obut postole za prošetat priko Brca.
A bilo jer tot svega lipoga za vidit ... ča se dira makar za tradiciju ako nema direktni dodirni točak sa bobon ...



Svita je bilo odsvukud, iz bliže i dalje okolice ...


... ništa bez vatrogasac ...

Nisu izostali ni drugi sezonski plodovi, kojima Kaštila ne osudijevaju ...



Kako smo na vrime došli, mogli smo se po komodu prošetat, i lipo sve slikat, detaljne pripreme ...







Udruga koja okuplja kaštelanske neviste Poljakinje uvik jema svoj maštovito uređen štand di nas nudidu specijalitetima svoga rodnoga kraja, uz, naravno, dodatke boba u svim oblicima ...



Novinarski štand san uvatija još u užurbanoj fazi pripreme. Objasnili su nan da oni ovod nisu samo da oblikuju javno mnijenje, nego da pokažedu kako su sa vrljačon & kacijolon umješni u najmanju ruku ka i sa mikrofonon.



Mora san ovjekovječit i ovi specifičan štand Poljoprivredne škole ....



... odličan spoj mladosti, lipote i iskustva, a mislin da se i jedine moredu pofalit kako su bob, koji su duperale (koristile, za sjevernjake) u prikazanin delicijama same i uzgojile u školskome vrtlu.
Kakova bi to fešta bila brez latene muzike ...



Nakon ča su prigodnu besidu rekli oni ča in je to posal, počelo se ložit sve u šesnajst, svi su bili pri kraju sa svojon spizon ...




Bajkerska kotlovina sa bobon u tragovima ...




Bob & Artičoki ... mmmm ...

Ovo zadnje san, na moju nesriću, kasno vidija, kad san se već bija debelo namirija ...
Tribalo se pomučit, impresionirat žiri, i zaradit koju od ovi medalja ...



... a ostalo mi je i „filma“ u aparatu za slikat ljude koje nisan odavna vidija ...



... i naravno, kakova bi to bila fešta o' boba bez Mateline vinarsko/kulinarske kombinacije iz Mašograda ...



... ovi put pojačanih i mladin snagama. A di su vinari, mora bit i kar i sa konjima







Bidne beštije su stoički podnile pusto slikavanje, blicavanje i pentranje male i velike dice po kočiji i nisu se makli sa mista.



Već san se spremija poć lagano do auto, kad čujen iza leđa ono, po domaću, “a oli nas neš slikat?“ ... kako da ne, drage volje ...





... isto ka ča san i na odlasku slika novinarsku ekipu sa Portala grada Kaštela u punome pogonu ...



Sve u svemu, odlično provedeno pozapodne, kad je malo palo sunce, bilo je čak i ugodno, taman, ne privruće. Porcije su bile pristojne, po deset kun, viino po pet, a za Vinkicu i mene bila je samoposluga sa strane za kupit sokić
Šteta ča i Zakonita nije mogla sa nama, ali nadan se da će ovo lito bit još prilike da se negdi zaputimo skupa, samo da nas sve zdravlje posluži.
Reka san već na početku, kakvi lipi dan posli one jučerašnje gnjileži, ka zatišje prid sutrašnje izbore, ma koliko mi šutjeli o tome
Zato svima u pamet, izajdite sutra, recite svoje, najgore je ostat sidit doma i ronjat da je svak kriv!
Skoro san zaboravija, pita me jedan stariji barba da u koje će novine izać ovo ča slikajen. Nigdi, barba, u nijedne novine, nego na blogu! Vidin da je iša od mene sa upitnikon navr glave, pa mu nisan još tija spominjat i fejs ... more bit da bi još petava roge za menon misleć da san ga u đir uvatija. Nije meni moja rojena mater zaludu, mrtva ozbiljna, rekla da ja ne moran odit u crikvu kad se ispovidan na internetu. Amen!
Zdravi i veseli bili!!!

Ružice za moju dragu

mzokss

Penjem se polako uzbrdo, muči me prehlada, visoka temperatura, ali ne odustajem. Moram stići na vrijeme na ranije dogovoreni poslovni sastanak.

Lagano idem, razmišljam o svojoj ljubavi, i onda ugledam cvijet. Iako sam u zakašnjenju , vadim iz džepa fotoaparat i hvatam trenutak ljepote za moju dragu:











Slično i u povratku, samo je ovog puta u pitanju bio mak umjesto ružice:












I zaboravio sam na trenutak prehladu crveni nos i suzne oči jer sam znao koliko će se ona obradovati ovim fotkama.

