Caroline Myss
Izdavač: Dvostruka duga 2010.
Ovo je knjiga koju treba uvijek iznova čitati i u kojoj treba uživati, iz koje treba učiti i prema kojoj treba živjeti.
Um ima dovoljno znanja i vještine za pokretanje preobrazbe u bolesnom tijelu ili čak da sam um premjestiti neku osobu u golemo područje duše.
Iscjeljivanje je preobrazba postupka raspadanja života u postupak povratka životu. Um ne može obaviti tu zadaću. Samo duša ima moć oživljavanja tijela.
Ljudima u životu nedostaje osjećaj divljenja i povezanosti sa svetim, a tu vezu ne mogu ostvariti svojim intelektom. Oni ne žele pričati o Bogu, oni žele osjetiti Božju moć. Žele ih preplaviti strahopoštovanje, a to se može dogoditi samo kroz jedno mistično iskustvo. Oni žele utišati svoje razmišljanje, zahtjeve i znatiželjni intelekt te osjetiti iskustvo povjerenja u svoje unutrašnje biće.
Ini se očajno žele povezati s mističnom sviješću, ali se strašno boje kako će njihov život izgledati jednom kada prijeđu tu zamišljenu crtu. Oni u sebi znaju da jednom, kada doživite istinsko mistično iskustvo, više ništa neće biti isto. Život se odmah mijenja. Primjerice, vanjski svijet, pun ljudi i kaosa, pretvara se u sveto polje milosti u kojem čitavo postojanje ima svrhu i smisao. Posve je nevažno što ne možete prepoznati tu svrhu.
Ako učite gledati na život očima mistika usporedo s obavljanjem svojega posla, uzdržavanjem obitelji te svim drugim stvarima koje prate život, to odražava istinsku bit onog što se zove svjesno življenje.
Divljenje je stanje koje je teško opisati. Shvatila sam da se u ispunjenoj dvorani ljude mole u svojim unutrašnjim dvorcima, odnosno da se mole izvan granica razuma te da to dovodi do stvarnih iscjeljenja.
Iako je karma doista jedan kozmički zakon, pokušaj pronalaženja uzroka određene bolesti u karmičkim razlozima ne razlikuje se od pokušaja opisivanja svake plaže na svijetu zurenjem u jedno zrno pijeska. Pijesak je stvaran, plaže su stvarne, ali zrno pijeska svojom veličinom ne može pomoći razumijevanju veličine, ljepote i složenosti svih plaža. To je neizvedivo.
Mogućnost iscjeljenja u životu mi daje naslutiti da svi naši životi sadrže iskustva u kojima se ispoljavaju određene sile s većom žestinom.
Mnogi ljudi su mi rekli da su u ranom djetinjstvu imali nevidljive prijatelje ili su svjedočili pojavi vrtnih vila ili anđela. Takvi susreti su se postepeno sve rjeđe događali dok su se približavali 'dobu razuma', oko sedme godine, kada prelazimo iz onoga što često zovemo dječjom nevinošću u puno prizemnije područje uma. Međutim, te rane godine očaranosti i nevinosti podsjećaju nas na činjenicu da smo svi prilikom rođenja bili povezani s drukčijim načinom promatranja svijeta. Kroz stoljeća našeg obožavanja uma nekako smo evoluiralo tako da više nemamo takvu sposobnost gledati očima duše.
Moć našeg razuma je jedna od najvećih prepreka našem iscjeljenju.
Iako vam razne metode mogu vratiti energiju i iako se zbog njih možete osjećati bolje jedan dan ili jedan tjedan, vaša 'energija' nije tvar koja iscjeljuje. Milost iscjeljuje. A milost ne dolazi od prehrane ili rada na traumatičnim sjećanjima na nesretno djetinjstvo. Milost ćete u obilju pronaći kroz molitvu.
Opraštanje je izazov koji treba očistiti prozore vašeg duha, posebice onih kroz koje gledate samo vašu potrebu za osobnom pravdom. Kroz te prozore ne možete vidjeti bol drugih ljudi jer oni, poput ogledala, odražavaju samo vas: vi ste središte svemira, jedino je vaša bol važna, a sve što je pravedno i ispravno treba se temeljiti na onom što služi vašem životu.
Opraštanje ne možete ostvariti razumom. Opraštanje je čin iznad razuma. Da biste postigli tu preobrazbu, morate se naučiti oslanjati na jednu drugu silu u vama.
Iscjeljivanje nikada nije lako i možda nikada neće ni biti. Za redefiniranje našega pristupa zdravlju i ljudskom potencijalu za ozdravljenje su odgovorna dva međuovisna čimbenika. Prvo, mi smo očigledno ušli u 'doba energije ili doba psihe' koje se sastoji od našeg istraživanja naše psihološke prirode. Drugo, mi smo to istraživanje udružili s jednako strastvenom potragom za duhovnošću, a to je rezultiralo epidemijom duhovnih kriza koje se pogrešno dijagnosticiraju kao psihološke patnje.
