Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tiens

Marketing

Filozofija kineske tradicionalne medicine

Filozofija zdravlja-tajne istoka

Stara kineska poslovica glasi: 'Do tridesete godina vi obmanjujete bolest, a posle tridesete bolest počinje da obmanjuje vas'. Mudri ljuidi istoka se liječe tri godine prije bolesti, a mi često tri dana pred smrt.

Naše zdravlje ugrožava kombinirano djelovanje mnogih faktora. Zagađenje okoliša, urbanizacija, upotreba alkohola i nikotina, visok stupanj stresa, mnogobrojene bolesti povećavaju potrebu za vitaminima, mikroelementima, antioksidantima i drugim životno važnim tvarima, čiji kronični deficit uzrokuje bolesti.

Nije slučajno da se u drugoj polovini XX stoljeća promijenila struktura smrtnosti stanovništva naglim širenjem bolesti 'civilizacije': ateroskleroza, infarkt, moždani udar, hipertenzija, maligni tumori, dijabetes, sindrom kroničnog umora, alergija, gojaznost, depresija, Parkinsova bolest, Alchajmerova bolest, osteoporoza, degerativna oboljenja zglobova, sindrom egzogene metaboličke imunodepresije.

Glavni razlozi:
1. promijenjeni uvjeti stanovanja čovjeka, pogoršanje ekologija i svakodnevnog načina života čovjeka.
2.Promjena strukture i kvalitete prehrane.

Prevelike količine hrane, neaktivnost mišića i psihička preopterećenost su osnov suvremenih bolesti. To su bolesti organizma koji nije uspio da se prilagodi novim uvjetima života.

Izlaz je u tome da čovjek mora da mijenja svoj način razmišljanja i da se vrati zdravom načinu života svojih predaka.Kod većine oboljenja nije kriva priroda niti društvo nego, već sam
čovjek.Današnja medicina je dobra za liječenje akutnih problema, ali ona ne može da učini čovjeka zdravim.

Terapija lijekovima stvara iluziju brzog, jednostavnog i efikasnog liječenja. primjena farmaceutskih preparata pomaže kod otklanjanja simptoma bolesti, ali ne i uzročnika. Uz to farmakološki preparati često uzrokuju nove zdravstvene poremećaje pri dugotrajnoj upotrebi.Ljudski organizam je toliko savršen da se zdravlje može vratiti sa bilo koje točke njegovog propadanja.

Bit dobrog zdravlja je harmonija tijela. Bolesti su izazvane zbog nesposobnosti organizma da se prilagodi novonastaloj okolini. Pri tome odbrambena moć organizma slabi, rezerve nestaju a mnoštvo aktivnih nepovoljnih faktora stupaju u interakciju. Ljudski organizam je neodvojivi dio kozmosa. Zapadna filozofija ne uzima u obzir duhovni svijet čovjeka, svrstavajući ga u sferu religija.

Glavne razlike između zapadne (alopatske) i istočne (tradicionalne) medicine mogu se svrstati na sljedeće postavke:

1. Za zapadnu medicinu karakterističan je materijalistički pristup ljudskom tijelu-akcent se stavlja na fizičko tijelo i organe. Istočna medicina se zasniva na idealističkim koncepcijama o životnoj energiji, koji se ne mogu svesti samo na biomedecinske i znanstvene predstave.

2.Dok je za zapadnu medicinu karakterističnoa uska specijalizacija, tradicionalni medicinski sustavi su po svojoj suštini holistički, to jest, prema njihovim teorijskim postavkama ljudski organizam se poimakao nedjeljiva cjelina, neodvojivi dio Svemira koji funkcionira prema njegovim zakonima.

3.U zapadnoj medicini glavna pažnja se posvećuje bolesti dok istočna medicina teži očuvanju zdravlja i sprečavanju bolesti.

4. U zapadnoj medicini postoji taksonomski sustav oboljenja, dok je za tradicionalnog ljekara važnije odrediti ne naziv bolesti, već tip poremećaja ravnoteže.

5.Kod postavljanja dijagnoze zapadni ljekar se u skupljanju podataka oslanja na razvoj tehnologije, a tradicionalni ljekar prema pregledu pulsa i mokraće.

