Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igniss

Marketing

Kako napokon izgubiti nevinost



Čitatelj K piše:

Bok Ignisse,

Čitam te evo već preko godinu dana, blog ti je odličan. Vidim da si stručan u ovom polju, pa ti se obraćam za savjet. U čemu je problem - pa, u tridesetim sam, djevac sam, nikad se nisam seksao ni poljubio, i volio bih to promijeniti.

Dakle krenimo od početka - odgojila me samohrana majka, oca nikad nisam upoznao. Odrastao sam uz majku i njenu obitelj i izrastao u karakterno, em, 'manjkavo' dijete – samopouzdanje nula bodova, ekstremna sramežljivost, govorni problemi, pretilost, da sad ne nabrajam dalje. Socijalne vještine dovoljan (2), bio sam tipičan geek koji sjedi doma i igra kompjuterske igrice. Izvana se možda nije uvijek primijetilo, no zbog manjka samopoštovanja uvijek sam se osjećao tužno i bezvrijedno.

Uglavnom, sve ovo je uznapredovalo do te mjere da sam u puberteru i nadalje bio ruševina od čovjeka. Naravno, svi savjeti iz okoline su bili kontraproduktivni (nevezano za ovo, fascinantno mi je kako si svima super kad si na podu i u knock-downu, ali kad ustaneš, počneš raditi na sebi i polako postaneš bolji od drugih u nekim područjima, e onda se stvari mijenjaju). Malo nakon toga saznao sam da mi je otac umro, i ne znam što se točno dogodilo u tom trenutku, ali to me valjda trgnulo i potaknulo na promjene. Polako sam počeo mršaviti, počeo izlaziti, upoznavati ljude, te općenito sazrijevati kao osoba. Kroz idućih 5 godina dosta se promijenilo, no unatoč tome ostao je problem s početka – nisam našao curu niti išta prasnuo. Mislio sam da će se to promijeniti s obzirom da sad konačno imam socijalni život, no ništa.

Hvala Bogu pa imamo Internet i Google, i onda sam otkrio muškosferu i paf! Cijeli novi svijet mi se otvorio pred očima. Heartiste, Rational Male, Dalrock itd. Počeo sam sve to gutati kao dijete slatkiše i osjetio olakšanje što sam konačno 'našao sebe' – tj., naletio na zajednicu muškaraca s kojima dijelim svjetonazor. Prije oko godinu dana naletio sam na tvoj blog, prožvakao ga od A do Ž, kupio i pročitao knjigu i upravo tu zapinjem i trebam pomoć – kako uspješno primijeniti tu silnu teoriju u stvarnosti s obzirom da počinjem od nule.

Hvala puno na javljanju. Drago mi je da si imaš zdrav pristup cijeloj ovoj stvari - mogao si od sve te samoće poludjeti i potpuno potonuti, ili se pak uhvatiti u ljepljivu mrežu samoispunjavajuće sudbine. Izvrsno je što si na zdrav način probavio svoju prošlost i okrenuo se budućnosti. Zbog svega toga mogu reći da si na dobrom putu.

Što se knjige i učenja igre tiče, obradovat će te što mogu potvrditi da se nalaziš u prilično uobičajenoj situaciji.

Pa da krenemo!

Eto nas u sadašnjosti, pa evo kratki opis samog sebe po područjima:

1) Fizički izgled – nadprosječno visok (prosječna visina hrvatskog muškarca je 176 cm, op.a.) i prevelike težine za tu visinu (BMI 26.5. Već skoro pola godine vježbam u teretani 4x tjedno, sredio sam prehranu i napredak se polako vidi. Mišići se polako razvijaju, ima tu još malo sala za skinuti ali i to će doći s vremenom. Sam bih sebi dao ocjenu 5.5-6/10 – malo iznad prosjeka, ali još uvijek ništa posebno. Ocjena će u idućim godinama sigurno ići na gore, ozbiljan sam oko tih stvari.
2) Materijalno – hvala Bogu imam odličan i dobro plaćen posao u struci. Ako se uzme u obzir moja dob i država u kojoj živimo, čista desetka.
3) Društveno – imam par dobrih prijatelja s kojima se redovno družim. Iako su još uvijek blue-pill geekovi, ne smeta mi to. Osim toga, imam i društvo iz plesne škole s kojima se povremeno muvam okolo. Usput, u potpunosti potpisujem ono iz tvoje knjige 'ako misliš išta, nauči plesati'. U svakom pogledu odlična aktivnost :)


