Živi svijet
Rekord u koncentraciji ugroženosti na jednom mjestu možda drži otočje Juan Fernandez, mali arhipelag od 600 kilometara od obale Čilea, poznatog zbog nastambe Alexandera Selkirka, opisanog kao Robinson Crusoe u romanu Daniela Defoea iz 1719. Na površini od 170 kilometara živi 125 vrsta biljaka kojih nema ni na jednom drugom mjestu. Zbog štete koju već stoljećima čine posjetitelji i stanovnici, te vatra, sjekira i koza koje su donijeli, 25 ili manje pojedinačnih biljaka u divljini predstavlja 20 vrsta.
Što je dalje u prošlosti došlo do prvog vala istrebljenja izazvana ljudskim aktivnostima, manja je stopa istrebljivanja danas. Primjerice, vrlo je malo vrsta danas ugroženo na Samoi, Tongi i ostalim dijelovima zapadnog Pacifika koji su prvi bili naseljeni ljudima.
Prirodoslovci su ljudi s najviše nade. Zahtijevaju svojevrstan obdukcijski nalaz, kremaciju i tri svjedoka prije nego što otpišu neku vrstu, pa čak bi i tada odlazili u potragu u skupinama ako bi mislili da postoji i najmanja nada da ugledaju kojeg njenog pripadnika.
Što je više vrsta koje nastanjuju neki ekosustav, kao što su šuma ili jezero, ekosustav je bogatiji i stabilniji.
U nekim borovim šumama podložnima čestim požarima, vrućina same vatre potiče klijanje uspavana sjemenja genetski prilagođenog da reagira na vrućinu, ubrzavajući tako još više obnovu šumske vegetacije.
Stvorenje kraj vaših stopala, neugledno kao što je buba ili korov, stvorenje je za sebe i po sebi. Ima naziv, povijest staru milijuna godina i svoje mjesto u svijetu. Njegov ga je genom prilagodio za posebnu nišu u nekom ekosustavu. Etička vrijednost, dokazana pomnim ispitivanjem njegove biologije, sastoji se u tome što su oblici života oko nas prestari, previše složeni i potencijalno previše korisni da bismo ih nemarno odbacili.
Što je divljina danas u našem naveliko humaniziranom svijetu? Ono što je uvijek i bila: prostor koji održava sam sebe, koji je postojao i prije čovjeka i u kojem, prema riječima Akta o divljini iz 1964.godine 'Zemlja i njena životna zajednica nisu ograničene čovjekom, gdje je čovjek samo posjetitelj koji ne ostaje.' Istinske su velike divljine svijeta kišne šume Amazonije, Konga i Nove Gvineje, zimzelene crnogorične šume sjevernog dijela Sjeverne Amerike i Euroazije, Zemljine stare pustinje, polarna područja i otvoreno more.
Ljudska je vrsta nalik mitskom Anteju koji je dobivao snagu iz dodira sa svojom majkom Geom, božicom Zemlje, a koristio se tom snagom za izazivanje i pobjeđivanje namjernika. Heraklo, otkrivši njegovu tajnu, podigao ga je i držao iznad tla dok div nije oslabio – tada ga je porazio. Tako su i smrtna ljudska bića oslabljena zbog odvojenosti od Zemlje, ali naš oporavak ovisi samo o nama, uz jedan obrat: naše je djelovanje oslabilo Zemlju.
Post je objavljen 02.06.2015. u 15:13 sati.