U suvremenoj alopatskoj medicini prevladava oslanjanje na farmakološke preparate (kemijska sredstva koja se ne sreću u našem organizmu), koji na organizam prilično grubo djeluju. Takav pristup može dati sjajne rezultate kod liječenja u neodložnim slučajevima gdje se zahtijeva hitno korigiranje poremećenih funkcija. Kod dugotrajnog djelovanja takva kemijska djelovanja dovode do metaboličkih procesa i pojava 'medikamentozne bolesti' kod mnogih pacijenata.

U takvim uvjetima ma koliko jača moć medicine, ljudske bolesti će napredovati, prestižući tehničke i terapijske mogućnosti medicine. Potrebno je izvršiti psihološku preorjentaciju medicine i ljekara, prvenstveno na preventivne metode zaštite zdravlja onih koji još nisu oboljeli, tj. na zdravlje zdravih.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kineska medicina ima staru povjest, njeni počeci sežu u davnu prošlost. Prenaseljenost i veliki broj stanovnika zahtijevali su stalno usavršavanje metoda liječenja zbog stalnih prijetnji od epidemije. Osim toga razvoju medicine je pomogla i kultura drevne Kine: ništa se nije cijenilo tako kao obrazovanje i rad. Najprioritetniji su bili poljoprivreda i medicina. Osobnost drevne Kine je bila to što je i najsiromašniji čovjek, koji je izučavao određene kanone filozofije, poljoprivrede, medicine i drugih disciplina i uspješno položio ispite, mogao da dobije najviše mjesto u državi. Zato su znanje iz filozofije, poljoprivrede i medicine igrala odlučujuću ulogu. Vladar je također bio i pokrovitelj onih koji su se bavili razradom novih metoda liječenja. Sve to odvaja kulturu drevne Kine od europske kulture, gdje je znanstvenim istraživanjima davana uloga pastorčeta, a mnogi talentirani znanstvenici su nailazili na prepreke.

Upravo na tako plodnom tlu se pojavila drevna kineska medicina, koja je tisućama godina brušena, čišćena od teorija i metoda liječenja koje nisu donosile korist i stigla je do današnjih dana u iskristalisanom obliku.

Danas Istočna medicina osvaja nove pozicije u cijelom svijetu i izaziva veliku pažnju kod ljekara i mnogih specijalista. Postoje čitavi instituti kako u Kini, tako i u drugim zemljama, u kojima se vrši detaljno znanstveno ispitivanje koja omogućavaju da se sa suvremeniih pozicija zaviri u osnovne postulate kineske medicine.

Bivši Sovjetski Savez je bio prva zemlja koja je zvanično priznala kinesku medicinu i dozvolila primjenu akupunkture u državnim medicinskim ustanovama. Ali bez temeljnih teoretskih znanja, bez primjene osnovnih dijagnostički metoda koji se primjenjuju u kineskoj medicini, sva kineska medicina se povremeno svodila na elementarno proučavanje točaka i ubadanja tih točaka pomoću akupunkturnih igala.

Naravno to je davalo pozitivne rezultate ali ni u kom slučaju nije imalo nikakve veze sa ljekarskim postupkom dijagnosticiranja oboljeljenja u kineskoj medicini.

Neki svrstavaju medicinu drevne Kine u 'alternativne' i 'netradicionalne'. Mada se prije zapadna medicina, koja ima oko 300 godina, može svrstati u red netradicionalnih, s obzirom da mnogi lijekovi koji se primjenjuju u zapadnim zemljama nisu fiziološki podobni za organizam, poštu izazivaju masu nuspojava, a dijagnostika pomoću ultrazvuka, rengengenskog zračenja uopće iza sebe nema tradiciju.

Osnovna metoda liječenja većine bolesti zauzima terapija pomoću trava (čajeva i gotovih lijekova od trava) i dijete uz razuman način života.

Danas mnogi koji su se osobnim iskustvom uvjerili u učinkovitost kineske metode liječenja odbacuju veličanstvena dostignuća instrumentalne dijagnostike i terapije pomoću mnogih bolesti homopreparatima koji se koriste u zapadnoj medicini, smatrajući da homopreparati nanse samo štetu.