Uštedit ćeš, obitelj ćeš sačuvat, ZDRAVLJE ćeš sačuvat...!
Izvor slike


4) Žene – u posljednjih cca 2 godine ispalio sam možda 10-ak uleta (sve putem društvenih krugova) sa ili nikakvom ili vrlo početničkom igrom, rezultati – jedan neuspjeli spoj sa curom koja baš i nije bila sasvim normalna :D Hm. No dobro, idemo dalje.
5) Karakterno – introvert, INTJ tip ličnosti. Stalno zamišljen, uvijek nešto kombiniram. Totalni pragmatik, ne pričam puno ali znam biti direktan, izražavam se jasno i sažeto bez previše okolišanja. Emocionalno vrlo zatvoren, ono malo što ima držim za sebe.

Trenutna situacija: preko društvenih krugova povremeno upoznam neku novu curu, mogu normalno komunicirati sa ženama (znam, zvuči smiješno ali s obzirom da sam krenuo od totalnog mutavca i to je napredak), znam ih zezati, polako eksperimentiram sa seksualnim aluzijama, pristani&pojačaj tehnikom itd. Stvari polako idu na bolje, izgled mi se poboljšava, držanje i govor tijela isto, žene me više primjećuju i ozbiljnije shvaćaju, ali nekako mi napredak čini previše sporim. Ne tražim prečace, ali opet, ne bih volio skinuti junf sa 40 godina :D

Još jednom naglašavam da je to za nekoga tko počinje od nule sasvim normalno i ne bi te trebalo uznemiravati. Kao što kažem u knjizi, čovjek treba u kratkom roku biti opušten, a u dugom kritičan. Ovo prvo osigurava da će čovjek konzistentno primjenjivati savjete i napredovati bez da počne šarati uokolo i mijenjati smjer kod prvog (ne)uspjeha, dok ovo drugo osigurava da se nećeš uljuljati u plašt "pa ja se trudim" i racionalizirati sve dok ne dođeš do 40.-e.

U ovom postu ćeš se jasno prepoznati negdje na prvoj polovici crte. Evo recimo kako je taj proces tekao kod mene:

1) Donijevši odluku da moram nešto promijeniti, počeo sam se prisiljavati da budem otvoreniji i manje sramežljiv, ali to u društvenom krugu nije rezultiralo apsolutno nikakvom ženskom pažnjom. Počeo sam mijenjati svoj izgled. Ovo je trajalo otprilike jednu godinu.

2) Zatim sam počeo raditi na svojem umijeću baljezganja i svom umijeću slušanja, što mi je omogućilo održavanje kontakata sa ženama. Ipak, brbljanje i slušanje nisu eskalacija. Niti jedna žena iz mog drastično proširenog društvenog kruga nije pokazala ni najmanji interes za mene. Ovo je trajalo otprilike jednu godinu.

Tijekom te dvije godine, mogao sam napredovati puno brže da sam se fokusirano bavio time, ali s obzirom na svoje skromne početke bio sam oduševljen i ovim malim koracima.

3) Počeo sam na YouTubeu pratiti jedan od kanala o zavođenju koji je držao neki ruski imigrant u SAD, a zatim i njegov mali forum. To nije bila igra u smislu u kojemu govorim ovdje, ali savjeti su bili iskreni i korisni, puno bolji nego na prosječnom portalu i prilično su mi pomogli. Okuražen stalnim napretkom, počeo sam pokušavati eskalirati. Ali jao!
Kod pokušaja eskalacije otkrio sam da je dobivanje broja lakše nego što sam mislio, ali pri pokušaju dogovaranja spoja bih neminovno zaglavio u prijateljskoj zoni. Pazi ovo: unatoč desecima brojeva i pokušaja, uključujući i opsežno upuštanje u online dating, u cijelih godinu dana nisam uspio otići na niti jedan spoj.



Sada sam već počinjao biti ozbiljno frustriran, jer mi se činilo da sam zaglavljen. Zapravo sam se nalazio u otprilike istom stadiju u kojemu se nalaziš i ti.

4) Dalje sam radio na razbijanju straha od dodira, uvođenju dodira u svakodnevnu interakciju, te rad na suptilnijim dijelovima igre poput P&P ili mračnih vještina. Ovo je trajalo još godinu dana i napokon je urodilo uspjehom.

