mogla bih noćas
čini mi se,
potopiti sve papirnate brodice
koje su me sa tvojom obalom spajale,
mogla bih i trebala bih
sa tog mora zahvatiti krčagom
naše uspomene,
moje stihove i ljubav,
samo još uvijek ne znam
kako i kuda sa njima?
kuda ću usmjeriti pogled
kada otvore se ladice s odgovorima,
jedna po jedna?
možda ih ostavim da zjape
kao neispeglano rublje,
neispijeno vino,
neisplaćeni dugovi,
neutrošeno vrijeme?
još uvijek ne znam
i plašim se znati
kuda sa svim tim
silnim olupinama
prije svitanja?