Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

DA SE NE ZABORAVI - ŠTERIKA




Ni baš vrime od šterik, ali me je posjet Majci Božjoj Trsatkoj cera na drugi susret katoličkih obitelji potaka da napišen par besed o šteriki. Na čelu procesije bila je velika zavjetna šterika ku su nosili predstavnici obitelji.


Pasala su vrimena kad svaku malo ni bilo struje, pa ni šterike više ne tribaju kako je nekad bilo. Siguran san da nima kuće u Pag ka u kakov škabelin ili u konobu nima šteriku. Ako ništa drugo, onda blagoslovljenu šteriku ka se duperala i u žalosti i u radosti.


Još mi dušu prene hladan ka i led,
nemir litnje noći kad je umra ded
Kaj šterika stara tlija u postiju
Nana, mater, ćaća gluhe suze liju.

Šterika je beseda ka se dupera na celoj našoj jadranskoj obali. Zac baš šterika, kada imamo i besedu svića za istu stvar? Svića je naša domaća beseda, Dalmatinci receju svića, jer su ikavci, i naši ribari greju po noću lovit ribe na svićaricu, ne na šteriku.


Nisan rojen ić niz dlaku,
Kripeć zavist moćneg svita.
Rod svoj jesan, a i bit ću...
Gorit drito, drito gorit...
I dogorit ka i svića.

Tako je napisa bard dalmatinske besede, Ljubo Stipišić-Delmata, jer svića je u fameji uvik bila ona ka je značila svitlo koje svitli.

Od kuda onda dolazi beseda šterika?
Beseda šterika vuce indoeuropsko porijeklo, dolazi od talijanske besede (candela) stearica, venecijanski sterica. Sada nan je jasno ca su sve Mleci donili u naše krajeve. Štokavci još govoriju lojanica, jer su se te šterike cinle od loja.
Ca se tiće šterike moremo reć da smo bogatiji za jednu besedu, ali isto tako sa svićon i lojanicom nismo izgubili našu domaću pravu besedu.
Zato mi je drago kada san na Trsatu poć u kapleu od šterik, užgat i gedat kao mići plamik derće na vitru, kako pomalo šterika (svića) do kraja dogoruje. To covika spamećuje da je život kratki i da berzo pasa. Život berzo dogori, pa je lipo ki put dobro ucint i nešto dobroga za sobon pustit.

Imam osjećaj da ta beseda pomalo pada u zaborav. Judi, nekad nisu mogli bez šterike. Ona je bila jedina svitlost u kući. Više put je stala na cred stola zalipjena na pijatelcić i ćuhala ca se govori. Ona je bila ta ka je kupila judi oko sebe, igrale su se karte, pivalo, molilo. Nima više toga.

Crikve su ostala mista di šterika ni zaboravjena. Svitli na oltarima i označava da je Krist sa namin. Svaki od nas kršćana time je pozvan da bude šterika.

"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući." (Mt. 5,)



Post je objavljen 20.04.2015. u 20:52 sati.