Zadovoljstvo čitanja
U zemlji u kojoj se prave knjižare mogu izbrojati na prste jedne ruke, u zemlji čija je najveća biblioteka izgorjela, u zemlji u kojoj su knjige većini stanovništva nedostupne, naš magazin nastupa s projektom čiji je cilj povratak knjiga čitaocima
Prije tačno dvadeset godina, 1984. dakle, argentinska izdavačka kuća Hyspamerica odlučila se za pokretanje jedinstvene edicije. Edicija je dobila ime Lična biblioteka, a za izbor autora i naslova koji su u njoj trebali biti objavljeni bio je zadužen Jorge Luis Borges.
Izdavačka kuća Hyspamerica i ranije je bila poznata po činjenici da je knjige iz svoje produkcije prodavala po kioscima, trafikama i sličnim mjestima na kojima se obično prodaju novine, no za ovu ediciju karakteristično je bilo biranje posebnih knjiga, svojevrsnih klasika, o kojima su se vrijeme i čitatelji već pozitivno izjasnili, te izdavanje po jednog novog naslova svake sedmice.
Veliki Argentinac projektu je prišao sa oduševljenjem i u dvije posljednje godine vlastitog života strasno se bavio biranjem knjiga za ediciju što bi se sastojala od naslova koje bi svako - kako se to obično kaže - trebao pročitati. Pišući o samom projektu, rekao je, među ostalim, slijedeće: "Knjiga je stvar među stvarima, sveska zagubljena među sveskama koje nastanjuju ravnodušnu vasionu, sve dok ne pronađe svoga čitaoca, čovjeka predodređenog za njene simbole. Tada se dešava jedinstvena emocija nazvana ljepotom, ona čudesna zagonetka koju ne mogu da dokuče ni psiholozi ni retoričari. Ruža je bez zašto, rekao je Angelus Silesius; vijekovima kasnije Whistler će reći: Umjetnost se događa."
U svoj je izbor Borges uvrstio između ostalih i: Kafku (Amerika i Kratke priče) i Dostojevskog (Zli duhovi) i Williama Blakea (Sabrane pjesme) i Edgara Allana Poea (Priče). Riječ je, dakle, o reprezentativnom izboru koji oslikava i Borgesove literarne afinitete i sud književne povijesti.
Kraj stoljeća Ovaj se argentinski projekat pročuo po svijetu prvenstveno zbog činjenice da je za izbor knjiga bio zadužen upravo Jorge Luis Borges, ali i zbog svoje avangardnosti. Jer na kioscima širom normalnog svijeta uvijek je bilo moguće kupiti knjige, no riječ je najčešće o (u boljem slučaju) trenutnim bestsellerima ili o (u gorem slučaju) ordinarnom šundu. Ponuditi čitateljima koji knjižare uglavnom ne posjećuju nesporne literarne vrijednosti, pa još u dobroj opremi i izuzetno jeftino, zbilja jest nešto vrijedno pažnje. Zato i nije čudno da su se slični projekti s vremenom stali pokretati širom svijeta.
Za najnoviji procvat takve navade najzaslužnije su novine te kraj stoljeća i milenija. Naime, uoči famozne dvijehiljadite, u cijelom su se svijetu stale praviti različite liste i retrospekcije, a u toj maniji klasificiranja na red je došla i književnost. Birane su najbolje i najčitanije knjige stoljeća i tisućljeća, pravljene top-liste, a revniji čitatelji ovdašnjih magazina sjetit će se i ankete Dana o najboljem bosanskohercegovačkom romanu (pobijedila Andrićeva Prokleta avlija) te one u Slobodnoj Bosni o najboljem književnom djelu iz cijele bivše Jugoslavije (pobijedila Kišova Grobnica za Borisa Davidoviča).
Ankete slične ovima vođene su u cijelom svijetu, a takve su stvari potaknule veliki interes za književne klasike. Povezalo se to sa svojevrsnom renesansom čitanja u cijelom svijetu i propašću defetističkih prognoza o gašenju Gutenbergove galaksije te je novi pohod velikih i značajnih knjiga na trafike bio spreman.
U januaru mjesecu talijanska je La Repubblica počela jednom sedmično čitateljima nuditi po jedno veliko djelo svjetske književnosti u sklopu edicije La Biblioteca di Repubblica. Interes je bio ogroman: svake sedmice prodavalo se oko pola miliona knjiga. Povodeći se za talijanskim primjerom, u slične akcije kreću i novine iz Španjolske (El Mundo), Portugala (Publico), Meksika (AM), Brazila (Folha i O Globe), Ekvadora (Diary Hoy) i još nekih zemalja.
Tako su, primjerice, sredinom oktobra prošle godine u sličnu akciju krenule novine iz jedne od najmnogoljudnijih te jedne od najmanje naseljenih zemalja u Evropi. Britanski Daily Mail započeo je svoju biblioteku sa Kiplingovom Knjigom o džungli štampanom u tri miliona primjeraka, a crnogorske Vijesti krenule su sa Ecovim Imenom ruže u više od trideset hiljada primjeraka.
