Pitanje koje si postavi svaki mladi pravnik u trenucima dok razmislja o otvaranju vlastitog ureda.
Nakon najmanje tri godine "robijanja" po raznoraznim uredima, sa napunjenih skoro trideset godina, nadjes se u situaciji da razmisljas sto nakon proteka pripavnickog staza.
Tri su puta: Prvi, napustiti odvjetnistvo i pronaci posao u nekoj stranoj banci, zaradjivati solidan dohodak i imati pregrst slobodnog vremena. Drugi, odguliti jos dvije dodatne godine kao vjezbenik u nekom uredu pa samim tim odgoditi konacnu odluku i trece otvoriti svoje odvjetnicke odaje.
I tu dolazimo do teme ovog posta. Kad odvjetnik pocetnik sa brojem spisa koji odgovara zbroju NULE i nule krene u avanturu otvaranja svog odvjetnickog ureda nadje se u situaciji da kao potpuni anonimac nema priliku oglasiti se negdje te na taj nacin privuci stranke. Smisao zabrane po HOK-u jest da svi odvjetnici budu ravnopravni, ali sto se zapravo na taj nacin dobija? Stare njuske koje se redovito pojavljuju na TV zapravo i ne trebaju mogucnost reklamiranja, jer ionako su svako malo po raznoraznim medijima davali neke izjave i intervjue. S druge strane svaki pocetnik treba odredjeni medij kako bi ljudi saznali da uopce postoji. Zabrana kao takva upravo krsi osnovnu ustavnu odredbu o slobodi trzisnog natjecanja. Nema slobode, ako postoji nekakva zabrana. Strah da ce se na taj nacin bogati jos vise obogatiti je neopravdan jer njima daleko vise odgovara situacija zamisljene "ravnopravnosti".