Evo skoro će godina dana da radim kao zaštitar u civilu, rekli bi "dektiva", u jednoj trgovini. Radio sam i prije povremeno nešto slično, ali nije to to, ovo je pravi "dektiva u butigi" posao. Pratiš i hvataš lupeže, slušaš njihove izgovore i čudiš se što im sve padne napamet krasti i koliko toga se u torbicu može strpati.
E sad, postoje i neki stereotipi. Recimo da i sam moraš biti malo lopov da bi bio dobar lovac na lopove. To je najobičnija gluparija. Ko' da netko kaže da ako želilš biti dobar veterinar moraš malo biti ovca. Mislim da sam dobar lovac, a krađe mi nikad na pamet nisu padale, niti sam o njima razmišljao dok se nisam zaposlio na ovom poslu. Kao što veterinar mora razumijeti životinje, nihov metabolizam, uvjete koji su im potrebni za život, što ih ugtožava da bi bio dobar veterinar, tako i dobar "dektiva" mora naučiti kako se ponašaju i razmišljaju lupeži, pratiti što se događa u trgovini, učiti od onih koji su bolji i koji duže rade taj posao.
Tu je i mit o jadnim penzionerima koji kradu paštete. Malo sam ja starijih ulovio, a nikoga s paštetom. Sir, pršut, naočale... i nitko od njih nije bio teška sirotinja (osim ako pod sirotinjom ubrajamo i one koji voze mercedese).
Većina uhvaćenih su muškarci i to u dobi od 35 do 65 godina, nešto malo žena isto uglavnom u tim godinama. Dakle sredovječni muškarci i žene.
Tu su i gnjavaže o finim damama. uvijek netko nađe gnjaviti je li uhvaćena i koja fina dama u krađi. Pa ja takvih uhvatio nisam, a što se tiče finih dama one su pa... fine dame, ne smrde, ne galame, ne gnjave, ne kradu, ne raspačavaju svaki proizvod koji vide, uglavnom fine dame.
Ali da dođem o do glavne teme a to je ta priča da "prilika stvara lopova".
Mislim da to nikako ne može biti. Da je tako onda ne bi postojale samoposluge ni veliki hipermarketi s malo radnika.
Kad bi prilika stvarala lopova to bi značilo da je lupeški mentalitet usađen u ljude i da samo prijetnja kazne sprječava krađu, a to nije istina.
Od, možda, i par tisuća ljudi što dnevno prođe kroz trgovinu tek nekollicina njih krade. Ljudi su uglavnom dobri, pristojni, pošteni i strpljivi. Kad bi 1000 ljudi ili 500 svaki dan ukralo makar 10 kuna iz trgovine brzo bi ona bankrotirala.
Ono što bi bilo bliže istini jest da "lopov stvara prilike" i da "prilike stvaraju lopove".
Lopov stvara prilike
Tako bar ja vidim stvari. Onaj tko je došao krasti sam sebi stvara priliku da ukrade. Mota se po odjelima gdje nema puno ljudi, prati gdje su trgovkinje i zaštitari, skida zaštitu s proizvoda, traži mjesta koja ne pokrivaju kamere...
Ma koliko se pokušalo zaštiti od krađe lopov će uvijek tražiti (i naći) priliku da nešto mazne.
Prilike stvaraju lopove
Ovo bi značilo da čovijek nije lupež i nepošten sam po sebi već da prilike u kojima živi stvaraju od njega lopova. Neki dolaze krasti u trgovinu s djecom ili unucima. Što mislite kako će se to na malene odraziti? Njihovi roditelji i djedovi, bake stvaraju od njih lopove.
Netko upadne u probleme s drogom ili alkoholom pa ga ovisnost tjera da odbaci sve obzire i dođe do brze love.
U društvu u kojem je krađa uobičajena i gdje veliki na veliko kradu i mali ljudi misle da imaju pravo maznuti koju sitnicu, to je njihovo moralno opravdanje. Naravno ima i onih koje na to tjera glad i bijeda...
Povežimo sad to malo s politikom i kako se kod nas prave zakoni. Često se stavlja u zakone i puno pravila, zapreka, milijardu dozvola treba za svaku glupost. A to je zato jer prilika stvara lopove, je li tako? Ako mislimo da su svi ljudi po prirodi lopovi onda im treba otežati posao i treba ih dobro kontrolirati propisima.
Ali ako znamo da lopov stvara priliku onda znamo i to da će lopov uza sva pravila, dozvole, zakone opet tražiti i naći načina kako da zaobiđe zakon, da prevari i ukrade.
Na kraju ispadne da se samo poštenima komplicira i zagorčava život, a lupeži će opet naći mjesta za svoje rabote.
Isto tako je i s prilikama koje stvaraju lupeže. Što će svi zakoni i pravila ako živimo u društvu u kojem si jednostavno prisiljen lagano zaobilaziti zakone ako želilš uopće nešto napraviti. Bi li ljudi plaćali mito doktoru da ne moraju, bi li gradili kuće bez papira da pravila nisu tako komplicirana i da ne treba dugo čekati. Bi li ljudi kršili pravila da ne vide da i tisuće drugih da rade isto to. Koliko se ljudi drži za budale jer nisu "uzeli od države" kad su mogli i sve što su mogli, makar im to i ne pripadalo.
Dakle, možda bi pri kreiranju pravila i zakona trebalo pretpostaviti da u zemlji žive vrijedni i pošteni ljudi koji će poštovati sva razumna pravila te da im ne treba komplicirati život. Da pravila trebaju biti jednostavna i jasna, odgovori brzi i na korist većine građana, a ne da se najprije vodi računa o lupežima i kako ih spriječiti i kako onemogućiti ovo ili ono, a čini mi se da puno pravila upravo i jesu takva. Više se bave onim što se ne smije nego smije, više misle o prekršajima i lupežima nego o poštenima i normalnom životu.
Pa pogledajte samo trgovine, bi li one funkcionirale da je sve pod lokotom, i izvan docega kupaca, da za dvaku stvar moraju pitati trgovca. Trgovci sve rade da je kupcima što lakše uzeti proizvode, da što manje čekaju, da potroše što više, da trgovinu koriste što više. Igraonice za djecu, sami birate voće i povrće, salama je već narezana, s polica slobodno uzimate, ako vam ne paše proizvod možete vratiti ...
A ako se pojave lupeži tu su zaštitari, a mora se i pomiriti s činjenicom da će lupeža uvijek biti. Glavno je da se lupeži ne razmašu previše i ne unište sve oko sebe.
Post je objavljen 30.06.2015. u 21:21 sati.