Cilj mi je jednostavan – za početak, naći curu. Da mogu s nekim izaći van, u muzej/kazalište/nešto, otići na neko putovanje itd. I seks naravno, ustvari to je prvi razlog :p Nemam namjeru postati neki strašan igrač i vrtiti cure kao na pladnju. Iako iskreno, ne bih se žalio da to mogu - a koji muškarac bi? Volio bih se oženiti jednog dana i imati djecu, no trenutno me ta ideja baš i ne privlači jer sam još premlad za to, a i nije baš da su današnje zapadne žene pogodne za brak.

Biti će ti zanimljivo znati da "nemam namjeru" nikad ne završava na "nemam namjeru" - seksualno tržište postaje sve okrutnije i prisilit će te na to da se nastaviš razvijati. Tamo vani leži sve okrutniji svijet u kojemu svatko jede svakoga, i od toga nema bijega.

Negdje tu u toj situaciji u kojoj se nalaziš i ti dogodio i uvod iz knjige i moj prvi uspjeh - s curom iz društvenog kruga. Naravno, kako sam unatoč svom ogromnom napretku bio i ostao dobroćudni Beta tip uvjeren u urođenu dobrotu i nježnost nježnijeg spola, ta cura me pojela za doručak.

Ono što će ti biti zanimljivo je ovo:

5) Oporavivši se od traume, bio sam uvjeren da će sada sve teći glatko. Ostvario sam ogroman napredak, imao sam solidnu igru i sve povezane osobine, izgubio sam djevičanstvo i više nisam ni u kojem pogledu bio neiskusan. Sad ću poharati seksualno tržište! Došlo je vrijeme!



Poharao sam k***c! U sljedećih godinu dana sam uspio izaći na ukupno dva spoja, od kojih je jedan odmah završio u prijateljskoj zoni, a drugi nakon prvog poljupca. Eskalacija mi je i dalje predstavljala ogromnu prepreku. S druge strane, počeo sam se ozbiljnije baviti noćnom i dnevnom igrom, uključujući i upade na hladno u svim mogućim situacijama. Iako i dalje nisam bio vješt u pretvaranju prilika u nešto više, postao sam umješan u njihovom otkrivanju.

6) Bilo je tu još dosta zavrzlama ali da skratimo priču, da bih od te točke (ok igra, prva iskustva) postao "umješnim igračem" trebalo je još nekoliko godina, tijekom kojih sam morao usavršiti svoju eskalaciju, online dating, izgled, stil, logistiku, igru u vezama i još nebrojen broj stavki za koje sam nekada mislio da će "same od sebe pasti na svoje mjesto". To se nikada ne događa.

Dakle, nemoj se zanijeti misleći da si blizu kraja napretka. Čega te još dosta napora i razočaranja. S druge strane, usrećit će te saznanje da si blizu faze u kojoj igra postaje vrlo zabavna, te ti napredak počinje dolaziti puno lakše nego prije.

No dobro, dosta priče. Ono što bih volio da mi razjasniš je:

1) Interna igra – kako razviti 'fake it till you make it' samopouzdanje kad imaš 29 godina i nisi nikad poljubio curu, dakle kad si zaostao u tim stvarima? Koliko vidim, većina ekipe u muškosferi (dakle ajmo reći članstvo na roosh-ovom forumu, autori na returnofkings itd) su muškarci koji su stjecajem okolnosti u mladosti nekako došli do jedne, dvije, tri veze, bivali prevareni ili razočarani i onda otkrili crvenu pilulu. Dakle, imali su bar nekakvo iskustvo u tim stvarima. Nisam siguran mogu li i ja razvijati igru na isti način s obzirom da krećem od nule – da se slikovito izrazim, kako će čovjek sa artrozom koljena, 30 kila viška i kroničnim alergijama i koji se nikada nije bavio sportom doći do razine da se amaterski bavi borilačkim sportovima?

Odgovor je da, da i apsolutno da! Igra, koliko god ona nesretnim stjecajem okolnosti postajala sve gora i gora, nije i nikada neće biti neka svemirska znanost. Uvijek imaj na umu da ne postoji nikakav problem u tebi kao osobi, samo u okolnostima koje su te zadesile.

Zapamti: tvoji problemi svi spadaju u probleme treninga, ne probleme psihijatrije (kod žena je većinom obrnuto). Po tome tvoja situacija nije znatno različita od one u kojoj sam se ja nekada nalazio. U nekim stvarima ti je teže, ali imaš i neke stvari koje su meni nedostajale.

Preporučam ti ne misliti o sebi na način "ja sam povučeni INTJ, meni to ne ide". Uz pravilnu metodu izražavanja, taj paket osobina može značiti stabilnost i misterioznost neodoljivu ženama, a slabije strane (npr. to što ti se ne visi po diskoima, koje vjerojatno smatraš gubitkom vremena) mogu biti nadomještene dnevnom i online igrom.

