Pregled posta

Kao urednik portala blog.hr, najviše što mogu napraviti za ovu skupinu ljudi je da širim dobar glas, pričam o onome što pišem, i nagovaram ljude da ostavljaju za sobom pisani trag. Jer to i je bit blog.hr-a, pisati lijepe, tople i drage stvari, voditi svoj osobni dnevnik, a jednom, tko zna, i pronaći istomišljenika ili ljubav svog života. Čemu sam osobno svjedočio. U to ime, počeo sam obilaziti Lijepu našu i pred različitim ljudima pričati zašto treba pisati, putovati, veseliti se, piti pivo, jesti ćevape. Počeo sam govoriti o nečemu što bi mnogi od nas trebali napraviti, bez obzira na lajkove, hejtere, loše rezolucije ili što god. Možda barem naučimo gramatiku i smanjimo psovanje (ja). Sretan sam što sam se dopisivao s divnim ljudima, a još ih više i upoznao u četiri oka. I to me ispunilo...

U ovom bih postu htio svim blogerima koji imaju razumijevanja za moj položaj, i shvaćaju da se s nekim ljudima jednostavno ne da razgovarati, ali da je to samo njihov problem i da ga ni mi koje se napada, kao ni itko drugi na svijetu – ne možemo riješiti. Slegnite ramenima, da nema zla bilo bi nas 300 milijardi na Zemlji i svi bi pomrli od gladi, možda netko to odgora vidi sve, pa se igra...



Tako bih htio zahvaliti ljudima u Gimnaziji u Gradiški, koji su na predavanje o bloganju donijeli čak i ćevape, a na kraju je sve završilo u Pivovari Bošnjak. U Slavoniji je osvojen i Brod, nakon što me divni Krešo Herceg, organizator biciklijade Mali Pariz – Klakar, i dalje pokušava bezuspješno naučiti voziti bicikl. Tamo sam se bazirao na Putovanjima i pivskom turizmu, naravno. Obišla se i Makarska, njihov festival putnika, i još malo o tome zašto je teško mirovati kad voliš i svijet i ljude...



Nedavno sam gostovao i na Agronomskom fakultetu i prvi put održao predavanje na engleskom, o tome kako pravilno točiti i piti pivo, kao i o tome gdje što piti, da bi zadnje predavanje u nizu bilo ono u Opatiji za studente medicine, gdje sam smiješao apsolutno sve.

Zahvaljujem svima na pažnji, i bilježim se za naredna predavanja, jer uvijek mogu dva sata drobiti o tome kako je bitno pisati, istraživati, biti svoj i živjeti svoju priču. Nitko neće živjeti vaš život, potrudite se da bude savršen jer se topi kao led u bambusu... Ne mrzite, pišite, veselite se sitnicama, ljubi vas Ribafish!