Suvremena zapadna medicina uvjetno tretira čovjeka kao biosocijalni sistem sa piramidalnim principom građe i u toj piramidi izdvaja dva nivoa: niži-fizičko tijelo i viši-psihu ili ljudsku svijst.

Istočna medicina dublje predstavlja sistem građe čovjeka i izdvaja u njoj četiri nivoa: fizičko tijelo, meridionalni sistem, emocije i psihu. Pri tome svaki viši nivo utječe na niži.

Bolest, prema predstavama ljekara Istoka, često nastaje u umu, a zatim se realizira na materijalnom nivou. Ali kod oboljenja fizičkog tijela obavezno postoje poremećaji na nivou psihe i emocija.

Harmonija viših nivoa uvjetuje harmoniju nižih nivoa. U svojim pristupima istočna medicina uzima u obzir integritet i međusobnu povezanost svih nivoa organizma.

Ako se ljekari zapadnih škola bave bolesnicima i malo mogu pomoći pacijentima koji se nalaze u stanju pred bolest, ljekari i tradicionalne istočne medicine smatraju da se nihov zadatak sastoji u tome da: jačaju zdravlje zdravih, povećavaju rezerve zdravlja pacijenata koji se nalaze u stanju pred bolest i najzad da liječi bolesne.

Istočna filozofija zdravlja je jedinstveni sistem pogleda na odnos čovjeka i Svemira koji ga okružuje, gdje čovjek predstavlja mikrokozmos koji se nalazi u svemirskom makrokozmosu.

Teorija kineske medicine može se podijeliti na sedam glavnih učenja, od kojih svako predstavlja neodvojivi dio integralne teorije kinekse medicine:

1. Koncepcija "U-SIN"
2.Koncepcija "JIN-JANG"
3.Učenje o energiji ČI
4.Učenje o CIN-LO o vezama (meredijanima) organizma.
5.Učenje DžAN_FU o gustim i praznim unutarnjim organima
6.Klacija sindroma oboljenja
7.Uzroci i mehanizmi razvoja bolesti.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Osnovni pogled na svijet stanovnika istočnih zemalja od davnina je bio da postoje dvije suprostavljene sile-'Jin' i 'Jang' koji su prvobitno nastali iz jedinstvene energije ČI. Interakcija Jin i Jang rađa pet glevnih elemenata koji su osnova stvari i pririodnih stanja. VODA, VATRA, DRVO, ZEMLJA I METAL. Ako nestane jedan od njih život će postati nemoguć. Sve pojave u Svemiru se nalaze u stanju kretanja.

Drvo je simbol rađanja, vatra je simbol maksimalne aktivnosti, metal je simbol opadanja, voda je simbol minimalne aktivnosti. Glavni elementi se međusobno rađaju i međusobno nadvladavaju jedan drugog. Drvo rađa vatru, vatra rađa zemlju, zemlja rađa metal, metal rađa vodu, voda rađa drvo itd. Naizmjeničnost međusobnog nadvalavanja glavnih elemenata je drugačija: voda nadvladava vatru, vatra nadvladava metal, metal nadvladava drvo, drvo nadvladava zemlju i zemlja nadvladava vodu.

Pet glavnih elemenata je simbol životnih procesa koji se odvijaju kako u prirodi tako i u čovjeku. Od glavnih elemenata: voda, zemlja i metal grade se tijela. glavni element drvo materijalizira princip rađanja i rasta, prelazi od pasivne sile Jin ka aktivnoj Jang; vatra je simbol kretanja i razoja, maksimalne životne aktivnosti, vrhunac aktivne sile Jang, metal je simbol početka opadanja, voda je simbol minimalne aktivnosti. Zemlja je centar ili os cikličkih aktivnosti.

Svakom glavnom elementu odgovara određeni organ:
-Drvo-Jetra (žučna kesa);
-Vatra-Srce (tanko crijevo);
-Zemlja-Slezana (želudac)
-Metal-Pluća (debelo crijevo)
-Voda-Bubrezi (mokraći mjehur).

