Najteže je započeti pismo nekome koga ne poznaješ. No, držeći se onog, ako ne izgovoriš svoje misli, nitko za to neće ni znati... Pismo je ovo za sve nas kojima je teško, one koji su bolesni, depresivni, utučeni, ranjeni, osamljeni... sve one koji bi trebali znati da nisu sami. Brojni su blogovi koji svojim tonom pokazuju koliko ima težine u životu, koliko sve može izgledati besperspektivno, crno i nikakvo. I koliko snage jedna osoba može imati da to prebrodi.
Osnovni zakon života je radost... misli na uspjeh i bit ćeš uspješan... misli na zdravlje i bit ćeš zdrav, misli imaju snagu ostvarivanja... : : Kross : :
Ne znam koliko vama znače komentari, no vjerujem da ih percipirate i proučite. Shvatite li u tom trenutku koliko ima nepoznatih ljudi koji misle na vas? Koji vam žele dobro? Koji vam prenose svoju pozitivnu energiju? Još uvijek mislite da ste sami u svojoj tuzi, bolu i razočaranju? Pogledajte još jednom :) I onda kad prijatelji i bližnji po vašem mišljenju zakažu, razmislite još jednom. Uvijek, baš uvijek, se možete osloniti na činjenicu da postoji netko tko je uz vas i koja misli na vas. Pa makar ta osoba postojala samo u "virtualnom" svijetu. I znate, kao i ja, da vam treba netko tko će biti uz vas, na koga ćete se i fizički osloniti i da ovo što sam vam rekla možda i ne predstavlja veliku utjehu, ali... Srećom, postoji taj "ali" :) Sjetite ga se u trenutku kad krene plimni val crnih misli, sjetite ga se kad razmišljate napraviti nešto loše, sjetite ga se kad krećete na operaciju, sjetite ga se i onda kad mislite da se ničeg sjetiti nemate. Jer za nešto se želite uhvatiti pa zašto to ne bi bilo jedno obično, ali ujedno i veliko "ali" :)