Marketing
29A CARU CAREVO - BOGU BOŽJE, Mt 22, 15-21
I danas smo u Evanđelju čuli kako se farizeji spotiču o Isusa. Dolaze mu puni pakosti i licemjerja s riječima: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjemu učiš i nije ti ni do koga, jer nisi pristran..."
Bilo bi to divna ispovijest vjere u Isusa da nije bila lažno laskanje. Jer da oni uistinu vjeruju u takvog Isusa - njihova bi djela drugačija bila. Oni zapravo žele Isusa zaskočiti, postaviti mu zamku. Pitanje je vrlo lukavo: "Da li je dopušteno caru porez plaćati?"
Ako kaže "da" - znači diskvalificirao se u očima naroda, jer rimski car je okupator Izraela.
Ako kaže "ne" - prijavit će ga vlasti i tako stradati.
Isus je, naravno, proniknuo njihovu zlobu, te im na profinjen način uzvraća: "Čiji je lik na novcu..."
U stvari im Isus skreće pozornost da nije toliko problematično ono što je carevo, nego ono što je Božje. Premda ga oni to nisu pitali - on im ukazuje na središnji njihov problem - oni su zaboravili davati Bogu Božje.
Ono Božje u čovjeku - je onaj najvredniji dio nas, naše srce, naša ljubav. Narav ljubavi Božje u nama jest takva da se umnaža tek ukoliko je dijelimo - ukoliko je iskazujemo Bogu i bližnjima. Zaboravimo li davati Bogu Božje, život postaje kompliciran - a Isusov nauk necjelovit, čini nam se da Isus nije dovoljno brinuo za zemaljske okolnosti čovjeka - da nije dovoljno razradio tkz. "socijalni nauk"
Kao vjernici pitamo se kakav je onda uistinu Isusov stav u odnosu na političku državnu vlast?
Istina, Isus je govorio o tome da je naša domovina na nebesima, ali cjelovit njegov nauk govori i o tome da se ona već sada ovdje započinje izgrađivati. Poslušnost zakonito izabranoj vlasti jest moralna obaveza kršćanina jer država je nastala kao potreba ljudske naravi koju je Bog takvu stvorio. Stoga se zaista i može reći da je svaka vlast od Boga - no nijedna zemaljska vlast nije Bog. I tu valja biti oprezan. Država ne smije preuzeti kontrolu nad savješću ili mišljenjem naroda ignorirajući vjeru. No treba se čuvati i druge krajnosti - a to je da Crkva ne upadne spregu s politikom države.
Mjesto Crkve i vjernika u svijetu je biti svjetlo, kvasac ili sol. U svijetu, ali ne od svijeta. Tek tada će u svakom trenutku znati dobro procijeniti što je carevo a što Božje. ('onaj')
Post je objavljen 19.10.2014. u 10:43 sati.