Poslije travanjske akcije 1941. godine kad je Njemačka razorila Kraljevinu Jugoslaviju napadom na Beograd, Hrvatska se oslobodila nakon gotovo više od tisuču godina ropstva. 10.04.1941. Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku. Poglavnik dr. Ante Pavelić došao je nekoliko dana kasnije iz Italije gdje je boravio kao politički imigrant.
Situacija u Hrvatskoj je bila prilicno teska. Hrvatska vojska nije jos bila ustrojena, tako da nije bilo dovoljno snaga koje bi zaustavile horde partizana i cetnika, srbskih para-vojnih jedinica koje su se oblikovale od stare kraljevske-jugoslavenske vojske. Partizani i cetnici iskoristili su slabosti hrvatske vojske i zauzeli velik dio istocne Bosne I neke druge dijelove hrvatskog teritorija gdje je zivjelo srpsko stanovnistvo. Nakon osvajanja teritorija njihovi vojnici su ubijali, silovali i maltretirali nevine ljude i civile u naseljima, tako da je Hrvatska Vlada odlucila osnovati posebne divizije za borbu protiv Srba i komunistickih antifasistickih buntovnika.
Pocetak ove legendarne jedinice bilo je ujedinjavanje dva ustaska bataljona u Sarajevu koji su zajedno imali oko 800 vojnika. Zapovijednik bataljona bio je Becir Lokmic. Najveci broj vojnika iz tih bataljona bili su ljudi kojima su Cetnici unistili domove i citave obitelji. Tocno 15. rujna zapocela je posebna obuka za vojnike Crne Legije.
Prvi veci obracun bio je blizu grada Sarajeva, u veljaci 1942. godine kad je napad zapocelo 5000 cetnika, a Crna Legija je imala samo 1000 vojnika, ali s hrabroscu u srcu, jasnom strategijom i s novim vodjom, velikim Jurom Franceticem porazila je neprijatelja. Francetic je htio ocistiti Hrvatsku od Cetnickih trupa, tako da je krenuo na sjever, a potom na istok. Poslije nekoliko dana Cetnici su bili porazeni u Olovu, Zavidovicima, Han Pijesku i nekim drugim naseljima i gradovima u istocnoj Bosni. Te bitke su bile ekstremno teske, radilo se u iznimno velikim hladnocama, negdje oko -30 stupnjeva celzijusa, a osobito u visokim planinskim podrucjima.
Kad je stiglo proljece i vrijeme postalo toplije, Crna Legija je zapocela nove obracune protiv Cetnika. Zapovjednik Crne Legije, Jure Francetic odlucio je ici sve do Drine, istocne hrvatske granice, i to prije desetog travnja - Hrvatskog Dana Nezavisnosti, tako da je prvog travnja zapocela poznata 'vojna operacija Drina'. I u svega nekoliko dana Crna Legija je porazila Cetnike i na dan 09.04. 1942. godine cijela je istocno-hrvatska granica bila pod Hrvatskim Zapovjednistvom. 10.04.1942., Jure Francetic poslao je bocu vode iz rijeke Drine Poglavniku dr. Anti Pavelicu s telegramom: "Hrvatska vojska stoji ponovo na svojoj istocno-povijesnoj granici!"
Pobjedama i borbama legendrane divizije nije bilo kraja. Cetnicka kretanja po Hrvatskoj bila su zaustavljena, ali postojala je druga velika prijetnja miroljubivom i neduznom hrvatskom narodu: partizani, kojih je sirenje iz dana u dan bivalo sve vece. Sredinom 1942. godine u Hrvatskoj je postojalo vec vise od 60000 partizana. Njemacke i talijanske snage odlucile su unistiti partizansko napredovanje u Hrvatskoj, a osobito su se koncentrirali na planinu Kozara, gdje su partizani uspostavili 'Nezavisnu partizansku republiku', a jedina vojska koja se borila protiv partizana bili su Hrvati. Hrvatska Domobranska zajednica, domaca garda kao dio Hrvatske vojske sve do 1943. godine, drugi dio vojske pod nazivom 'Ustase' (osiguranja) i Crna Legija, hrvatski ratnici rastjerali su partizane nakon nekoliko dana energicne borbe.
Nakon poraza i gubitaka na Kozari partizani su se htijeli osvetiti Hrvatima i drugim silama Osovine i tako su napali grad Kupres. Taj napad se dogodio neocekivano pa nije bilo vremena za poslati Hrvatske trupe. Srecom, u Kupresu se u to vrijeme nalazilo 600 vojnika Crne Legije koji su udruzeni s lokalnim dragovoljcima odlucili braniti Kupres.
Bila je to bitka koja je trajala dva dana i dvije noci bez prestanka i u vrlo teskim uvjetima za hrvatske vojnike, ali je na kraju Crna Legija porazila brojne partizanske brigade. Poslije nekoliko dana, Crna Legija sudjeluje u obrani Bugojna i Livna. U ove tri bitke partizani su izgubili vise od 5000 vojnika.
Pobjeda je bila izvanredno poticajna za moral Hrvatskih vojnika i dr. Ante Pavelic je odlucio dati Juri Francetic "veliku zlatnu medalju" s naslovom "VITEZ" kao odlicje za hrabrost, a "ZELJEZNI KRIZ" kao priznanje za izvanredno umijece ratovanja.
U prosincu 1942. Hitler je pozvao dr. Antu Pavelica na Istocni front u posjetu Hrvatskoj dragovoljackoj diviziji poznatoj pod imenom "Hrvatska Legija". Jure Francetic bio je u pratnji Anti Pavelicu. Kad se vratio natrag na front, 22.12.1942. njegov avion klase "Potez 25" bio je srusen od partizanske zracne obrane blizu Slunja. On je prezivio nesrecu, ali s vrlo teskim ozljedama. 27.12. 1942. Jure Francetic je preminuo u bolnici u Slunju. Posthumno ga dr. Ante Pavelic promice do ranga "KRILNIK", sto je bilo najvece moguce odlikovanje u Hrvatskoj vojsci. Poslije njegove smrt, njegova desna ruka, kapetan Rafel Boban preuzeuo je zapovjednistvo Crnom Legijom, ali samo nekoliko dana poslije Franceticeve smrti Crna Legija prestaje postojati, a njeni vojnici postaju jezgro nove i velike Divizije s imenom"5 stojeca divizija" - stajaci zdrug, a njezin Zapovijednik postaje Kapetan Boban.
Sve do kraja WW2, Crna Legija je bila sinonim za hrabre i snazne ratnike u Hrvatskoj. Postoji velik broj pjesama napisanih u spomen i slavu Juri Franceticu i Crnoj Legiji. Poslije Drugog sv. rata komunisti su pokusali sakriti istinu o ovoj izvanrednoj i slavnoj diviziji, ali takva hrabrost ostala je zivjeti u sjecanju hrvatskih ljudi. U Domovinskom ratu protiv komunista i srpskih imperijalista u razdoblju od 1991-1995. ratnici Crne Legije postali su ponovo idoli mladih Hrvatskih vojnika. Ta hrabrost ljudi i njihova herojska djela u srcima Hrvatskih Patriota ostaju zivjeti zauvijek.
Post je objavljen 09.03.2005. u 23:12 sati.