Marketing
27 B, BRAK Mk 10, 2-12 (Palma, 8.10.2000.)
Premda farizeji Isusa pitaju, ne jer im je stalo do odgovora, već kako bi ga uhvatili u riječi - Isus koristi prigodu da im izloži nauk o temeljnoj ljudskoj stvarnosti, o braku. Jer upravo u ko-leraciji među spolovima odvija se sva dinamika života. Najdublje radosti, ushiti i blagoslovi - kao i najveći jadi, pitanja i patnja. Čovjek je nerijetko zbunjen nad biti braka, i u napasti je na-metnuti mu svoja tumačenja, te time ne tek djelovati nedopušteno, već i protiv svoje vlastite sreće.
Sasvim je normalno da Isus, učitelj života, rasvijetli to tako važno pitanje: “Od početka stvo-renja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju ženu i dvoje njih bit će jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.”
Bog stvori čovjeka, muško i žensko stvori ih. Time hoće reći da je cjelovit čovjek zajedništvo muškarca i žene. Njihov odnos je odnos reciprociteta, nadopunjavanja. I jednakog su dosto-janstva. To što Bog stvara ženu od Adamova rebra, tumači Biblije kažu da znači da je stvore-na od muškarčeva srca. Te je bez žene muškarac prikraćen za srce, jer je žena otjelovljeno mu-škarčevo srce. Žena je intuitivna spoznaja, muškarac racionalna. Cjelovit pogled na život do-gađa se tek u zajedništvu i suradnji muškarca i žene.
Oni su jedno drugom pripomoć da uđu u puninu svojeg nutarnjeg identiteta. Nitko se ne rađa kao gotov muškarac, ili kao gotova žena. Muškarac to postaje tek pod pogledom žene. Kao što se i žena rascvjetava do punine svoga identiteta tek pod pogledom muškarca.
Jedno drugom su pomoć na putu k Bogu, jer Bog nam se daruje u drugoj polovici nas samih. Bog nas ljubi po ljubavi kojom nas ljubi bračni drug, a mi mu tu ljubav uzvraćamo ljubeći svog bračnog druga.
Važno je pri tom istaknuti opasnost od dviju krajnosti: idolatrije i samoće. Idolatrija je kad u bračnom drugu gledamo krajnju svrhu svojih potreba, ili prvi izvor sve ljubavi. Takvi brakovi se uskoro nasuču u plićine ljudske nemoći da proizvede ljubav. Ostaje druga krajnost: a to je samoća u dvoje. Bog je ljubav, i samo u povezanosti s njim mi ljubav imamo za one koji je od nas trebaju.
Stoga onu izreku: iza svakog velikog muškarca stoji velika žena; ne tek da treba shvatiti i u obrnutom smislu - nego dopuniti istinom: da iza velikih muškaraca ili žena, iza velikih brakova - stoji velika Ljubav, ona Božja.
Kaže se da kad Bog želi učiniti velike stvari odabire muškarca, a kad želi učiniti nevjerojatne stvari odabire ženu. Brak je upravo zato jer Bog želi činiti velike i nevjerojatne stvari.
Svrha braka je i da jedno drugog motiviraju da čine ono najviše što mogu. Jer treba nam netko tko će nas prisiljavati da dadnemo sve od sebe, da razvijemo sve svoje mogućnosti.
No ipak treba imati na umu da svrha braka nije ni njihova međusobna ljubav, ni socijalna sta-bilnost, ni potomstvo - već eshaton, vječna Ljubav za koju nas brak treba odgajati i u nju uvo-diti. Time je konačna svrha braka, kao i celibata ista a to je Ljubav.
Ulazeći u brak supružnici postaju jedno tijelo. A ulazeći u sakramentalni brak oni se pritjelov-ljuju Tijelu Kristovu. Hraneći se Euharistijom, oni postaju tijelo od tijela Kristova, i kost od njegovih kostiju.
Post je objavljen 04.10.2015. u 07:00 sati.