Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/stanisaj

Marketing

U penziju posle smrti

DOK je Šerlok Holms nepogrešivo sprovodio svoje istrage i sa neverovatnom lakoćom otkrivao zločince, nije ni slutio da je stalno bio u "smrtnoj opasnosti". No, paradoksalno, nije pokušavao da ga likvidira neki zločinac, već sam Konan Dojl - lično!
U svetskoj literaturi takav slučaj nije zabeležen: autor nastoji da se otarasi svog glavnog junaka koji mu je doneo i slavu i novac!
No Šerlok Holms je u jednom trenutku postao dosadan Arturu Konanu Dojlu, kao što neko drugo drago biće ponekad dosadi onom koji ga je obožavao. LJubav je, malo-pomalo, presahla.
- Bio sam čvrsto odlučio da završim sa Holmsom, jer sam osećao da moja energija, moja književna kreativnost ne može da bude apsorbovana jednim jedinim sižeom. To bledo i ćosavo lice, ta visoka i mršava silueta zauzimala je u mom duhu neuobičajeno mesto.
Dojl je želeo da posveti i drugim strastima. Privlačile su ga i automobilske trke, godine 1911. čak će mu se pružiti prilika da sa svojim "20 CV ditrih loren" učestvuje na reliju princa Henrija: Hamburg - Keln - Minster - Sautempton - Edinburg - London. Na kraju krajeva, želeo je da se ogleda i u drugim literarnim žanrovima, čak u poeziji!
I "zločin" je, najzad, počinjen. Piščeva žena Lujza bila je tuberkulozna, pa se bračni par Dojl zbog toga nastanio u švajcarskom gradu Davosu decembra 1892. godine. Tu će njih dvoje živeti nepune tri godine, ali pisac neće oklevati: već u oktobru 1893. u "Strand" magazinu biće objavljena pripovest "Poslednji problem" u kojoj će izvesni Moriarti gurnuti Šerloka Holmsa u jednu provaliju u planini Rajhenbah. Tako je slavni detektiv završio na neslavan način posle 26 briljantnih istraga, napisanih tokom jedne decenije.
"Neću morati da ga oživim bar nekoliko godina. Toliko sam se njim predozirao da se osećam kao da sam se prejeo masne guščje paštete, gadi mi se i od same pomisli na njegovo ime", pisao je Dojl jednom prijatelju.
Osećanje čitalačke publike nije bilo ni približno tako. Cela Engleska pala je u duboku žalost, koja je trajala punih sedam godina. Pisac ni najmanje. On je nastavio da se odmara u Švajcarskoj, zatim je skoknuo do Amerike, pa do Afrike, držeći predavanja ili upoznajući nove krajeve. Ponekad je na tim putovanjima zapadao i u neprilike: 1900. godine obreo se u ratnom vihoru u Južnoj Africi, za vreme Burskog rata. Poželeo je, čak, da bude dobrovoljac, ali ga nisu primili u vojsku.
A Engleska je tugovala i dalje za Šerlokom Holmsom. Piščeva majka Meri takođe. NJoj za ljubav pažljivi sin napisaće 1901. godine "Baskervilskog psa". To je ujedno i prvi duži tekst o poduhvatima Šerloka Holmsa, dotadašnji su bili znatno kraći jer je kraća forma više odgovarala Konanu Dojlu, kao da mu je nedostajalo spisateljskog daha.
Ali, lukav je bio Dojl. Nije on oživeo Šerloka Holmsa. Radnja "Baskervilskog psa" događa se pre nego što ga je onaj skot gurnuo u pravaliju u švajcarskom bespuću. Bila je to, dakle, jedna stara neispričana priča.
Samo, ko da prevari ostrašćene čitaoce? Shvatili su oni da je Dojl blizu da konačno popusti. A on se u međuvrermenu "zamajavao" dogodovštinama narednika DŽerarda, možda mu je i taj bio dosadio. I konačno, 1903. godine u magazinu "Strand" pojavila se "Prazna kuća": Šerlok Holms je oživeo, punu deceniju posle smrti.
Posle toga uslediće još 22 njegove istrage, ali Konan Dojl nije promenio mišljenje o svom junaku. I dalje mu je on bio dosadan. No, gurnuti ga ponovo u neku provaliju ili ga likvidirati na neki drugi način nije imalo smisla.
"Treba reći da su oni koji su počeli da čitaju Šerloka Holmsa kao maloletnici odrasli i sazreli, a da sada njihova deca, u njihovom nekadašnjem dobu, čitaju te iste dogodovštine u istom časopisu. To je zaista neobičan primer strpljenja i odanosti britanskih čitalaca", pisao je Dojl 1927. godine, kada je "Strand" tražio od svojih čitalaca da izaberu dvanaest najboljih istraga Šerloka Holmsa.
Prvi svetski rat biće dobar razlog da se Dojl još jednom otarasi svog junaka. U "Poslednjem podvigu", 1917. godine, on će ga penzionisati! Ali, ni ovo lukavstvo neće mu biti od pomoći: počev od 1921. do 1927. on će napisati još dvanaest istraga pod zajedničkim naslovom "Arhiv Šerloka Holmsa" Poslednja će biti objavljela u "Liberti" magazinu u martu 1927.
Konan Dojl je umro 7. jula 1930. Na njegovom grobu napisan je epitaf koji u slobodnom prevodu glasi: "Ostvario se moj plan/ ako sam omogućio sat radosti/ detetu koje čeka da postane čovek/ ili čoveku koji je još dete."
Konana Dojla odavno nema, Šerlok Holms još živi. Ko je kome "došao glave"?

Profesor Holms
LIK Šerloka Holmsa, kažu znalci, nastao je iz "medicinskih razloga". Dojl je završio studije medicine i desetak godina, pre nego što je postao pisac, radio je kao lekar.
A za medicinu se, izgleda, pošto je poticao iz umetničke porodice, opredelio zahvaljujući doktoru Brajanu Čarlsu Valteru, koji je 1875. došao kod Dojlovih kao podstanar, da bi kasnije postao porodični lekar.
Na studijama medicine, pak, najomiljeniji piščev profesor bio je dr DŽozef Bel, koji je u potpunosti ovekovečen u liku Šerloka Holmsa.

Post je objavljen 22.10.2004. u 19:11 sati.