Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goto

Marketing

Bleiburg, iznutra

O kumunističko-partizanskoj strategiji stvaranja uvjeta za tragediju (koju su bezočno pravdali fašističkim karakterom žrtava)


Međunarodno ratno pravo (ženevske konvencije) je u vrijeme trajanja 2. svjetskog rata dopuštalo odmazde nad civilnim stanovništvom ...

Prijedlog po kojem bi DORH rješavao pitanje ratnih zločina, a povjesničari povijesna pitanja je neprihvatljiv. Rat je stanje sveobuhvatnog zauzeća društva (i ne može se svesti na rad tijela (stručno osposobljenih osoba) koja nemaju stručnost obuhvatiti sve segmente ratnih događaja).

Prilog razjašnjavanju ratnih zbivanja (unatoč optužbama i prigovorima o vraćanju u prošlost):

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), unatoč potpisivanju kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, podiže ustanak i revoluciju (sukladno svojim pogledima na stanje) (i ustanak i revolucija su protivne međunarodnom ratnom pravu).
Neorganiziranost i izostanak logističke potpore ukazuju na nepostojanje ozbiljnog ratnog cilja. Partizani su bili nakupine razbojnika, nisu bili vojska.
Strategija (ono organizirano) nakupina razbojnika je vršenje sabotaža i ubojstava, što je za posljedicu imalo odmazde (dozvoljene međunarodnim ratnim pravom). Ustrajavanje na strategiji koja je izazivala odmazde (dokumentirane i izlaganjem Moše Pijade na prvom zasjedanju AVNOJA-a u Bihaću), prouzročila je odbojnost i organiziranost stanovništva na otklanjanju tih nakupina od njihova staništa (u kojem su bili potencijalne žrtve odmazde). (Jesu li međunarodne ratne konvencije poticale lokalno stanovništvo u održanju kapitulacijskog mira (podrazumijevajući kako poraženi nešto dobivaju pristankom jače strane na kapitulacijske uvjete ...? Da.)
Stanovništvo je odbijalo pomagati partizanski pokret (hranom, informacijama, ...) zbog ponašanja partizana (koji su vršili prepade na okupatora i time izazivali odmazde nad tim stanovništvom).
Ustanak protivan međunarodnom ratnom pravu, revolucija protivna međunarodnom ratnom pravu, ustanak bez logistike i sveukupne podrške (sve pod vodstvom KPJ) ukazuju na plansko, međunarodnim pravom zabranjeno bespotrebno izlaganje civilnog stanovništva dodatnim stradanjima. Onaj tko se protivio partizansko-komunističkoj bezdušnosti (i kršenju ratno-civilizacijski normi) proglašavali su neprijateljima (naroda). Narod je postao sam sebi neprijatelj, a nije dobio prijatelja u partiji ...
Komunistička partija je vodila operacije s ciljem uništavanja civilnog stanovništva (pristajalo to stanovništvo uz njihovu politiku ili joj se protivilo). To je zabranjeno međunarodnim (ratnim) pravom.
Po dolasku Crvene Armije, "neprijateljima naroda" nije preostalo ništa drugo do zbijeg (pred hordama novoustoličene partizanske vlasti, koju je uspostavila Crvena Armija).
Na Bleiburgu su se našli upravo takvi, sustavno izgurani na poziciju neprijatelja ... (nedostojno civilizacijskih poimanja). S genocidnom namjerom, koja je i provedena.
Svi koji Bleiburg i žrtve spominju u antifašističkom tumačenju su zagovornici zločina (genocida) i zaslužuju poseban (kazneni) osvrt ...
Bleiburške žrtve i žrtve s Križnoga puta vape za pravdom. Do neba!

Ponašanje partizanskih hordi na kraju rata je sukladno ciljevima i ponašanju na početku rata (provodili su zlodjela u skladu sa ideološkim ciljevima svoje partije).

Zbog sustavnog pripremanja pokolja, Hrvatska se devedesetih godina prošlog stoljeća odrekla komunizma, socijalizma, boljševizma, sovjetizma, varšavskog pakta (iako je formalno jugoslavija bila nesvrstana), Jugoslavije i osudila zločine (počinjene u ime ideologije (zla)).
Hrvatsku je nakon (kratkotrajne) fašističke okupacije zatekla više desetljetna komunističko-fašistička okupacija. Koja je, očigledno, pripremljena i prije početka rata.

(O ispravnosti onih koji su počinili pokolj na Bleiburgu najbolje govori više desetljetna šutnja koju su nametali ... )




Post je objavljen 19.05.2015. u 13:29 sati.