Zadivljuje me ponekad bahatost i arogancija začinjena izuzetnim samozadovoljstvom neznanaca koji se iz nekog čudnog, meni nejasnog poriva, nađu pozvani drugima tumačiti život i nametati svoje stavove kao jedine ispravne. Nemam ništa protiv dobre rasprave, konstruktivne razmjene mišljenja začinjene velikom količinom tolerancije i prihvaćanja različitosti. Dapače, uživam u takvim razgovorima, no, u ovom je slučaju razgovor bio bitno drugačiji. Ljudski je griješiti, a još ljudskije razumjeti pa ću probati shvatiti taj impuls koji neki osjete da mi "nacrtaju" neke stvari za koje se očito osjećaju stručnjacima. Jednom prilikom, totalni neznanac mi je prišao čuvši razgovor o mom najdražem filmu "Grad anđela" i započeo isprva simpatičnu priču o anđelima koja se pretvorila u katoličku propovijed objašnjavanja pojma. I to vrlo agresivnim i ponižavajućim tonom.
Identitet Kako tražiti sjedinjenje s Bogom? Što ga više tražiš, to stvaraš veću udaljenost između njega i sebe. Kako se može nadvladati ta udaljenost? Shvatiti da je nema. Znači li to da smo Bog i ja jedno? Niste jedno, niste dvojica. Kako je to moguće? Sunce i njegove zrake, ocean i valovi, pjevač i njegova pjesma - nisu jedno. Nisu dvoje. : : Anthony de Mello: Minuta mudrosti : :
Obzirom da me nije do tad poznavao, nije mogao imati sliku veličine mog znanja i vjeroispovijesti, pa me začudio njegov poriv da mi objašnjava "naše" tradicionalno učenje o anđelima jer njegovo i moje učenje ne mora nužno biti istog porijekla. Može, ali i ne mora biti istog porijekla no ta si je osoba dala toliku slobodu da pretpostavlja da je tako bez poznavanja svog sugovornika.
Moje je ishodište kako je vjera osobna stvar, stvar izbora svakog pojedinca. Crkva je za mene, u posljednje vrijeme, postala institucija koju izbjegavam, smatrajući da mi za moje razgovore s Bogom ne treba posrednik. Bog je svugdje oko nas i u nama pa kad osjetim potrebu, popričam s njim, komuniciramo mislima bez obzira gdje i s kim se u tom trenutku nalazila. Kad osjetim potrebu za mirom i duhovnim smirajem, mogu to pronaći i u gradskoj vrevi, šetajući prirodom ili Mirogojem... popričam s brojnim anđelima koji nas svakodnevno okružuju i pronalazim traženi mir. Zato i volim taj film, jer na lijep i osebujan način pokazuje da nas anđeli okružuju i kad nismo svjesni njihova prisustva. Njegov stav je drukčiji i to je apsolutno uredu, ali me smeta bahatost i arogancija kojom je svima nama držao predavanje o istinskoj vjeri, uvjeravajući gotovo vičući kako imamo krive stavove. Ljudi su međusobno drugačiji i upravo zbog toga je pravi užitak međusobno se družiti, razgovarati, razmjenjivati mišljenja, debatirati, ali zadovoljstvo razgovora leži u ugodnom nivou, bez agresije i svađe. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i ono što me izluđuje je tuđa netolerancija i postavljanje razgovora na način da razgovor uopće ne postoji jer su njegovi stavovi jedini mjerodavni.
Vjera je po meni nešto što čovjek osjeća u sebi i na koji način to što osjeća zrači oko sebe. Na koji način to što osjeća provodi u djelo u svom svakodnevnom životu. Cijeli razgovor je predstavljao, za mene neuspješan, pokušaj da se nekog impresionira inteligencijom, znanjem, načitanošću, elokventnošću i duhovnošću. Postoje ljudi koje krase sve te kvalitete i imam sreću družiti se s njima, a moje je iskustvo da takvi ljudi na nameću svoje mišljenje drugima, ne razbacuju se pojmovima koje ni sami ne razumiju, poštuju tuđe stavove jednako kao i svoje te prihvaćaju i njeguju različitosti među ljudima. I slušaju. Prije svega znaju slušati osobu s kojom vode razgovor. Istinski duhovan čovjek osjeća i nema potrebu nikome ništa objašnjavati. Jednostavno živi i pušta druge da žive prema svojim mjerilima te iznosi svoje znanje i mišljenje kad ga netko zatraži. Takvi su ljudi cijepljeni protiv agresivnih poriva nametanja vlastite veličine i misli kao jedinih ispravnih. Na svakome od nas je da se prema vlastitom izboru definiramo, da odaberemo u što ćemo vjerovati, voljeti, čitati, gledati i slušati, ali jednako tako i drugima prepustiti istu slobodu i pravo izbora. I ta sposobnost nas čini ljudima.