JUČER - DANAS - SUTRA
Dva su dana u svakom tjednu zbog kojih ne bismo trebali biti u brizi. Dva dana zbog kojih ne bismo trebali biti u strahu niti pod pritiskom.
Jedan od tih dvaju dana jest jučer sa svim svojim pogreškama i brigama, s duhovnim i tjelesnim patnjama. Nad onim jučer više nemamo vlasti! Ni za sav novac na svemu svijetu jučerašnji nam se dan ne može vratiti; ni za najmanju sitnicu koju smo učinili ne možemo postići kao da je nismo učinili. I ne možemo više povući ni jednu riječ koju smo izrekli. Ono jučer već je prošlo!
* * *
Drugi dan zbog kojega ne bismo trebali biti u brizi jest sutra sa svim svojim mogućim opasnostima, opterećenjima, velikim obećanjima i lošijim ostvarenjima. Ni nad sutra nemamo neposredne kontrole ni vlasti.
Sutra će sunce izaći, i to ili u svom punom sjaju ili pak prekriveno oblacima. No jedno je sigurno: ono će izaći. A dok ne izađe ne bismo se trebali zabrinjavati zbog sutra, jer ono još nije nastalo.
* * *
Preostaje dakle samo jedan dan: danas.
Svaki čovjek može voditi tek jednodnevnu bitku. To što propadamo, događa se zato što Ti i ja spajamo u jedno teret dviju zastrašujućih vječnosti – onog jučer i onog sutra.
Ne dovodi ljude do ludila doživljaj onog danas; do toga ih dovodi kajanje i zagorčavanje svoje svijesti zbog onog što se dogodilo jučer, ili strah pred onim što će sutra opet donijeti.
* * *
ŽIVIMO STOGA
DAN PO DAN!
UPRAVO DANAS
Upravo danas ću živjeti samo kroz ovaj dan, i neću prionuti na riješavanje mog cjelokupnog životnog problema odjednom. Mogla bi me prestraviti pomisao da u nečem što sam ostvario kroz dvanaest sati moram ustrajati tijekom čitavog života.
Upravo danas ću biti sretan. To podrazumjeva da je istinita izjava Abrahama Lincolna koji je rekao: “Većina ljudi je sretna upravo onoliko koliko se u to uspije uvjeriti”.
Upravo danas ću nastojati prilagoditi se stvarima takvima kakve jesu i neću nastojati da se sve uskladi prema mojim željama. Prihvatit ću svoj “sudbinu” takvu kakva me zadesi i prilagoditi joj se.
Upravo danas ću nastojati ojačati svoj um. Marljivo ću učiti. Naučiti ću nešto korisno – neću biti duhovni besposličar. Čitati ću nešto što iziskuje trud, promišljanje i koncentraciju.
Upravo danas ću uvježbavati svoj duh na tri načina; nekome ću učiniti uslugu i neću dati da se to otkrije; ukoliko to itko uoči – to se ne računa; zatim, učinit ću bar dvije stvari koje ne želim – tek onako, za vježbu. I kao treće, nikome neću pokazati da su moji osjećaji povrijeđeni, oni to mogu biti, ali ja to danas neću pokazati.
Upravo danas ću nastojati biti ugodan u društvu, odjevati se što prikladnije, postupati što učtivije, nikoga ne kritizirati, ne pronalaziti manu u svemu i neću nastojati popravljati niti ravnati ničiji rad i način života osim vlastitog.
Upravo danas ću imati plan rada – možda ga neću slijediti u potpunosti ali imati ću ga. Čuvati ću se dvije pošasti: žurbe i neodlučnosti.
Upravo danas ću si priuštiti pola sata neužurbanosti i mira – samo za sebe i svoje opuštanje. U tih pola sata nastojat ću sagledati bolju perspektivu svog života.
Upravo danas ću biti smion – posebice se neću ustručavati uživati u lijepom, i nepokolebljivo ću vjerovati da će mi ljudi uzvraćati upravo onako kako im ja budem davao.
* * *
Samo polako!
* * *
Bože, daruj mi
spokoj da prihvatim ono što ne mogu promijeniti,
hrabrost da mijenjam ono što mogu promijeniti i
mudrost da znam razlikovati jedno od drugoga.
* * *
Najprije ono najvažnije!
Post je objavljen 25.07.2004. u 09:21 sati.