2) Upadi na hladno – volio bih pokušati ovo na redovnoj osnovi, ali još nemam hrabrosti, jebiga. A ni dovoljno iskustva, da se nadovežem na ovo gore. Problem mi predstavlja nekomunikativnost – introvert sam po karakteru i komunikacija mi nije jača strana. Izražavam se kratko, direktno i jasno, pa mi je čavrljanje i održavanje tečnog razgovora s curama teško. Primjer – jednom sam čekajući u redu na jednom javnom mjestu započeo razgovor s zgodnom mladom curom koja je došla iza mene. Počeo sam sa smješkom te onim penzionerskim banalnostima, tipa kako se uvijek čeka u redovima i sličnim glupostima. Ona mi se smješkala i imao sam neku šansu, ali na moje komentare odgovarala je sramežljivo i vrlo kratko. Umjesto da razgovor odvedem na višu razinu, tu sam zablokirao, stao i ostatak čekanja u redu smo proveli zujeći okolo :D Dakle, kako riješiti problem introvertiranosti i prilisiti se da budem komunikativniji?

Znaš onu šalu u kojoj glazbenik s violinom šeće po New Yorku? Negdje na Manhattanu ga ga zaustavi prolaznik i pita: "Gospodine, možete li mi reći kako se dolazi do Carnegie Halla?" Glazbenik ga pogleda i kaže: "Vježbom."

Drago mi je da primjenjuješ "samo reci nešto", makar i jednom godišnje. Ipak, moram ti se suprostaviti i reći ti da ako želiš napredovati definitivno moraš iz svog načina razmišljanja izbaciti fraze tipa "introvert sam po karakteru" i "izražavam se direktno i jasno". Tko kaže? Ti? Bi li isto rekla neka cura koju si pitao kada dolazi tramvaj? Je li ti netko zalijepio pečat u rodilištu pa si zauvijek obilježen? Ne, naravno da nije. Ne postoji niti jedna trajna osobina koja te sprječava upoznavati žene.

Nadalje, moraš se prestati gristi oko toga "imao sam šansu". Samo u Hrvatskoj ima otprilike 400 000 žena tvoje dobi ili nešto mlađe. Za perspektivu, kada bi opis posla s punim radnom vremenom bio "upadanje Hrvaticama, po 5 minuta svakoj", pretpostavljajući da se njihova populacija stalno ne obnavlja, trebalo bi ti otprilike 11 godina. A u svijetu žena tih dobnih skupina ima oko pola milijarde



Nadalje, prestani misliti o stvarima kao "banalnostima" ili suprotno tome "ozbiljnostima". Možda zvuči čudno, ali i jedno i drugo imaju svoju ulogu. Život bez banalnosti bi ti dosadio jednakom brzinom kao i ovaj. Ako o običnom svakodnevnom razgovoru razmišljaš kao o nekoj muci ili nečemu što je ispod tebe, to će se osjetiti.

Što se tiče "vježbe", mislim da bi ti bila dobra ideja istodobno početi s nečim sličnim "paketu povratka na seksualno tržište", sa sljedećim napomenama:

- što se online datinga tiče obavezno instaliraj Tinder - Tinder je lagan i brz način za progoriti kroz stotine prilika odjednom, pa kud puklo da puklo. Što se slika tiče, možeš upotrijebiti bilo koje ali preporučam povesti se za ovim ako je moguće.
- upade s obzirom na svoje apsolutno početništvo (svaka rima s mrskom nam riječju je slučajna :D) možeš početi kao "kvazi upade", ili da jednostavno pitaš gdje se nalazi nešto, što se događa negdje, ili bilo koje drugo banalno pitanje. Znam da ti djeluje glupo, ali nakon što to napraviš ćeš se pitati što je toliko strašno u obraćanju strancima.


3) S obzirom na svoju situaciju, ponekad se osjećam kao invalid. Nije šala, nekad kad razmišljam o svemu baš imam takav osjećaj, kao da sa mnom nešto nije u redu jer se mučim sa stvarima koje su drugi prošli kad su bili 10-15 godina mlađi. Znam da to moram pothitno izbaciti iz glave jer mi sigurno nagriza samopouzdanje, no ne znam kako. Još mi je čudnije kad oko sebe gledam svoje poznanike i prijatelje kako tu i tamo dolaze do cura i nešto ulove (a svjetonazor im je čisti blue-pill, igra nula bodova), a ja ostajem na suhom. Moj zaključak je da ili: a) stvaaarno nemam sreće, b) nešto ozbiljno ne štima s mojom igrom. Ili nedostatkom iste, da budemo precizniji. A s obzirom da današnja ženska potreba za igrom strelovito raste, tu nema puno prostora za okolišanje.