PETICIJA ZA SLOBODU SAKUPLJANJA I KORIŠTENJA VLASTITOG SJEMENJA !

lilianke

U Europi se potpisuje PETICIJA protiv uvođenja zakona koji bi onemogućio skupljanje i korištenje vlastitog sjemena voća i povrća... smjelo bi se koristiti samo kupljeno sjeme, SMJELO BI SE UZGAJATI SAMO BILJE ČIJE SJEME SMO KUPILI U DUĆANU ,bilo bi protuzakonito skupiti svoje sjeme i dogodine ga posijati!!!!! Nečuveno! Ono što je prirodno i normalno tisućama godina ljudskog postojanja postalo bi nezakonito!! Različitost sorti bila bi očito dirigirana voljom proizvođača (kao što uostalom, već sad jest),čime se katastrofalno gubi biološko bogatstvo i različitost sorti koje uopće postoje! Država/Proizvođač/Zakon bi dirigirali što sijemo i jedemo, ovime se direktno narušava sloboda uzgoja vlastite hrane, biljaka po vlastitom izboru, na vlastitoj zemlji...Ako primjerice želiš uzgajati ljekovite biljne vrste, a država želi da radije kupiš lijek u apoteci, dovoljno je da nigdje ne možeš nabaviti sadnicu/sjeme željenoga, doslovce sve bi se moglo učiniti nedostupno običnom čovjeku.
MOLIM VAS, ČAK AKO NIKADA NE KANITE NIŠTA POSIJATI,AKO VAS TA TEMA NE ZANIMA I SVEJEDNO VAM JE ;POTPIŠITE SE!
... sve detalje imate na njemačkoj stranici (vidi link gore, na riječi 'PETICIJA'), a na vrhu nje mogućnost izbora jezika koji vam je draži (hrvatski prijevod je smiješan, ali generalno se da shvatiti bit) da bolje razumijete problematiku, MOLIM VAS POKLONITE OVOM PROBLEMU DUŽNU PAŽNJU! Molim vas proslijedite link svakom koga znate, kako god znate i umijete! Hvala!

80. ČUJEM DA JE DANAS MEĐUNARODNI DAN MUZEJA PA, SLUŠAJUĆI POPIJEVKU KOJA SE NE MOŽE ČUTI U HRVATSKOJ, DOZIVAM U PAMET ZGODU KOJA BAŠ NEMA PREVIŠE VEZE S PAMEĆU…

b-612

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi i da se nađemo u muzeju.
– U muzeju?
– Danas je dan muzeja?
– Pa zar to nije negdje početkom godine?
– To je Noć muzeja. Danas je – dan.
– Ma daj… Još mi reci da postoji jutro muzeja. Ili sumrak muzeja.
– Kad si ti zadnji put bio u muzeju?
– Zapravo se ne sjećam.
– Vidiš, ja sam prošli tjedan bio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
– Kako to?
– Znaš da sam na internetskim dating siteovima?
– Znam. Ali ne vidim kakve to ima veze. Osim što si tamo tak dugo da si već arheološki spomenik.
– Napokon je jedna žena pristala otići sa mnom na kavu.
– Super.
– I ja sam mislio da je super. Ali, ona je iz Splita.
– Uh…
– Ma, nema veze. Sprašio sam u Split na kavu. Glavno da se ide na kavu. Nije bitno gdje je.
– I?
– Odvela me u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
– Krasno.
– Bilo je. Pa sam joj i rekao da je krasno i da baš uživam. A onda je ona rekla da sam joj drag i da želi sa mnom otići na jedno posebno mjesto i doživjeti nešto posebno.
– Opa… Nadam se da je bilo nezaboravno.
– Naravno. Nikada joj neću zaboraviti što me je odvela u Manastirine, na iskopine antičke Salone.
– I?
– I tamo je bilo podnošljivo, ali onda smo otišli do amfiteatra.
– U Pulu?
– Ma ne. U Saloni.
– Nisam znao da i tamo toga ima. I?
– Našli smo na sredini amfiteatra po dva antička kamena stavljena na svakoj strani. Zanimljiva postava. Upitao sam jednog mladića koji se tamo našao koja je simbolika toga, a on mi je odgovorio: „Mi to igramo na baluna. Na dvi male branke.“
– Fora. Suživot s kulturom i tradicijom.
– Kad je ova moja na to planula. Potukla se, a njih je bilo dvanaest.
– I? Što je dalje bilo?
– Ne znam točno što je bilo, ali mi je poslala poruku da se ne želi družiti s papkom koji je pobjegao i ostavio je samu da pretuče barbare.

Nema naslova

nanablog1

Welcome to my world. :)

korak-do-sna

Marina Šeper, 15 godina, Sisak.

To je ono što morate znati o meni.

Znat ćete još puno toga s vremenom, ovisi kakvog ću biti raspoloženja.

Blog, moj ispušni ventil. Moj svijet. Moje čarobno mjesto. Moj način izražavanja.

x)