možeš li reći,
da sebična sam
kada rastjerujem sjaj zvijezda,
tragam za samo jednim tvojim pogledom
i ubirući maglu
polažem je oprezno u džepove
maštajući tada da tvoju ruku držim?
možeš li reći,
da okrutna sam,
sužavam tvoju slobodu
sa svojim odviše utrnulim ugrizom sjene
povlačeći je pri tom umjesto tebe k sebi
kao kakvog vjernog ljubavnika?
možeš li reći,
da luda sam
kada tvoju sliku u mislima
kao kolaž spajam na tuđa ramena,
jer pristajem čak i na lošu kopiju tebe,
u pjesmama provodim životni vijek
nadajući se našem ponovnom susretu
pored rijeke među poljima obraslima trskom
gdje labudovi plešu svoj ples?