Lijepo, nešto najljepše, je čuti kad mama i tata imaju zajednički stav i o djeci govore u superlativu.
Možda je ljepše od tog osjećaja kad djeca razumiju i hvale roditelje.
Nešto veoma ružno, pak, je obrnuta situacija, ono kad jedni o drugima govore ružno i stvaraju sočni umak koji hrani zle duše i 'susjede'.
Možda ovo i nije najbolja usporedba s onim što ću napisati u redovima ispod ali da su osjećaji, bar meni, vrlo slični ili čak isti to je sigurno.
''Hrvatski je rast krhak, tek 0,5 posto, ali je dobar znak da se gospodarstvo oporavlja i nadam se da će hrvatska Vlada nastaviti s reformama'', naglasila je predsjednica Republike Hrvatske za posjeta Austriji.
Guštao sam to čuti! Ne toliko radi mizernih 0,5% rasta gospodarstva nego više radi toga što je to izašlo iz usta Predsjednice koja do sada ni jednom riječi nije rekla ništa pozitivno o vladi.
Naprotiv, toliko se trudila biti na strani svoje 'bivše' stranke kao da je izabrana za predsjednicu iste a ne države.
S toga mi je bilo drago čuti tako nešto jer sam se ponadao da su ratne sjekire zakopane što ne znači da se ove dvije institucije (čitaj njihovi članovi) moraju voljeti ali uvažavati, za dobrobit cijelog naroda, to svakako da.
No, eto ga, moja radost je bila kratkoga vijeka, od svega dva dana.
Petak u Bratislavi Gospođa je izjavila: "Kad zemlju zastupate u inozemstvu, morate govoriti pozitivno“.
Zaboga!? Je li moguće? Zar Predsjednica nije svjesna da je ovo priznanje, kako je spremna govoriti neistinu čim učini korak izvan Domovine?
Zar nije svjesna da živimo u doba interneta kad vijest s kraja na kraj svijeta obleti za nekoliko minuta za ne reć i kraće?
Što će na ovo 'priznanje' reći bečki sugovornici pred kojima je pohvalila vladu RH?
Zar nije svjesna da je upravo tu rečenicu, "Kad zemlju zastupate u inozemstvu, morate govoriti pozitivno“, izrekla upravo u inozemstvu?
Predsjednice?
Post je objavljen 21.06.2015. u 13:31 sati.