Dozivjeh ovo to je jedan bloger nazvao blogersko-inspirativnom krizom. Nisam imao pojma o emu da piem, mora mojih ideja su doivjela oseku, a nebo inspiracije su prekrili tamni oblaci (jeboteeee...). Nisam znao ta se deava, pokuavao sam na silu pisati, prisiliti sebe na post...ali svaki dokument je zavravao zguvan u recycle binu (hehehe...)...sve je bilo bez uspjeha... Znao sam da jedino izbavljenje mogu doivjeti ako odem kod starih mudraca...i otiao sam...
Japan, zemlja izlazeeg sunca, manastir Shao-Lin u srcu neprohodne ume, na planini Bogova. Stogodinji uitelj sa bijelom bradom do stomaka i ja...dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom...stalna borba sa samim sobom, sa unutranjim demonom. Jedan dan sam ja pobjeivao, drugi dan on...borba dva potpuno ravnopravna protivnika, borba izmeu dobra i zla...
I onda, nakon sedam dugih godina provedenih u stalnom suzdravanju od svih grijeha i vlastitih nagona, prvi put je izalo sunce...znao sam da je doao moj dan, znao sam da sam spreman. Zadnjio pozdrav sa starim uiteljem i suza u oku...vrijeme je da se krene nazad...
Ovo je moj prvi post nakon preobraaja, nadam se da osjetite makar dio energije Shin-Mi koji sam u njega unio i da osjetite isto uzbuenje kao i ja; potpuno novi ja, sa potpuno novim pogledima na horizonte ivota...vie nita nije kao prije...
Idem sad da napravim pagu izmeu dvije stolice i meditiram upijajui enrguju svemira, jer sutra me eka novi dan, nova iskuenja...a meditaciju preporuujem i vama...osnaite svoj duh...
Haj zdravo, ili to bi rekli japanci: haj sayonara! :p
Post je objavljen 31.03.2005. u 21:17 sati.