Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goto

Marketing

I ja sam Maršal ...

Teorija pravednog rata je jedna od najutjecajnijih teorija o etici rata. http://hr.wikipedia.org/wiki/Teorija_pravednog_rata

Kroz povijest Aristotel, Ciceron, Augustin, Toma Akvinski , Hugo Grotius , Suarez, Vattel ...su zastupali tu teoriju i pridonijeli sazrijevanju spoznaje o potrebi zakonskog uobličavanja dosega tih misli (o ratu).


Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rat

Zabluda (vidljivo iz definicije rata) o klasnoj podlozi rata (definicija rata navodi kao glavnu odrednicu organiziranost sukoba), iako su klase posljedica organizacijske svijesti, te se može smatrati kako su klase posljedice ratova ... (organizacijska sposobnost određuje rat, i društvenu organiziranost) ukazuje na nesposobnost uspostave jednoznačnosti pojma i karaktera rata.

Sukobi u primitivnoj zajednici (zbog organizacijske svijesti) se ne uzimaju za ratove, iako se smatra kako su imali neka obilježja rata. Samo korištenje nasilja (u nametanju svoje volje protivniku) je izvor ratova. Prvi rat kojim je ostvaren robovski status poraženih je stvorio robovlasničko društvo ... Nije nužno kako je posljedica tog sukoba (robovski status) proizišla iz želje za uspostavom klasnoga (robovlasničkog) društva ... Mogla je biti posljedica spoznaje o nametanju trajnog poraza protivnika u sukobima oko resursa (voda, hrana, stanište, ...,), spolnih partnera, ...
Zajedničko stvaranju klasa i nastanku (te vođenju ratova) je organizacija ... (a organizacija nije proučavana niti je utvrđen utjecaj razvoja organiziranosti na razvoj društvenog razvoja, do na šablonizirani način (u koji spada i tvrdnja o klasnom karakteru rata ...).
Bi li se danas, u slučaju ukidanja klasa, odrekli organiziranog nasilja (u svrhu obrane prihvaćenih vrijednosti i zaštite života)? (To govori o općem organizacijskom karakteru društva, a ne o karakteru proisteklom iz specifičnog (klasnog) oblika organiziranosti ...)

(Stajalište o klasnom karakteru rata i odnosa prema ratu posljedica je zabluda pristaša naučnog socijalizma (marksizma) o pravednosti svih ratova koje oni zastupaju (ratovi protiv klasa koje oni nazivaju ratom protiv rata.)

Teorija pravednog rata može biti podijeljena na tri djela:
1) jus ad bellum, koji se tiče pravde u ratu općenito;
2) jus in bello, koji se tiču pravde u ratu nakon što je počeo; i
3) jus post bellum, koji se tiču pravde u ratu u završnoj fazi rata, po završetku.



Teorija pravednog rata (jus ad bellum) navodi potrebu postojanja šest zahtijeva kako bi rat bio pravedan: Pravedan i opravdan razlog, prava namjera, legitiman autoritet i javna objava, zadnja opcija, vjerojatnost uspjeha, proporcionalni zahtjevi.

Jus in bello (postoji vanjski (koji se odnosi na vanjskog neprijatelja i vlastite oružane snage i unutarnji (koji se odnosi na pravila koje država mora poštivati prema vlastitom stanovništvu u vođenju rata prema vanjskom neprijatelju), vanjski: poštovanje svih međunarodnih zakona glede prohibicije oružja, diskriminacija (razlikovanje) i ne-borbeni imunitet, razmjernost, dobrohotna karantena za ratne zarobljenike, mikakva upotreba sredstava koja su Mala in Se, bez odmazde.

Jus post bellum ( pravednost tijekom finalne faze rata: završetka rata) je novo područje, puno kontroverza. Obuhvaća: razmjernost i publicitet, vraćanje prava, razlikovanje, odmjerena kazna, kompenzacija, rehabilitacija.

Civilizacijske odrednice pojedinih dijelova teorije pravednog rata i poteškoća u zakonskom oblikovanju pojedinih zahtijeva, trajna su prepreka uspostavi univerzalnog međunarodnog prava kojim bi se nedvosmisleno određivali karakteri ratova ...


Ipak, razmatrajući i primjenjujući Teoriju pravednog rata na ratna zbivanja u 2. svjetskom ratu u Hrvatskoj, lako je ustanoviti elemente koji ukazuju na bitno odstupanje partizanske i komunističke borbe, danas nazvane antifašističkom borbom, od pravednosti (pravednog rata).
U jednoumlju nametnuti (nerazborito prihvaćeni) stavovi o karakteru te borbe zbog specijalnog rata i danas su predmet sukoba (što ukazuje na unutarcivilizacijske oslonce tih tvrdnji).
Jednako je jasna potreba tih struktura ustrajavati na pravednosti te borbe ... (iako sama pravednost ne ovisi o trudu koji oni ulažu u nametanju mišljenja o karakteru te borbe).





Post je objavljen 15.05.2015. u 09:43 sati.