Marketing
Široki će mučenike pokopati u bazilici
piše Danijel IVANKOVIĆ
Povodom aktualnih zbivanja vezanih za pronalazak ljudskih kostiju u Lovrinčevićima kod Zagvozda, za koje se s pravom pretpostavlja da su ostaci ubijenih fratara sa Širokog Brijega iz Drugoga svjetskog rata, u samostanu na Širokom Brijegu susreli smo se sa fra Vendelinom Karačićem, inače i voditeljem ovdašnje Franjevačke galerije i porazgovarali na temu najnovijeg pronalaska.
— I ranije su dopirale neke vijesti da su naši franjevci, njih osam, za vrijeme Drugog svjetskog rata pogubljeni baš u Zagvozdu, pa smo povremeno i mi sami fratri pokušavali štošta istražiti o tom pitanju. Don Veselko, župnik Dugih sela, prvi je krenuo u istragu, a s naše strane fra Vencel Kosir. Potom i fra Zdenko Galić. Išli su u obilazak te su kontaktirali s povjerljivim osobama.
Tada je doprla i prva vijest o mogućem mjestu pogibije osam naših fratara, ali zapravo ništa previše određeno — reći će fra Vendelin Karačić, dodajući kako se još 1990. godine održao i molitveni skup te išlo na Lovrinčevinu i Jerkušu, s nadom da se tu negdje nalaze kosti pobijenih fratara.
Za vrijeme razgovora fra Vendelin nam je u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Brijegu pokazivao i spomen ploče šest ubijenih fratara u župi Mostarski Gradac, te njih 12 na Širokom Brijegu, kao i dvojice u Kočerinu, fra Valentina Zovke i fra Andrije Topića, koji su ubijeni pred očima svoje sestre, odnosno majke. Inače, majka fra Andrije Topića je ovu istinu skrivala duboko u sebi sve do pred samu smrt.
fra Valentin Zovko (1889.), župnik u Kočerinu
fra Andrija Topić (1919.), mladomisnik
Daske iz Kočerina na kojima je krv fra Valetina Zovke i fra Andrije Topića
Iskazi svjedoka
— Na molitvenom skupu kod Zagvozda 1990. godine sudjelovali smo i mi franjevci iz Hercegovine. Tada je jedna žena svojim riječima potvrdila kako je vidjela ubijene fratre, no ona nažalost više nije među živima. Mi imamo i informacije da su u blizini Promine ubijena dvojica fratara, te ubačena u jamu Mratovo, a oni su bili fra Rade Vukšić, tadašnji ravnatelj širokobriješke gimnazije i fra Fabijan Paponja.
fra Fabijan Paponja (1897.), profesor i ravnatelj konvikta na Širokom brijegu
fra Radoslav Vukšić (1894.), profesor i ravnatelj gimnazije na Širokom brijegu
Njih dvojica su neposredno pred svoju smrt ispisali nekako imena na papiriće, koji su nedugo nakon toga pronađeni. Svjedoci su zapravo konstantno iznosili pojedinosti, pa je zbilja teško povjerovati da nije točno kako najnoviji pronalazak u Lovrinčevićima predstavlja ostatke naših fratara — dosta samouvjereno je istaknuo fra Vendelin Karačić.
U daljnjem dijelu razgovora doznali smo kako konačnih odluka glede cijelog ovog slučaja još uvijek nema, međutim, prema fra Vendelinovim riječima, mjesto Široki Brijeg bi zemne ostatke fratara trebalo pokopati u ovdašnjoj bazilici.
— To bi uistinu trebalo učiniti na jedan krajnje dostojanstven način, naravno ukoliko se DNK analizom utvrdi kako su to kosti fratara iz Drugog svjetskog rata.
Što se pak tiče trojice ubijenih fratara iz Izbična, prema kazivanju svjedoka, zna se da su stigli do Grabove Drage gdje su ostalim ljudima nosili oružje, a potom su jednostavno nestali. Jedan od mladića iz toga kraja je tvrdio gdje je čuo razgovor dvojice partizana u kojem je mladi partizan korio dosta starijeg, koji mu je, kako se iz tog razgovora moglo doznati, bio ujak.
Prijetio je da će ga kazati majci što je ubio fratre, a na temelju toga se i zaključuje da su trojica tih fratara također ubijeni. Poslije ih nikada nitko nije vidio tako da i za njih postoji mogućnost kako su odvedeni u Dalmaciju — kaže fra Vendelin.
Poznati širokobriješki franjevac Vendelin Karačić ističe i to da narav kršćanskog mučeništva, kako ga tumači Crkva, isključuje bilo kakvu želju za osvetom ili nekakvim uzvratom, jer je iznimno bitan element da mučenik strada kao svjedok vjere, te da krajnje strpljivo podnosi smrt.
— Trebamo moliti i za progonitelje i za mučenike pošto nešto takvo nimalo nije nesklono kršćanstvu. Ne smijemo napraviti nepravdu da bi manipulirali njihovo mučeništvo i obračunavali se s bilo kime.
S druge strane, podmetanja tipa da su fratri u Drugom svjetskom ratu na Širokom Brijegu zatečeni s oružjem u ruci, da su samostanski prozori bili zazidani i pretvoreni u puškarnice, da je sam samostan bio pretvoren u vojnu utvrdu, ne odgovaraju stvarnoj istini. Ta podmetanja su ponovljena i u nedavno tiskanoj knjizi Nikole Anića "Povijest 8. korpusa Narodno-oslobodilačke vojske Hrvatske 1943.-1945." - konstatirao je fra Vendelin i kasnije predočio spomenutu knjigu.
Krišom se štovalo pobijene "Briške fratre"
Podmetanja ne prestaju
— Bilo bi zlorabljenje njihovog mučeništva zlom uzvraćati na zlo, ali isto tako imamo i pravo na istinu koja, kako kaže Evanđelje, jedina može osloboditi. Nakon ubojstva i danas se događa da nevini stradaju, a istina bude "ubijena". Samostan i crkva nikada nisu bili pretvoreni u vojnu bazu, dok je gimnazija svojevremeno imala tek funkciju vojne bolnice.
Bitno je da mi osjećamo pijetet prema svim poginulima. Tako nam je i obveza da pronađemo njihove zemne ostatke, a što je još važnije da doznamo punu istinu o njihovom stradanju.
Pobijeno je i nekoliko gimnazijalaca s habitom, a najstariji među svim ubijenima je bio 80-godišnji fra Marko Barbarić - istaknuo je na kraju fra Vendelin Karačić, duboko vjerujući da će se s vremenom ipak doznati puna istina glede ovih stradanja i da će sve to biti zapisano, a samim time pobiti i navode poput Anićevih u knjizi gdje su iznesene tolike neistine o Širokom Brijegu i događajima iz Drugog svjetskog rata.
fra Marko Barbarić-Lesko (1865.), u mirovini na Širokom Brijegu
Laži o samostanu kao vojnoj utvrdi
Nikola Anić je, opisujući Crkvu i samostan na Širokom Brijegu, iznio notornu laž: "Objekti su dobro građeni od armiranog betona, a zgrade su - prozori i drugi otvori, pretvoreni u puškarnice, uključujući i zgradu samostana i crkve. Okolo su bila minska polja i višeredna bodljikava žica".
Znatan je broj živih svjedoka koji će potvrditi da Anić naveliko iznosi neistine u spomenutoj knjizi, posebice o događajima u Širokom Brijegu, mjestu kojem je u svojoj knjizi namijenio cijelo jedno poglavlje - kaže fra Vendelin Karačić.
Post je objavljen 20.05.2005. u 11:32 sati.