Prvi put - u ljetu i jeseni 2011.g., dok smo živjeli u gradu, zbog rekonstrukcije ulice i prateće infrastrukture.
Drugi put - od ljeta 2012. g. do jeseni 2014. g. zbog gradnje kanalizacije. Radovi su započeli samo dva mjeseca poslije našeg useljenja u kuću. Nakon dvije godine zaobilaženja iskopa i vožnje po makadamu, auti su nam bili za kompletan servis ovjesa.
Treći put - od ponedjeljka, zbog gradnje školskog parkirališta. A usput je načelnik odlučio poravnati blagu uzvisinu između škole i nas te spustiti kotu puta za oko 2 m, nadahnut tko zna kakvom vizijom. Pa ćemo konačno dobiti asfalt, obećan davne 2008. g. rješenjem o plaćenoj komunalnoj naknadi za građenje kuće (u roku od dvije godine, ne šteti da napomenem). Zato bi nam sada mogle zatrebati alpinističke vještine za pristup autu ostavljenom ispred gradilišta.
P.S.
Suhozidi oko kuće stradali su pod snijegom pa smo suhozid iza kuhinje prezidali mortom.
Konačno postavili dvije vanjske svjetiljke.
Svi u okolici nešto uređuju i rade.
P.P.S.
Jučer popodne, po povratku s posla, zateknem na gradilištu radnika iz pikamera kako tumači načelniku uzdužne i poprečne profile ceste, nagibe i odvodnju vode, vidno uzrujan, žestoko gestikulira. Pa mu kažem da se ne muči objašnjavanjem, neka samo kaže načelniku da mu sve piše u projektu. Muk. Načelnik sliježe ramenima, nema kamo pogledati ''kad projekta ni''. Radnik oduševljen. Maše jutros, veselo pozdravlja, pita jesmo se naspavali...
Post je objavljen 21.08.2015. u 10:18 sati.