ljepota
nema lice ni naličje
ali zato miluje dušu
dobrodošlicom
snove
putove strane
na stubištu zvijezda
lutke smo pletene i šivane
u prošlosti
nema nas više
u bojama dozrjele
nebeske trešnje
ljube se
usne
ponekad
osvjetljene
tek žutim fenjerom
podno vjerne
mjesečeve sjene