Ploveći virtualnim prostranstvima blogova u potrazi za nečim, nedefiniranim, primjećujem da me privlače oni koji su malo drugačiji od svakodnevnice.
Vjeruj u ljubav Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj u ljubav, ne živi bez nje. Vjeruj u ljubav, i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu. Vjeruj u ljubav, i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu.
Daj mi svoju ruku sad, neka ljubav veže nas. Daj mi svoju ruku sad, kao rijedak cvijet. Daj mi svoju ruku sad, prava ljubav je uz nas, nek' nas vodi u sretniji svijet.
Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj u ljubav, ne živi bez nje, vjeruj u ljubav, i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu. Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu.
Daj mi svoju ruku sad, neka ljubav veže nas. Daj mi svoju ruku sad, kao rijedak cvijet. Daj mi svoju ruku sad, prava ljuba je uz nas, ona može promijeniti svijet.
Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj u ljubav, ne živi bez nje, vjeruj u ljubav, i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav, u dobru i zlu. Vjeruj u ljubav, i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu. : : Oliver : :
Oni u kojima se zrcali duša autora na malo drugačiji način, oni koji svoj blog uređuju srcem razmišljajući u jednoj drugačijoj dimenziji želeći dotaknuti ono najskrivenije i najkrhkije u nama. Dušu.
Čitajući neke postove, tuga se neminovno nasloni na kapke, no u isto vrijeme u srcu se rodi sreća, neobična sreća. Čudna je to, gotovo neopisiva kombinacija osjećaja koji se rađa iz titravih slova na zaslonu ekrana koju jednostavno ili osjetite ili ne. Dotakne vas tuđa riječ na neki čudan način i razveselite se spoznajom da niste jedini, da niste sami izvlačeći na površinu onud dobru staru "nitko nije otok"...
Lijepa je spoznaja da je nekim blogovima zajednička misao vodilja upravo ljubav. Čak i kad tu riječ ne možete pronaći baš tako zapisanu. I vjerujem da nas ima puno koji napišu neki tekst pa onda za nekoliko dana na nečijem drugom blogu pronađete sličnu misao s malim kozmetičkim razlikama, rekao bi mrva. Između ostalog, Hal je svoju inspiraciju za kontempliranje o ljubavi našao u jednoj dalekoj, dalekoj galaksiji :))) dok CyberGirl svoju ljubav pronalazi u zavjetovnom plesu dvoje ljudi od riječi. Jednostavno i posve osobno Surviverica otvara svoju dušu i osebujnim riječima koje je svima nama često teško izreći "Želim ti reći oprosti. Od srca - oprosti. To je najviše što ti u ovom trenutku mogu dati. Više od svog srca nemam. To je sve." pokazuje ono najveće i najplemenitije u nama. Sunčica u košmaru svojih osjećaja prema životu koji ju prečesto i nepravedno šiba iznosi dilemu koja je ponekad zajednička svima nama. Na početku te dileme uvijek kraljuje "zašto", a kraj krasi njegovo kraljevsko visočanstvo "upitnik". I odgovor se na njena pitanja ne može pretočiti u riječi. Jedino što se može je osjetiti ga srcem i vidjeti u osmjehu osobe koja te voli. Kross kroz poučnu priču poručuje kako nismo prisiljeni voljeti dok Tek tako usput proširuje sliku pojma ljubavi. Blu_morning definira svoju sposobnost ljubavi kroz malomistanku Bepinu, a blog Sound of silence zrači ljubavlju... prema svemu i teško mi je bilo izdvojiti jednu njezinu misao o ljubavi, no ipak zaustavila me misao o čaroliji poljupca. Izričajno specifičan Mezzomariner obračajući se svojoj ljubavi, piše veliko prvo slovo, a Colorblind hrabri i zrcali ono najbolje u nama. Mogla bih nastaviti ovako u nedogled... I zato ću stati i zahvaliti se svima vama gore izdvojenima, ali i svima vama koje još nisam pronašla na prekrasnim mislima koje su dotakle moju dušu :)))
Ljubav nema definicije koja se može izreći riječima, nema pravila koja možete primijeniti, nema kalupa u koju ju možete staviti. Ljubavi treba, kao što Oliver kaže, vjerovati i prepustiti se nek' nas vodi u sretniji svijet...