Obje teme izravno utječu na naš pristup prema bolesti u današnjem svijetu. Trebamo shvatiti duhovnu krizu kao autentičnu krizu koja nije istovjetna psihološkoj ili emocionalnoj krizi, iako se možda očituje kroz psihu i emocije. Bez tog razumijevanja često liječimo krizu za koju nisu potrebna sredstva za smirenje ili sedativi, već duhovno vodstvo.
Naš energetski sustav je sjedište naše psihe, emocija, mentalnih sposobnosti, nesvjesnog ili podsvjesnog uma te duše.
Danas je atmosfera u kojoj živimo ispunjena nevidljivim tehnologijama. Kada bismo mogli čuti svu radijsku i internetsku komunikaciju koja putuje zrakom, poludjeli bismo. Ali, iako ustvari ne čujemo i ne vidimo sve te prijenose i valove, psihički osjećamo da ti podaci prodiru u naša energetska pola.
Čak je moguće da je na velik porast učestalosti energetskih poremećaja – promjena raspoloženja, napadaja tjeskobe, nesposobnosti za koncentraciju, poremećaja u spavanju, poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću, a možda čak i autizma – utjecalo spontano sagorijevanje koje je posljedica sudara doba intuicije i doba tehnologije.
Kao globalna zajednica moramo se suočiti s uništenjem naših planetarnih resursa, kao i s ekstremnim klimatskim promjenama. Temeljita promjena znači da će ono što se sada događa na Zemlji utjecati na sve ljude.
To su sve uvjeti jedne nove ere. To je doba međuovisnosti koja je toliko velika da svatko od nas danas, doista, mora shvatiti da je uloga koju igramo u ovom životu važna za čitav svijet. To je možda stav koji obični um ne može razumjeti, ali imajte na umu da je glavna postavka 'energetske literature' činjenica da su misli i stavovi osnovna moć pojedinca.
Moć jedne sjemenke goruščice može pomaknuti planinu, moć jednog jasnog svjetla obasjava tamu, moć jedne osobe koja je predana istini postaje put za iscjeljujuću milost koja koristi čitavom čovječanstvu. Bez obzira što iscjeljujete u sebi, od negativne misli do raka, sam čin iscjeljivanja je na određeni način imao učinak na čitav život na planetu. To je istina koja nadilazi granice običnog razuma, ali to vrijedi za sve mistične istine. Zato takva istina ima moć iscjeljivanja.
Što više tih gravitacijskih utega skupite to ćete imati veći emocionalni, psihološki i mentalni teret. Počet će vas pritiskati gravitacijska sila života te ne možete zamisliti veće visine mističnoga ili duhovnog života. Te visine su vam nevidljive jer vas jako pritišće negativnost. Mogućnosti onoga što možete postići ili postati na području izvanrednog, sve se više počinju činiti nestvarne ili nedostižne.
Razum nije mana u ljudskom dizajnu. Ali ako pokušate za sve stvari pronaći logično objašnjenje, kozmičke sile će na posljetku iscrpiti razum s beskrajnom zalihom misterija i neobjašnjivih pojava.
Prosvjetljenje je čovječanstvu dalo dozvolu da postavlja pitanja s manje straha od crkvene odmazde te da stječe znanje u nadi da će odgovori promijeniti naš način života. Stoga ne čudi da su ljudi proteklih stoljeća bili ludo zaljubljeni u potragu za znanjem i istinom. Ljubav prema logici, intelektu i znanosti, koja je počela prije nekoliko stotina godina, samo je nastavila rasti i pojačavati se. Naša ljubav prema logici i redu te naša potreba za objašnjenima o tome zašto nam se sve stvari događaju na određeni način – kozmički ili nekako drukčije – potječe upravo od tih ranih prethodnika.
Da bismo se odrekli potrebe za znanjem o razlozima određenih događaja, potrebno nam je vjerovanje u jedan viši poredak ili silu koja nadilazi racionalnu misao. Mogli biste onda pitati čemu ili komu ste predali tu svoju potrebu za znanjem razloga? Jedan izraz koji to opisuje je 'predaja Bogu'. Drugi to radije nazivaju predajom svemiru. U svakom slučaju, takva predaja je u svojoj osnovi jedan mistični čin preobrazbe, a ne racionalni ili intelektualni čin. To je korak u nepoznato koji se protivi razumu i koji zahtijeva svaku trunku hrabrosti koju imate. Tim ljudima nije bilo lako preskočiti tu visoku unutrašnju prepreku, ali to je bio i jest nužni korak.
Vaš um će možda učiniti što je potrebno za iscjeljenje te će proći kroz sve propisane korake, ali vaše srce nikada neće posve sudjelovati u postupku iscjeljivanja. Na kraju, opraštanje je čin predaje i odricanja od potrebe za objašnjenjem. S tog gledišta opraštanje nema nikakve veze s pojedincima koji su vas povrijedili. To je čin prihvaćanja višega poretka u životu, kroz koji se isprepliće tijek mnogih događaja i odnosa. Opraštanje je vaše oslobođenje od želje za znanjem onoga što se ne može znati te od želje da drugi pate zato jer su vas povrijedili.
