Dične Rvatine pod hrvatskim barjakom s rukom na srcu pokazuju svijetu svoju kulturu i domoljublje.
Pokazuju naobrazbu i toleranciju, pokazuju svoje JA ali je žalosno što u određenim trenucima predstavljaju cijeli hrvatski narod i ako se većina tog istog naroda grozi postupaka i sramotnog ponašanja istih.
Taj model dvonožnog bivola kodiran istim kodnim vijugama prepoznatljiv je u svim društvenim porama koji djeluje na daljinski od 'nevidljivog' ali sveprisutnog režisera.
Niti jednog trenutka njihovo ponašanje ne bih pripisao neznanju i euforiji već dobro smišljenom paklenom planu da se narod ove države stalno drži pod čizmom straha i neizvjesnosti dok će odabrani i dalje legalno krasti, haračiti i kupovati diplome.
S desnicom na srcu a ljevicom bacati bengalke i pritom isticati nenadjebivo hrvatstvo mogu samo sitne pokvarene duše.
Nemoguće je ne skliznuti s nogometa gdje su dvonožni bivoli osramotili hrvatski narod za vrijeme utakmice s Italijom u Milanu na našu svakodnevnu stand-ap tragi-komediju u politici.
Od bahatosti gradonačelnice koja državno obilježje javno poklanja stranačkoj kandidatkinji za predsjednika republike pa do iste te kandidatkinje koja to prima kao zaslugu. Pa pička vam materina nije Hrvatski Barjak privatna prćija da se može poklanjati kako se kome kurac digne, stoko drska neobrazovana.
Jest, skrenuo sam na stranputicu izražavanja ali jedino zbog toga što dvonožni bivoli razumiju samo tu vrstu govora.
Toga nažalost svakodnevno imamo i preko glave od pojedinaca koji zloupotrebljavaju prosvjede i skrivaju se iza invalida da bi ostvarili neki svoj mračni naum pa do privatiziranja obljetnice pada Vukovara i kolone sjećanja.
Tu svetinju domovinskog rata tako bezdušno oskvrnjuju da je njihov pogani čin užasniji od same pogibije heroja.
Ti mračnjaci svojim zastrašivanjem postižu cilj jer birači, to plaho tijelo odviše je osjetljivo i mnogi će reći: 'neću izaći na biralište ko ih jebe'!
Upravo to odgovara režiseru jer svoje biračko tijelo ima pod kontrolom što ucjenama, što kupovinom i tako dobiva izbore.
A kako je '91 bilo lijepo čuti od prvog predsjednika Sabora onu nezaboravnu: 'Imamo svoju državu'!
Nažalost iza te rečenice odmah je uslijedila ona nikad izgovorena ali sveprisutna, 'sad je možemo jebat'!
Post je objavljen 17.11.2014. u 00:23 sati.