Danas je još jedan običan dan, utorak, kao i svi drugi utorci. No ne i u mojoj duši. Ne i danas, jer današnji datum za mene ima dublje značenje. Nitko to neće osjetiti jer izvana ću izgledati kao i uvijek, nasmijana i vesela, razgovorljiva i zabavna, pravi harlekin dok unutra... Unutra se događa pravi tajfun misli i osjećaja, a ja se još uvijek s osmjehom mogu prisjetiti tvoga imena i pripiti svoju dušu uz tvoju. I pitati se tko si...
Predstavi Se Tko Si Za ovim svijetom kasniš stoljeće il' dva I na prastarom goblenu Samo tebi nekih znanih puteva Vežeš svoju nit I nikud se ne žuriš Puštaš vrijeme neka curi Ti si zadovoljna s tim
Ja za tobom kasnim stoljeće il' dva I da ti zavirim u srce Tamo našao bih gnijezda labuda Al' se ne mirim sa tim
I kada molim se za tebe Znaj u isto vrijeme Nemam pojma tko si ti
Koji te vjetar k meni nosi Predstavi se tko si Da li žena ili san Kaži tko te k meni šalje Do srca i još dalje Da mu medalje dam Ja ču čekati i znat ću tko si ti
Za ovim svijetom kasniš stoljeće il dva I na prastarom goblenu Samo tebi nekih znanih puteva Slijedim tvoju nit I dok molim se za tebe Znaj u isto vrijeme Nemam pojma tko si ti : : Gibonni : :
Kao dvije kuglice svemira dotaknuli smo se nenadano i potpuno neočekivano te plesali zajednički ples savršenstva. Ples kakav samo dvije duše mogu plesati, neponovljiv i zanosan. Ples zajedničkog rasta i smijeha, užitaka druženja i dijeljenja duša, misli i veselja, suza i tuge. Znali smo da će se kozmičke sile usprotiviti tolikom savršenstvu dvaju nesavršenih duša te primijeniti silu koja će nas na koncu razdvojiti. Neminovno i neizbježno, to se i dogodilo. Ali sila privlačenja je jača, dvije pronađene duše mogu pobijediti sve i ne postoji nijedna sila koja nas može toliko razdvojiti da misli ne mogu dosegnuti tvoje te ponovno zaplesati čarobni ples.
Vrijeme će učiniti svoje, izbrisati će detalje, donijeti slatki zaborav gorčine i uokviriti te u najljepši okvir kao poklon onom najvrjednijem što smo dali jedno drugome. U ovom slučaju vrijeme neće izabrati strane, mirno će protjecati za oboje podjednako i sporo nanositi lijek na ranu koja se golim okom ne vidi. Ma koliko se trudili i uvjeravali sebe da smo jedno drugom nebitni, da je glazba zamrla, da smo pronašli lijek i preboljeli, da smo samo prašina na zvjezdanoj stazi života, trag je dublji no što si to možemo i želimo priznati.
U tami osame, daleko od svih, posvećeni samo sebi i svojim mislima, zapet ćemo na to zrno prašine, podignuti ga nježno, znatiželjno promatrajući tu mrvicu koja se smjestila na dlan pitajući se kako taj trunak može predstavljati smisao života. I prisjetiti se svih zajedničkih trenutaka, glazbe naših srca na koju smo plesali te bar na trenutak vratiti vrijeme unatrag, znajući s jednakom sigurnošću o sili koja nas je razdvojila, da će nas drugačija sila ponovno spojiti negdje u budućnosti.
Danas je tvoj specijalni dan i pregršt dobroga ti želim iz dubine svog srca no najjednostavniju želju naučila sam baš od tebe: Danas je poseban dan i zato ti želim ocean ljubavi, more prijateljstva, jezero sreće, rijeku zadovoljstva, potok nježnosti i ni jednu jedinu kap bola!
Još uvijek se s osmjehom mogu prisjetiti tvoga imena i pripiti svoju dušu uz tvoju. Jer znam tko si i, znam, naši putovi srest će se opet...