Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Dan velikih valova

Ova kiša ima nečeg wagnerovskog u sebi, pomislio sam u trenutku kad se već osma kap otkotrljala s krova, odbila od škure i pala točno u sić od piture koji je tko zna kako i zašto ostao zaboravljen na trotoaru ispod prozora. Da kiša ima svoj ritam, odavno je svima znano, a ima li melodiju samo u mojoj ili još nečijoj glavi, ostaje pitanje za razmatranje.
Sedam nota sto divota, pisalo je na naslovnici kajdanke iz šestog razreda osnovne škole , a da nekim sretnim slučajem imam više glazbenog dara, rado bih među onih pet vodoravnih linija pokušao ugurati melodiju kiše, pogotovo ove koja je došla nakon neobično bezkišne jeseni.
Ipak, nakon četiri sata rominjanja već su mi pomalo dosadile sve njezine molske i durske dionice, pa sam priljepio nos za prozorsko staklo i razvukao osmijeh kad sam na na komadićku jugozapadnog neba primjetio tri krpice plavetnila.
Dok su se posljedne dvije kapljice koškale na mom tjemenu, osjetio sam da moram napraviti još samo jedan odlučujući korak i krenuti prema obali.



Slutio sam što mi more želi reći - danas me ništa ne pitaj, samo me pusti da ludujem, došlo mi je tako i sad moram, jednostavno moram...
Nisam želio postavljati suvišna pitanja, jer sam i bez njih sve razumio. Dođu takvi trenuci kad osjetiš da sav nagomilan bijes, muku i jad moraš negdje iskaliti.



Pa urla tako more na mene i urlam jače ja na njega, kao da istu bitku bijemo i istu muku mučimo.
I čekam sat, čekam dva dok se more ne umori, a njemu samom to ne pada na pamet, ono raste i stasa, svaki novi val postaje veći i snažniji. Gromovito udara u stijene, zemlja se pod golim stopalima trese. Zrak je prepun fine prašine koja se lijepi za obraze, trepavice, dlanove...



Oslonjen na zid crkvice stare bezbroj godina, pomolim sam se kako jedino umijem i kako jedino znam. Za nepoznate putnike i mornare, za prijatelje i roditelje stare, za moja dva sokola i za ženu koju sam ljubio.
I još svašta govorim i mislim, i pomalo pjevam i pomalo sanjam.
Pomalo već slabi dan i nadire tama, a more jača.





Post je objavljen 23.11.2015. u 22:05 sati.