Glavni praktični zaključak iz učenja 'U-Sin' je proglašavanja neraskidive veze između pet glavnih elemanata. Pri tome je svaki od glavnih elemenata veza za drugi preko stvaralačkih destruktivnih procesa. i nalazi se pod njegovim utjecajem.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Koncepcija Jin-Jang

Osnovu drevne kineske medicine činilo je učenje o dva suprotna načela 'Jin' i 'Jang'. U traktatu 'Huan Di Nej-cin' je rečeno: 'Energija neba je početak života. Ta energija nije ništa drugo do Jin i Jang, koji rađaju sve tvari i stvari.

Bilo koji objekt, proces ili pojava, uključujući čovjeka i Svemir, imaju svoju zakonitost razvoja ili put, na kineskom-Tao. To je put kojim ide priroda. Put Tao obuhvata sve što postoji i sve što može postojati. Zemlja i nebo, dan i noć, svjetlo i tama-to su manifestacija Tao. Kretanje Tao je konstantno i ciklično. To je redoslijed kretanja i razvojasvakog procesa i Svemiru.

Vještina da se vidi Tao omogućuje da se spostveni život dovede u harmoniju sa Svemirom. Da se spozna i ide ukorak sa sa promjenama, mjenama, od kojih se sastoji naš životni put. Između mikro i makrokozmosa nema podjela. To jedinstvo svih stvari-Svemira i čovjeka, ljudskog tijela i misli-osnovna je pretpostavka cjelokupne istočne filozofije.

Ako se poremeti ravnoteža Jin-Jang, što je moguće kad prevladava jedno nad drugim, javlja se anomalija ili čak raskol između Jin-Jang, koji dobode do uništenja predmeta ili pojava u svijetu.

Međusobno djelujući i razvijajući se, Jin i Jang rađaju najfinije energetske tokove-životnu energiju ČI. Či je oko nas i unutar nas.Stalno se mijenja slijedeći prirodne zakone Jin-Jang, smjena dana i noći, godišnjih doba, mjesečeve staze, kretanja planete.

Harmonija Či i ravnoteža Jin-Jang su osnova za dobro funkcioniranje svakog živog bića.

Jin simbolizira crni dio, pasivno, primarno, mračno, hladno, Jang simbolizira bijelo, aktivno, afirmativno, svijetlo, toplo.

To su dvije aktivne životne sile, dvije osnovne tendencije svega postojećeg. One su osnovne životne niti koje zajedno pletu materiju postojanja sa svim njenim raznolikim šarama i bojama. Sve u našem životu, svi procesi koji se dešavaju u prirodi i u društvu, potčinjavaju se cikličkoj smjeni Jin-Jang.

U ljudsko organizmu Jin označava materijalnu komponentu tijela, a Jang njegove funkcije. Aktivnost organizma se odnosi na Jang, a hranjive materije na Jin, Jin se zadržava unutra, predstavlja materijalnu osnovu za jang, a jang funkcionira spolja kao manifestacija Jina.

Jin i Jang nikada ne miruju, oni se stalno međusobno dopunjuju i mijenjaju. Ako se Jang povlači, povećava se Jin i obrnuto.

Polazeći od ravnoteže Jin i Jang, glavni zadatak liječenja u istočnoj medicini je uspostavljanje poremećenog balansa Jin-Jang, obezbjeđivanje harmonije, što je prema europskim predstavama zadatak uspostavljanja homeostaze, stimulacije, odbrambenih sila i reaktivne sposobnosti organizma.

Suvremenim medicinskim jezikom to se može izraziti ovako: za svaki princip i dejstvo u organizmu postoji suprotni princip i dejstvo. Oboljenje može da se pojavi zbog snižavanja unutarnjeg Jina ili Janga, usljed čega se gubi kontrola nad suprotnim principom.

Poštujući princip 'liječenje treba da ide od suprotnog'. Kod Jang sindroma (punoća) treba djelovati umirujuće, kod Jin-sindroma (praznina) potrebno je stimulirati.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Međusobno djelujući i razvijajući se Jin i Jang rađaju najfinije energetske tokove-životnu energiju Či. Či je oko nas i unutar nas, uvijek se mijenja slijedeći prirodne zakone. Bez harmonije te energije nema zdravlja.

