"Moj ivot je traganje za Istinom.
Spreman sam rtvovati najdrae stvari u provoenju ovog traganja.
Mada je ovaj put tijesan i uzak, za mene je najbri i najlaki.
U meni je s vremenom raslo uvjerenje: to god sam uinio ja, moglo je uiniti i dijete.
Onaj koji trai Istinu treba biti manji od praine."
(Mahatma Ghandhi)
Jeste li se ikad zapitali to je "Istina"? Je li to bie ili puki faktum? Moe li se susresti?
Pravednost nije, jer "fiat justitia et pereat mundus" ( kada e se uspostaviti pravednost, onda e propasti svijet); a svijet jo postoji. Je li ta Istina ve negdje i nekome objavljena i moemo li je poznavati sa sigurnou, oienu svih subjektivnih shvaanja i interesa sa strane? Moe li uope biti objavljena ili je samo produkt razuma? Ako je produkt razuma kako je u tom sluaju razlikovati od miljenja?
Nalazi li se ona u meni samome ili je moram traiti izvan sebe? Moe li se ikada rei da se doseglo Istinu? Kako se pritom oduprijeti sigurnosti nesigurnih, pa i kod sebe samih?
Moe li se poistovjetiti sa smislom? Je li Istina nae bivovanje, ono to mi jesmo; i izlazi li to nae "biti" iz nas u trenutku smrti postajui ue za koje se moemo uhvatiti na putu s onu stranu vremena ili pak postajui naim osobnim sucem koji nas ponitava? to je sa sjeanjem?
Treba li je se uope traiti ili je se moe ivjeti i pritom je biti svjestan?
Ako je se ipak trai, treba li u toj elji za traganjem Istine pobjei od aktualnog svijeta i drutva? Treba li se prije toga zamarati istinom injenica ili moemo odmah oljutiti koru ivota i doi do sri u pukoj apstrakciji? Nalazi li se Istina u malim svakodnevnim stvarima ili su one nevane u tom traganju? Je li ona ljubav, potivanje, iskrenost, darivanje, upoznavanje drugih, pomaganje, rad, panja, njegovanje odnosa,..., ili su to samo njeni dijelovi?