Umjerenost, riječ koja je se danas rijetko koristi, nije baš popularna. "Umjerenost u jelu i piću", to je jedino što mi pada napamet. Ne pojesti više od 1 kile teletine u jednom obroku. Pa i jedna kila je dovoljna da te odvede u pakao. Ne više od 5 piva u jednoj večeri. I kapljica alkohola zatvara vrata samospoznaje.
Vede i općenito duhovni život znači umjerenost u svemu što se radi, umjerenost u spavanju, umjerenost u jedenju, umjerenost u osjetilnom uživanju. Tek na tom nivou počinje mir i prava sreća. Međutim, većini ljudi ne pada na pamet da budu umjereni u uživanju u ovom svijetu. "Uzmi što ti život pruža, jer danas si cvijet, a sutra uvela ruža". I stoga uvijek postoje neograničeni planovi za zarađivanje novaca radi kupovanja raznih vrsta igračaka, i osvajanje suprotnog spola. I tako unedogled, većinom se sve svodi na žudnju za onim što nemamo i jadikovanje za onim što smo izgubili. Veliki planovi za budućnost i sjećanje rijetkih lijepih trenutaka iz prošlosti. A sadašnjost? Pa većina ljudi jedva preživljava sa nekom mizernom plaćom i krpa kraj s krajem, bori se sa raznim vrstama bolesti koje su se pojavile u njenom tijelu kao posljedica nezdravog života ili u tijelima nekog u obitelji. To je surova realnost. Čak i da netko ima više novaca, apetiti za kupovanjem su uvijek veći od novaca na raspolaganju. I koje je rješenje tog problema? Kontrola uma i duhovni život? Jednostavno življenje i visoko razmišljanje? Ne, naravno, rješenje je kredit.
Ali čim osoba smanji temperaturu svoje materijalističke groznice, odmah se otvara prostor za prilaženje Krišni, razmišljanje o Njemu, čitanje o njemu i razvijanje odnosa s Njim. Materijalisti tvrde da Bog ne postoji iako to ne mogu dokazati, ali tužna istina koja se krije iza takvih izjava je da Bog ustvari njih uopće ne zanima, dapače, ako ne postoji, onda je njihov životinjski način života opravdan. Jad i bijeda, a ipak rijetki se pitaju postoji li nešto više. Da li je ovaj svemir stvarno nastao eksplozijom kozmičke juhe? Da li je ljudski život namjenjen da se koprcamo 50 godina i onda umremo? "Previše filozofiraš" To su mi uvijek govorili u osnovnoj školi.Srećom pa sam postao Hare Krišna.
Post je objavljen 02.09.2004. u 17:00 sati.