Crnogorski primjer Zanimljivo je ovdje pozabaviti se Bibliotekom XX vijek podgoričkih Vijesti, prvim južnoslavenskim primjerom ovakvog jednog projekta. Cijela Crna Gora ima tek malo više stanovnika od Kantona Sarajevo. Bosna i Hercegovina je prije rata imala osmostruko veći broj stanovnika, a i danas u Bosni i Hercegovini živi barem pet-šest puta više ljudi nego u Crnoj Gori. U svim eksjugoslavenskim državama tiraži knjiga rijetko prelaze hiljadu primjeraka. Podgoričke Vijesti, međutim, kreću sa više od trideset hiljada primjeraka. Neko bi možda prognozirao fijasko, no uspjeh je bio nezapamćen. Knjige su se, naime, morale doštampavati! U prvim sedmicama akcije knjiga bi nestajalo prije devet ujutro. Ljudi su knjige rezervisali danima unaprijed, satima su stajali u redovima, gotovo da su se tukli.
Uporedite pompu koja se posljednje dvije-tri godine stvorila oko SFF-a, pomnožite je tridesetak puta i dobit ćete otprilike sliku pompe kakvu je pokrenula Biblioteka XX vijek dnevnika Vijesti. Crnogorci i dalje svakog četvrtka masovno kupuju knjige, a brojka od milion prodatih knjiga je odavno premašena. Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova, Sabatov Tunel, Nabokovljeva Lolita i još mnoge knjige u desetinama su hiljada primjeraka prodate u Crnoj Gori u proteklih nekoliko mjeseci. Cjelokupna kulturna javnost Crne Gore ovu je akciju doživjela kao najvažniji književno-izdavački događaj u Crnoj Gori još od otvaranja prve štamparije na Cetinju.
Izbor Ivana Lovrenovića Od marta mjeseca ove godine Dani se, dakle, pridružuju ovom svjetskom trendu. No, koliko god ovakvi projekti bili globalno rasprostranjeni, može se slobodno reći da ovakva edicija u današnjoj Bosni i Hercegovini ima doista sasvim posebno značenje. U mnogim zemljama u kojima su slični projekti sprovođeni, egzistiraju brojne izvrsne knjižare, dobra je distribucija knjiga, a postoji i razuđena mreža biblioteka čiji se knjižni fond redovito obogaćuje i obnavlja. Bosna i Hercegovina ništa od toga nema. Zbog svega toga Biblioteka Dani je za Bosnu i Hercegovinu još važnija nego su to njezine posestrime u sređenijim zemljama. I cijena knjiga iz naše biblioteke je prilagođena osiromašenom bosanskohercegovačkom stanovništvu. Svaka knjiga koštat će pet konvertibilnih maraka. Za taj novac nigdje u BiH nije moguće kupiti bilo kakvu novu knjigu, a u 99% slučajeva za tu svotu nećete dobiti ništa ni od uličnog prodavača. Dobar dio časopisa iz susjednih država što se prodaju na našim kioscima skuplji je od knjiga iz Biblioteke Dani.
Za ilustraciju evo i slijedećeg podatka: u Crnoj Gori, čija ekonomska situacija, ako nije gora, nije ni bolja od bosanskohercegovačke, svaka knjiga iz Biblioteke XX vijek košta tri eura, i skuplja je, dakle, od knjige iz Biblioteke Dani. Treba također reći i da za kvalitet ponuđenih djela jamči urednik biblioteke - Ivan Lovrenović. Nema u Bosni i Hercegovini, a ni šire, pogodnije osobe za ovaj posao. Čovjek koji je bio urednik prijeratne Svjetlosti u doba kad je ova bila najjača izdavačka kuća na Balkanu, ratni urednik zagrebačkog Durieuxa i poslijeratni Bosanske knjige, prava je osoba za jedan ovakav pothvat. Još se po nečem razlikuje ova biblioteka od sličnih edicija u ostatku svijeta. Većina njih je ograničena na romane, a Biblioteka Dani kao da se vraća primjeru Borgesove Lične biblioteke, u kojoj su upravo programski objavljivani različiti književni oblici u želji da biblioteka bude što raznovrsniji niz heterogenih knjiga.
Šta reći na kraju: uspjeh ovog projekta zavisi od vas, poštovani čitatelji i uvažene čitateljke. Biblioteka Dani je i pokrenuta zbog uvjerenja da i u vremenima diktature površnosti postoji interes za pravim i neprolaznim vrijednostima. A ima li boljeg primjera za takve vrijednosti od knjige?
Jorge Luis Borges, po mnogima najvažniji pisac dvadesetog stoljeća, čovjek iz čijeg bi se djela kao iz molekule DNK moglo "klonirati" ono najbolje iz cjelokupne svjetske književnosti, napisao je jednom prilikom kako je čitanje smirenije, uglađenije i produhovljenije od pisanja. A na početak jedne od svojih najslavnijih pjesama stavit će slijedeće stihove: Neka se drugi hvale napisanim stranicama; / ja se ponosim onim pročitanim.
Uz pomoć Biblioteke Dani prepustite se zadovoljstvu čitanja
Post je objavljen 13.10.2004. u 15:22 sati.