Marketing
22A, SINE, SAMO NAPRIJED… Mt 16, 21-27 (Palma, 1. rujna 2002.)
Čini nam se da bi daleko ljepše bilo da je Isus nastavio pričati prekrasne parabole, ozdravljati bolesne, ići na ribarenje sa učenicima, okupljati ih u molitvene zajednice – a on o trpljenju, odricanju, smrti. Petar misli da se radi o grešci, jer zar s njim koji je Mesija, ne dolazi slava, pobjeda i svekoliki prosperitet? Takvog su, naime, Mesiju Izraelci očekivali. Stoga ga i poziva na stranu i odvraća: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"
Temeljni nesporazumu. Isus nije došao da nam ugodi, već da nas spasi. Zna svoju misiju. Kao čovjek i Bog, srcem se prikovao uz ono za što se rodio. Ljubav kao konačni njegov cilj drugog puta mu nije ostavila. Takav cilj opravdava križ. Isus ne mari za cijenu, spreman je suočiti se s pritiscima – uočimo: starješina, glavara svećeničkih, pismoznanaca. Drugim riječima: vlasti, klera, intelektualaca. Onih koji žele imati dominaciju nad tijelom, dušom, pameću. Tri najstrašnija okupatora. Borba za slobodu od njih – to je križ. Ali primijetimo i ovog suptilnog okupatora: ljubav onih koji nas vole, a ne razumiju. Ocrtani su u Petrovu postupku. Žele nam dobro, tepaju nam, stalo im je do nas. Zadužuju nas i zarobljuju svojom ljubavlju. I od njih treba biti slobodan. Bolno je razočarati one koji nas vole, i koje volimo. Ali mora se. Ni malo nježnije nego li je to Isus učinio: "Nosi se od mene, sotono!"
Tko se za slobodu ne bori nije je niti dostojan. Samo slobodni se ostvaruju, žive svojim životom, i znaju zašto umiru. Pripazimo još jednom: križ je suprotstaviti se – a ne pristajanje na ropstvo. I budni budimo, jer oni koji posežu za našim tijelom, dušom i pameću – uvjeravaju nas kako je križ stanje koje nam nakon njihove okupacije ostane: tupilo, indiferencija, rezignacija. Shvati: križ nije mazohizam, već čin srčanosti i smjelosti. Križ je borba kako bi smo postigli slobodu za ljubav. A onda, upravo kao što drvo bačeno u vatru, najprije pocrni, pucketa, pušta vodu – i onda plane, i mi kroz svoju crninu, patnju, i plač moramo proći. Jer, tko ugasi vatru trpljenja, zadrijema – a tko u njoj ustraje, plane vatrom mudrosti. Mudrost stječu oni koji od svog križa ne odustaju.
Valja se odreći sebe – sebe, ukoliko svoje dobro vidim u tom da sam od drugih prihvaćen, voljen i slavljen. Pokušati spašavati sebe, znači izbjegavati razočaravati ljude kad je to neizbježno. Jer što će ti sve, i sav svijet da stekneš – a sebe nemaš? Samo u vjernosti idealu i cilju – ti kao ti, jesi. Što će ti puko bivovanje, ako ne egzistiraš? Što će ti da te drže ovim ili onim, kad tebe u tom liku kog štuju nema?
Za kraj, evo događaja s vjeronauka. Djeca su učila križni put idući od postaje do postaje. Kod četvrte, gdje Isus susreće svoju Majku, vjeroučiteljica objašnjava kako je susret bio prebolan da bi Marija išta riječima Sinu rekla. U njenom pogledu bilo je sve. Pitanje je bilo: što je Marija svojim pogledom Sinu poručila? Javi se netko s odgovorom: "To nije fer! Ostavio si me samu…" Netko drugi: "Zašto??? Zašto baš meni to da se dogodi?" Konačno, curica neka digne ruku: "Marija je pogledom rekla: Sine, samo naprijed! Ne odustaj!" To je, uistinu, rekla. To govori i nama, i svi anđeli naši: "Sine, samo naprijed!"
--
"Besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja." (1 Kor 1, 18)
Križ:
- Čovjek sam sebi. Svakome je od nas Bog poklonio nešto obrađene zemlje u nama samima, a drugo je ostavio našoj marljivosti da osvojimo i da se obradimo.
- Drugi ljudi. "Pakao – to su drugi."
- Prilike u svijetu.
- Sve što trebamo prevladati da bismo ostvarili neko dobro sebi i drugima.
Križ u filozofskim i religioznim razmišljanjima starih naroda znakom je smirenja i mira cijelog svemira.
Po trpljenju – iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu – postizava se spasenje.
Per crucem ad lucem.
Teško ljubavi koja neće žrtve, ali teško i žrtvi u kojoj nema ljubavi.
Ne skidaj Isusa s križa, jer bez njega križ je besmislen. Ali ni ne ostavljaj ga sama na križu. Nađi ljestve, uspni se, i zagrli ga. Jer, "ako umrijesmo s njim, s njim ćemo i živjeti." (Tim 2, 11)
Uvijek čini ono što se bojiš činiti.
Pučko židovsko vjerovanje očekivalo je Mesiju koji će donijeti jednostavno slavu Izraelu, vojnim uspjehom, bogatstvom, prosperitetom. I učenici su tako mislili. Zato Petar misli da se radi o grešci kad Isus govori o trpljenju. Odgovara ga od uskog i strmog puta, a nagovara na široko i laki. Isus, premda ga je malo prije nazvao Stijenom, sad ga naziva Sotonom. (p. 'onaj')
Post je objavljen 31.08.2014. u 11:01 sati.