Razlikuje se vanjski Či i unutarnji. Vanjski Či udisanjem dobivamo i on se djelimično transformira u unutarnji.

Glavni vidovi Či u ljudskom organizmu:
-Juan Či, on je glavni Či jer pokreće vitalne aktivnosti organizma.
-Cun či se stvara u grudima preko zraka koji udišemo i hranjivih materija koje stižu iz slezane.
-In či nalazi se unutar krvnih sudova.
-Vej či, nalazi se van krvnih sudova i predstavlja vanjske odbrambene snage organizma.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Učenje o meredijanima Cin-lo
Učenje o meredijanima (kanalima) je osnovni dio istočne medecine, tijesno povezan osa učenjem o životnoj energiji Či. U delekoj prošlosti primijećeno je da se na tijelu bolesnog čovjeka mogu pronaći dijelovi, čijim pritiskivanjem se javlja bol. Djelovanjem na te dijelove dovodi do poboššanja stanja bolesnika i do ozdravljenja. Ljekari Starog Istoka smatrali su da se ubadanjem kože na tim dijelovima otvara izlaz za patogeni princip iz organizma čovjaka, a paljenje ubija taj princip.

Kasnije je u rasporedu tih točaka pronađen određen red: one su smještene po linijama koje su nazvane meredijanima ili kanalima. Zatim je otkiveno da točke i kanali odgovaraju glavnim unutarnjim organima. U početku je bilo deset kanala, oni su korespondirali sa pet organa džan, pet organa fu i pet glavnih organa. Kasnije je otkriveno da se ne mogu sve utvrđene funkcije podvesti pod ovih pet deset organa. Tako se javlja predstava o meredijanima trostrukog grijača i perikarda, koji objedinjuju sve ostale funkcije organizma.

Istočna medicina izdvaja u organizmu čovjeka dvanaest sistema koji vrše 12 osnovnih fizioloških funkcija. Oni nose naziv meredijani.

Svaki meredijan se zove prema organu koji određuje njegovu funkciju. U skladu s teorijom Jin-Jang, meredijani formiraju 6 parova.

Naše tijelo ima poseban sistem kanala koji spaja površinsko sa unutarnjim i gornje dijelove sa donjim i koji povezuju sve šuplje i guste organe. Dvaneset kanala povezuju površinske i unutarnje dijelove tijala. Glavni 12 meredijana se poklapaju sa sistemom pet elemenata. Stanje svakog meredijana se može karakterizirati u skaldu teorijom JIn-Jang, viška ili manjka. To se ogleda sa jedne strane u funkciji organa sistema, a s druge strane u sposobnosti sprovođenja meredijana kao kanala.

Ako se organ-funkcija nalazi u granicama normale, to jest u ravnoteži, energija protiče kroz kanal koji njoj odgovara bez zadržavanja u skladu sa dnevnim ritmom. Ali ako je funkcija poremećena, meredijan se 'začepljuje' tok energije je u njemu poremećen, on može da postane podložan bolestima, mišićne grupe kroz koje prolazi postaju napregnute, to otežava protok energije.

S druge strane ako poboljšamo stanje kanala postižemo u njemu normalan prolaz energije, mi samim time možemo uticati na funkciju fiziološkog sistema kojemu taj meredijan odgovara. Energija teče kroz meredijane u skladu s dnevnim ritomom. Svaka dva sata energija u određenim meredijanima doseže svoj maksimum. U to vrijeme je najaktivniji odgovarajući fiziološki sistem i taj meredijan je najosjetljiviji za vanjski uticaj.

Unutarnja energija teče u 12 osnovnih meredijana. Kruženje energije počinje od meredijana pluća. energija redom prolazi kroz svih 12 meredijana. Svi ti kanali su povezani naizmjeničnim prolaženjem vitalne energije Či kroz njih.

Meredijani vrše funkciju upravljanja kretanja krvi i životne energije Či, ostvaruju harmoniju Jin-Jang, oživljavaju mišiće i kosti, olakšava rad zglobova. On služi za prenošenje energije od unutarnjeg organa ka tjelesnom omotaču, zahvaljujuću čemu unutarnji signali bolesti stižu na površinu tijela.


Post je objavljen 03.04.2005. u 16:27 sati.