Isto je i mene čudilo dugo vremena, ali zapravo to i nije takva misterija. Opet, sve je stvar vježbe. Netko tko je u nečemu već stekao bilo kakvo iskustvo je dio stvari vezanih za to iskustvo prebacio u automatizam. Možda to nije Bog zna kakav automatizam, kao što i sam primjećuješ, ali bolje i to nego ništa. Kod tebe je svaka akcija svjesna. Svaka riječ je riječ na koju si se prisilio, a svaki pokušaj eskalacije ti predstavlja nešto dramatično. To znatno umanjuje broj situacija u kojima ti možeš provesti igru, koliko god ona teoretski bila bolja.

Preporučam se ne tješiti činjenicom da će blue-pill prijateljima ta "sreća" jednom doći na naplatu jer se to lako može pretvoriti u muškog hrčka u kojemu svaku vezu proglašavaš lošom pa je u odnosu na to bolje biti sam, a svaku ženu opisuješ kao "2/10 ne bih prasnuo".

Umjesto toga, prisjeti se da si možda invalid, ali prije si bio kvadriplegičar, a sada samo još hodaš na štakama. Put između te dvije stvari je teži i opasniji nego put od štaka do trčanja. Jednog dana će i to proći.

Izašao si iz ponora. Nikad se ne vraćaš u njega.

4) Fenomen 'imam dečka' – na temelju sad već nemalog uzorka žena koje sam upoznao, ispada da je u Hrvatskoj svaka žena koja nešto valja zauzeta, tj. da dečka nemaju samo one koje su ili ružne ili mentalno poremećene :D Recimo, u onaj uzorak od 10-ak odbijanja koje sam gore spomenuo ulaze i dvije koje su bile zainteresirane za mene, a imaju dečka. Znam da se polako približavamo stanju da će 20% muškaraca obavljati 80% seksa u društvu, ali zaboga, zar je baš takva situacija? Sjećam se da je Roosh u svojem osvrtu na Hrvatsku spomenuo neku teoriju da se Hrvatice srame biti solo, pa često ulaze u veze s tipovima koji ih ne privlače i onda sa strane škicaju bolju priliku. Ako je to doista tako, to bi onda objasnilo one dvije gorespomenute. Tek sam nedavno upoznao jednu curu koja je relativno zgodna a slobodna i kod koje bih možda imao neke šanse, ali to mi je naravno nova kolegica na poslu pa ništa od toga. Ne serem tamo gdje jedem, da oprostiš na izrazu xD

Kao što sam napisao u knjizi u savjetu #30, imanje dečka ne znači samo po sebi da je cura nedostupna, te nadalje, nema velike razlike između cure koja trenutno ima i cure koja je nekada imala dečka. Emocionalni vrtuljak bivanja s Alfa tipovima (koji privlače najveći broj žena) ostavlja trajne emocionalne posljedice u njihovim mislima čak i godinama nakon što je prekinut svaki kontakt. Uvijek će postojati netko.



E sad, možda to djeluje deprimirajuće, ali s tom sveprisutnošću imanja nekoga istodobno i taj netko postaje razvodnjen. Prebacivanje s grane na granu je curama puno lakše nego prije nekoliko godina. Tiha patnja za Alfama koji im nikada nisu posvetili željenu pažnju postala je toliko očekivana i banalna da ne predstavlja nikakvu emocionalnu prepreku kod skakanja na novog tipa s "onim nečim".

Logičan zaključak je da te samo spominjanje dečka nikada ne bi trebalo zaustaviti u pokušaju eskalacije. O toj temi ću pisati u budućnosti, ali ukratko rečeno, ogroman broj cura će izvaditi "imam dečka" kao ništa više nego drama test. Moj omiljeni komentar je "super, ja imam psa".

Eto, nadam se da te nisam previše zagnjavio ali kao što vidiš u pitanju su ozbiljne stvari. Zapravo, ne znam jesam li ikada nekome napisao dulji mail :) Ako bi mi mogao pomoći savjetom kad nađeš vremena, super.

Unaprijed hvala i svako dobro,
K

Nadam se da će ovo pomoći, unatoč važenju općeg pravila igre.

Post je objavljen 23.04.2015. u 17:10 sati.