Marketing
retro memorium
kakve li mi sve misli nee proi glavom, totalnim kaosom preokupacije ne bitnim stvarima poput mojih osjeaja, misi koje samo nanose daljnju destrukciju, tendenciju unitenja i dovoenja do apsolutne nule, do stopljenja sa zemljom i hladnim stranama ljesa...
ima li smisla nastavljati borbu za neim nedostinim, preljepim, zajedno zamotaim u areni papir kao poklon koji nije namijenjen vama, iako znate veinu njegova sadraja, sastava i materije od koje se on sastoji a pripada nekome drugome...
ima li uope smisla nastavljati ivjeti u okrilju ljubavi koja propada, za koje ne postoji budunost, ek se ni ne nazire skora, doli tek predati se lahoru vijetra koji tek ponekada zamrsi kosu i donese poljubac, opijum koji kasnije crpi zadnje kapi snage iz ova umorna tijela, predati se ponekada neoekivanom dodiru, komentaru....
dim cigarete, tijelo odbaeno, dua koja luta i ne nalazi utoite, ne trai ga vie, put kojim koraa ravno, bez skretanja, tek poneka slijepa ulica u koju zae i nastavi preko barikade kao da je nije bilo, kao da je svega nestalo, prolost se izbrisala, a jo uvijek gorko podsjea i vlada tokom dogaaja...
........(da, metafora)................................
Post je objavljen 16.02.2005. u 23:16 sati.