Marketing
I ja sam humanist, ali nisam ljevičar ... čuvajte se!
Ideološki istupi (zbog obuhvatnosti) najviše utječu na neobrazovane (neobrazovanost je u velikom postotku praćena siromaštvom).
Ideologija (francuski: idéologie, od grčkog, ideja i logos) je termin kojim se označava obuhvatni sklop ideja koje uključuju način na koji pojedinac ili grupa gledaju na svijet, te ciljeve, očekivanje i aktivnosti.
Ideologija je manje obuhvatna od svjetonazora. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ideologija
Svjetonazor označava odnos pojedinca prema okolini, u kojem se zauzima određeni "pogled na svijet". Svjetonazor podrazumijeva stvaranje određenih stajališta i zauzimanje stavova prema ukupnoj zbilji. Pojam svjetonazora se temelji na klasičnoj njemačkoj filozofiji i epistemologiji. Koncepciju Weltanschauung[1] u njemačkoj filozofiji prvi put je opisao Immanuel Kant u knjizi Kritik der Urteilskraft, 1790.
Ključna filozofska, religijska, odnosno etička pitanja, poput:
što je stvarnost?
što je to čovjek?
što se događa nakon smrti?
možemo li shvatiti istinu?
kako ćemo znati što je pravo i što je krivo?
postoji li Bog?
ima li čovjek slobodnu volju?
i odgovori koje svaki pojedinac na njih daje, pozicioniraju individuu u odnosu na zadane parametre stvarnosti. http://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetonazor
Odgovor na obrazac i uspjeh komunista, socijalista, nacionalsocijalista, socijaldemokrata, ljevičara ... Ali i odgovor na višestoljetno nezadovoljstvo istim (komunistima, socijalistima, nacionalsocijalistima, socijaldemokratima, ljevičarima, ...).
Nazovimo sve pojavne oblike (komuniste, socijaliste, nacionalsocijaliste, socijalademokrate, ...) ljevičarima.
Ideološki, ali teško suprostavljeni svjetonazoru, nudeći siromašnijim i neobrazovanijim pravedniji sustav koji bez negiranja svjetonazorskog odnosa prema privatnom vlasništvu (neobrazovani i siromašni podržavaju socijalnu jednakost baš zbog jakog odnosa prema privatnom vlasnišvu, nastojeći poboljšati svoj imovinski i statusarni položaj) nije moguće provesti. (Kontradiktorno.) A negiranje privatnog vlasništva nije moguće provesti bez krvoprolića. Ljevičarske borbe su ideološki jednokratni pljačkaški pohodi.
U povijesti ljevičarstva (bez nacionalsocijalističkih i komunističko-socijalističkih revolucija, ogrezlih u krvi ... ) ideja se u gospodarskim ili drugim zajednicama zbog kontradiktornosti nije zadržala.
Ljevičari nisu ljevičari nigdje gdje je njihovo osobno vlasništvo u pitanju. Ne dijele svoju/e ženu/e, ne dijele svoj/e automobil/e, ne dijele svoju hranu, ne dijele svoju zemlju, ne dijele svoj/e stambeni/e prostor/e, ne dijele svoja odijela/haljine, ne dijele svoj novac ...
Ljevičari su ljevičari u javnim istupima (image, umjetničko iskazivanje, ...), deklarativni . Ljevičari su (deklarativno) ljevičari samo kad je vlast u pitanju.
Začuđujuće ne formiraju komune (radne, životne) i legalno žive svoje snove (bez cjelokupnog društva)... Ljevičari su samo kad osvajaju vlast i obnašaju je (na razočarenje svih).
Može li se tolika količina licemjernosti (samo)nazivati humanizmom ...?
Post je objavljen 13.10.2014. u 01:05 sati.