WHITE STRIPES: “Get Behind Me Satan”
Na velikoj zutoj naljepnici preko omotnice novoga CDa White Stripes pise:
“FOR PROMOTION ONLY-Ownership Reserved By BMG-Sale Is Unlawful”.
Album se zove “Get Behind Me Satan” isti ce naredni tijedan i zvanicno zauzeti
svoje mjesto na policama Hramova Americkog Potrosaca; od Wall Mart, Target,
Knjizara, do najmanjih specijaliziranih prodavnica cd-ova i rijetkih vinila.
Moj prvi susret sa muzikom i talentom ,tada 25godisnjim Jack White(om) desio se 2001.
za vrijeme njihovog prvog nastupa u Pittsburgh-u.
Nastupili su u jednoj “rupi” za koju je vlasnik iste cesto izjavljivao da je to CBGB Pittsburgha.
Oko te izjave bi se dalo dosta polemizirati , no cinjenica je da su u istome po prvi puta nastupili, uz dostatnu kolicinu drugih “neotkrivenih” bendova, White Stripes.
Nakon zbunjujuce gitarske barazne paljbe bluza,distorzije,garaznog rocka, nestrucnog ali prekrasno romanticnog lupanja po bubnjevima, ja sam se nasao u cudu da nesto ovakvoga moze da egzistira u glavi nekoga tko je tek usao u 25u godinu svoga zivota.
Slusati ono sto i kako je svirao Jack White,je kao kada procitas kakvu kratku pricu napisanu od strane mladoga pisca za koga odmah shvatis da je nacitan;da je shvatio korijene svoje umjetnosti.
Nakon koncerta uradio sam intervju ( zapravo je to vise bio dialog o tome sto voli da slusa, koji su nam zajednicki interesi glede muzike itd…)sa Jack White-om i isti poslao uredniku kulture iz Jutarnjeg Lista koji mi se nakon toga javio kratkim e-mail objasnivsi da njih ne interesiraju price( njegov odgovor)o “ mladim americkim grupama za koje cak ni Amerikanci nemaju pojma tko su” .
Na svu srecu “Urednik” je bio u krivu; ne samo da ce Amerikanci znati o White Stripes
nego ce i konzumenti “nosaca zvuka “ iz cijeloga Svijeta pocastiti ovaj bend hvalospjevima .
Mali bend iz Detroita postao je “svjetski dvojac” u kome je kormilar instinkt i iskrenost
Jack White(a).
Bas kao i na svakom prijasnjem albumu, tako i na “Get Behind Me Satan” Jack vrlo pametno nastavlja da eksperimentira sa svojom fascinacijom povjescu necega sto se zove rock zvuk. Skoro na svakoj pjesmi sa ovoga albuma moze se doci do zakljucka da njegova kolekcija starih vinila koji su oblikovali njegov muzicki ukus nije kolekcija koja se veze uz top-seller albume.
Produkcijski cijeli ovaj materijal ce vas ostaviti zbunjenim;ponajprije zbog toga sto ce te imati dojam da je ovo prvi puta da cujete White Stripes.
Bez daljnega , od samoga naslova ovoga albuma pa do omotnice na istome, da su se White Stripes zamorili sa dvolicnom “new born Christians” pricom ruralne Amerike.
Bez zelje da se bavi politikom ,bend ipak pravi politicki album. Album koji objasnjava ljutnju, nepovjerljivost i nezainteresiranost za sve ono sto americki mas mediji nude
na svome pladnju podilazenja kojekakvim religijskim i politickim “prikrivenim” desnicarskim grupama u zemlji koja ponovo pokusava da pronadje svoj identitet .
Ako pazljivo analizirate omotnice svih prijasnjih albuma White Stripes onda ce te zamijetiti tri nijanse; bijelu,crvenu i crnu.
U proslosti ,dominantne su bile bijela i crvena nijansa.
Na “Get Behind Me Satan” dominiraju crna i crvena dok je bijela samo tu u tri mala detelja.
Dakle , White Stripes se i vizuelno izjasnjavaju o Americkom prezentu.
Ovaj album nije nista kao sto su White Stripes prije napravili a zapravo je sve sto White
Stripes jesu.
Kreativan bend koji bez obzira koliko buke stvarao ( pjesme “Nurse” i “Blue Orchid”) uvijek ima taj ogoljeni pristup kvaliteti muzickog izrazaja koji niti jednog trenutka ne zeli da se potcini blagodetima tehnologije u vrhunskom muzickom studiju. U vrijeme kada svaki bolje (prodavaniji) bend, koji drzi do svoje trzisne reputacije, koristi sve sto se moze iskoristiti od njegove Visosti Racunara, Jack White ide u suprotnom smjeru; on snima cijeli album na analog opremi i po mome osobnom misljenju pravi najbolji do sada White Stripes album.
Moram priznati da sam bio jako iznenadjen cinjenicom da zvuk gitare nije vise toliko dominantan kao na prijasnjim albumima. Zvuk klavira ce sigurno zazvucati kao predominantan instrument na Get Behind Me Satan.
Jack & Meg postaju nesto kao nogometaski tandem o kome ce se jos dugo, nakon sto njihova karijera okonca, govoriti sa recenicama divljenja.
Najbolji nogomet su uvijek igrali romanticni zaljubljenici u dres odredjenog tima...i kada bi promjenili tim oni bi i dalje igrali ok...I dalje bi zabijali gomilu golova ali bi se ljepota negdje izgubila da se vise nikada ne vrati.
Ne eksponirajuci svoju muziku digitalnom dobu, White Stripes su potpisali jos jedan ugovor sa timom za koji igraju od pocetka svoje karijere i ljubav prema tom dresu je jos uvijek prioritet njihove karijere bez obzira koliko ih Grammy nagrade tjerale da se upuste u avanturu punjenja dvorana sa 10tak tisuca mjesta.
Da li ce prezivjeti? Da. Naravno da ce prezivjeti. Prezivjet ce kao i svaka prava umjetnost. Ja vec sada vidim da ce za nekih 30 godina “Get Behind Me Satan”sa svojih 13 pjesama ( gle cudne koincidencije sa tim nesretnim brojem “13”) postati
znacajan dio necije muzicke kolekcije.
Moji aduti sa ovoga albuma ,uz vec zasigurno hit Blue Orchid, su “The Doorbell” i “Take,Take,Take”.
U razmjeni e-mailova sa Krunom, ugodno sam bio iznenadjen cinjenicom da ce White Stripes pocastiti svojim prisustvom i Zagreb. Bit ce to sansa i svima vama iz Lijepe Nase da osjetite iz prve ruke o cemu ja ovdje pisem. Naravno, nadam se da prostor u kome ce nastupiti White Stripes nece biti pretjerano veliki jer ovaj Veliki Rock Band najbolje funkcionira u manjim prostorima .
U iscekivanju njihovog zagrebackog nastupa , najtoplije vam preporucam da nabavite ovaj album i da ga vrtite do iznemoglosti. Sto ga vise budete slusali bit ce te blize muzickoj magiji White Stripes.
Cetiri Zvjezdice
Zoran Misetic ( Pittsburgh, USA) 06/02/05
Post je objavljen 05.06.2005. u 19:49 sati.