Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/panonski

Marketing

Da sam se rodio kao komarac

...ne bih volio da se to dogodilo u svibnju mjesecu jer brate mili konkurencija je opaka. Ekipa se okuplja otprilike oko pola osam, taman za dnevnik, onaj HTV naravno ( ne prate komarci ova druga tv glasila) i onda kad ugledaju komad mesa pred sobom svi u napad (to je neka nizozemska skola komarcovanja, nema tu ono 4-4-2 i ostale taktike)
Jedan klasican primjer komarca, komarac domesticus zivi oko 4 tjedna neki duze neki krace, i sad stavimo se na trenutak u polozaj komarca. To izgleda otprilike ovako:
Ujutro oko 6 kad mu zazvoni sat komarac ustaje sa prvim suncevim zrakama i gleda na sat u nevjerici da je spavao samo tri ure. Sinoc je do kasno pio krv pa je premasivsi svoj potencijal zaspao u kanalu ispod prozora. Jos tako mamuran odlazi u WC i pita zenu sta ima za dorucak. A za dorucak se mora u nabavku sto se njemu ne da pa salje zenu.
Za to vrijeme on lezi u travi, vjerovatno pusi joint i vrti na teletextu lokalne vijesti u strahu trazeci mozebitnu vijest o zaprasivanju njegovog kvarta. Nakon sto sunce poprilicno uprzi lokalnu floru i faunu komarac odlazi na dnevni pocinak, no kvocanje zene-komarca ostavlja ga budnim jos neko vrijeme. U glavi mu dobuje i na trenutak zali sto sinoc nije zavrsio pod naslovnicom Jutarnjeg lista ili na svjeze obojenom zidu spavace sobe one male sto je sad upisala prvu godinu faksa. Razocaran razvojem situacije odlazi protegnuti svoje dugacke noge do obliznjeg birza gdje vec na zidu ceka ekipa s kojom je sinoc bdio do kasno. Ekipa ko ekipa, pricaju se lovacke price ko je sinoc koliko puta ubo, a nas junak istice kako je bitna i kvaliteta, na sto ga ekipa ismijava, a on odlazeci salje sve u tri lepe ... komarceve. Na putu do kuce u letu sretne vinsku musicu i iz sazaljenja pusti je da se ubaci ispred njega. Sta je njen jedan dan zivota napsram mojih 28 misli si i mase krilom, nogom ili vec necim u znak da nije to nista i da drugi put ce uciniti isto, samo problem je sto njen zivot zavrsava danas, pa ga to jos dodatno rastuzuje. Tako utucen ulazi u svoje staniste, a vec je proslo podne zeljan malo mira i odmora. Vec spreman na kvocanje zene-komarca ostaje iznenadjen kada istu ne nalazi doma, u pocetku sretan, a kasnije tuzan jer nema koga ugnjaviti svojim nezanimljivim pricama lagano utone u san.
Iduce sto ga budi je glas premijera koji negdje u zadarskom zaledju sjece neke vrpce. To je znak da je vrijeme spremanja za vecernji izlazak. Na brzinu se oblaci, stavlja malo spreja i pere svoj zalac da slucajno veceras ne bi zarazio koga. Svjestan je i on koliko se bolesti moze prenijeti ubadanjem, a njemu cilj nije da ubode i ostane upamcen vec da ubode i ode. I tako veseo jer je dosla jos jedna noc odlazi u svijet u kojem vec sutra mozda ostane bez glave, u kojem nista nije sigurno i u kojem vise krv ne piju samo komarci. U ova moderna vremena neki krv piju na slamku, polako, a on je ipak stara skola, vjeran, i ponajprije naivan, a zivi 28 puta duze od vinske musice.

Post je objavljen 19.05.2004. u 20:47 sati.