"I niski ljudi mogu bit' veliki muzičari…Nije sve u veličini tijela već je u veličini bankovnog računa... Što ti je bolja koka, veći si muzičar… Što ti je manji auto, manji si muzičar… Zato se ja bavim rock muzikom… Da se i ja jednog dana, s boljom kokom, provozam u velikom autu…"
Elvis J Kurtovich tijekom privatne konverzacije s Zoranom Mišetićem u njujorškom jazz klubu Vanguard, New York City. ljeto 2002.
Vrlo malo vrhunskih facera u svijetu rock profesije mogu sebi dozvoliti da objave prosječne i ispod prosjeka albume. Recimo, Mick Jagger. Žvaljo nikako da "ubode" dobar solo album. No, bez obzira na njegovu smiješnu solo karijeru, čovjek s velikom karizmom i velikim usnama, uvijek je znao da pripada "gnijezdu" znanom kao The Rolling Stones. Svaki puta kada bi se vratio svome "gnijezdu" mi bi mu opraštali sve njegove solo muzičke grijehe i ispade. A što ako se čovjek zove Prince i nema "drugog" gnijezda?
Album je realiziran na Princeovom vlastitom labelu NPG, no uz pomoć Columbia Records će biti proizveden te distribuiran na američkom tržištu. U svakom slučaju, Prince je tu, ponovno s nama… I to ne samo s novim albumom već i s koncertnim aktivnostima s kojima, u posljednjih dva mjeseca, radi na promociji svoga najnovijeg dugosvirajućeg projekta.
Samo nakon jednog preslušavanja ovoga albuma bilo mi je jasno da Prince nit' je donio nesto novo, nit' se trudio nešto pretjerano da bude drugačiji od svih onih više -manje uspješnih kopija (Andre 3000, Pharrell Williams, D'Angelo, itd…) njegovog muzičkog izraza. Na 'Musicology' Prince koristi dosta starih, vec viđenih, tj. odslušanih trikova s kojima je svojevremeno dokazivao svima svoju originalnost. Nažalost po Princea, ponavljati se do u beskonačnost nikako ne može da znači išta dobro. Sve pjesme na albumu su, govoreći o ponavljanju, producirane, aranžirane, komponirane te odsvirane od strane Princea. I možda upravo u toj činjenici treba tražiti razloge za ovu prosječnost. Možda bi bilo pametno za niskog, a dobrog muzičara da potraži izvor svježine na nekom drugom mjestu gdje bi mu, ako nista, a ono kao producent, pomogao netko poput Felix da Housecat ili Daft Punk??? Zašto ne?!? Isti su još odavno uspjeli da daju kroz svoj vlastiti rad svježinu Princeovom poigravanju "sintetičkim notama" te ih prilagodili "dance" podijumu.
Prince je morao, prije nego li je ušao u studio i započeo s realiziranjem muzikološke onanije, da se posveti malo vise ulici i onome novom što neki drugi klinci (da ih nazovemo za ovu prigodu "muzički uličari") nude u posljednje vrijeme. Nažalost, on to nije uradio. Povjerovao je malom krugu ljudi koji ga okružuju i koji mu se toliko uvlače u guzicu da nisu u stanju da mu kažu: "Snimio si loš album", a on sam već odavno sebe vidi kao okrunjenog Kralja funk-rock-dance zvuka, a ne kao Princa koji je tu da bi kraljevstvo uvijek kritizirao. Koji je tu da bi kraljevstvu uvijek davao svjeze ideje. No, dobro, iskreno, ruku na srce, da je netko drugi snimio ovaj i ovakav album, ovo ne bi bio toliko loš materijal. No, kada je Prince u pitanju, onda prosječan znači loš.
Album otvara istoimena pjesma čiji će se video spot vjerojatno mnogo vrtiti na MTV-u koji je još odavno izgubio sve kriterije o tome što je kvalitetno, a što nije. Na trenutak, Prince jednim "baladnim" zahvatom bjezi iz ove muzikološke žabokrečine. Riječ je o pjesmi 'Call My Name' gdje se čak usuđuje, na pomalo naivan način, da dovodi u pitanje Askroftovu filozofiju špijuniranja običnih Amerikanaca pjevajući: "What's the matter with the world today?/Land of the free?/Somebody lied!/They can bug my phone, peep around my home/They'd only see you and me makin' love inside". Hm, dakle, ovaj stih je naivan, na nivou srednjoškolca, no takav kakav je predstavlja najsvjetliju stranu 'Musicology'. Zapravo, bilo bi vrlo fino da zamislimo da je 'Musicology' film pa da je ovo zapravo DVD, a ne CD. Onda bi bilo interesantno da vidimo 'Special features' na tom DVD-u. Vjerojatno bi bila kakva digitalna igrica u kojoj moramo pobijediti ljutog zmaja i da iz crnog dvorca spasimo princezu. Dakle, ta i takva igrica bi bila najveća avantura i akcija koju bi DVD ponudio širokoj potrošačkoj masi. Nazalost, Prince je objavio Musicology kao CD.
2001. godine, Prince je objavio daleko bolji album, 'The Rainbow Children' na kome se kompletno predao nepredvidljivom jazz-funk zvuku kroz koji nam je donio priču o pobunjeničkom plemenu koje se bori protiv despotskog rezima pod nazivom Digital Garden. S malo sreće i umješnosti, a i ne bi ga ništa koštalo, mogao je Prince i na 'Musicology' koristiti malo od tog pobunjeničkog duha.
Bez obzira na loš album, Prince ima dobru koku, vozi veliki i dobar auto pa, ako je vjerovati mome prijatelju Elvisu J Kurtovichu, onda je Prince i dalje dobar muzičar.
Zoran Mišetić
zorandiana@msn.com
30. travnja 2004.
Post je objavljen 23.05.2005. u 19:18 sati.