Predaja predstavlja promjenu našeg vjerovanja da su drugi odgovorni za naš život te za našu bol i neuspjehe. Ona također predstavlja vrhunski čin vjere koji govori: sA tobom Bože sve su stvari moguće uključujući moje iscjeljenje. Izgovaranje te molitve znači da puštate Boga da stvori mogućnosti za vaše iscjeljenje. Izreka kaže da će sve naše molitve biti uslišene, ali ponekad je odgovor negativan.
Međutim, kako ćete postići taj visoki stupanj unutrašnje preobrazbe? Poput Alise koja je pala kroz zečju rupu, vi morate uočiti ono što ja zovem nerazumnim glasom razuma. To je onaj dio vas koji vas potiče na samosažalijevanje ili vam daje razlog zbog kojih bi mogli povjerovati da se vaš život nikada neće poboljšati ili da se loše stvari događaju samo vama. Iako ga zovemo glasom razuma, to je ustvari glas s kojim ne možete razgovarati razumno. On koči vaše iscjeljenje i zbog njega vjerujete da će svi vaši pokušaji biti neuspješni. To je glas koji može uništiti svu nadu, dovesti vas do očaja te vas uvesti u začarani krug depresije. Tada zbog ponosa opravdavate svoja djela i gnjev, a čitavo vrijeme u srcu znate da niste u pravu.
Unutrašnji reptili su demoni našeg 'razumnog' uma: strah, ponos, vlast te naša potreba za jamstvom dobrog ishoda prije nego što poduzmemo nešto na osnovi naše intuicije. Te reptile razuma svatko od nas mora otkriti u sebi. Ili drukčije rečeno, mi moramo istražiti nerazumnu stranu moći razuma.
Potraga za poukom koja se skriva u bolesti ili krizi, dolazi od arhetipa dobrog učenika ili dobrog djeteta koje će dobiti nagradu nakon što shvati pouku. U ovom slučaju nagrada je povratak sjajnog zdravlja ili onoga što je u krizi izgubljeno. Ovo vjerovanje ima mane zbog kojih ono više sliči praznovjerju, a ne uvjerenju koje se zasniva na vjeri. Prvo, pretpostavlja se da su učenik ili dijete bili zločesti i da je bolest ili kriza kozmička kazna. Drugo, pojedinac usmjeruje svoju potragu na jedan događaj, jedan prijestup, jednu lošu stvar koja se dogodila, umjesto da obrati pozornost na nezdrave obrasce koji traju čitav život i koje treba izliječiti. Zbog tog uvjerenja usredotočeni smo na prošlost kao na izvor iscjeljenja. Iscjeljenje počinje ovisiti o pronalaženju tog svetog grala, koji je povezan s jednom stvari koja je pošla po krivu. Vidjela sam mnoge ljude koji su postali opsjednuti tom potragom, koja sama po sebi postaje još jedan oblik stresa.
Ako vjerujemo u postojanje karme onda to znači da moramo vidjeti i naš život u njegovoj cjelovitosti, a ne samo životne nevolje. Kozmička istina se ne može koristiti kao uređaj za rješavanje problema. Ona je živa filozofija ili teologija koja pokriva svaki vid života ,od njegovih izazova do blagoslova. Zakon karme je u svojoj srži uravnotežen i pravedan. Ako to razumijete koristit ćete sastojke vašeg života u sadašnjem trenutku na temelju načela tog istog zakona.
Sigurno je da negativnost ometa iscjeljivanje. Bez obzira na izvrsnu medicinsku skrb ili drugu pomoć koju primamo, negativni stavovi potkopavaju i najbolje sustave potpore. Nitko se ne može u jednom trenutku riješiti strahova i negativnih obrazaca koji potječu još od rođenja. Niti je to neophodno. Vi možete, međutim, uložiti svoju energiju i svoju životnu silu u misli i stavove koji su pozitivni i korisni, a ne u one koji iscrpljuju vaše zdravlje. Držite svoju pozornost na sadašnjosti i ne dopustite svojoj mašti da odluta u budućnost. Samo ćete se preplašiti sa starim strahovima te ćete završiti u nekom mračnom, negativnom prostoru. Umjesto toga uvijek pri sebi imajte knjige, filmove ili telefonske brojeve ljudi koji vas mogu raspoložiti.
Da biste se izliječili od negativnosti, ne morate iskopati svaku svoju negativnu misao ili emociju, umjesto toga odlučite da ćete svakoga dana pronaći nešto vrijedno što cijenite u svojem životu, ali cijenite to kroz čitav dan. Ili izaberite neku pozitivnu misao i koristite je za vrijeme svojih svakodnevnih aktivnosti.
Zapamtite, ovaj dan ovakav, nikada više neće opet doći!
Nikada neću biti s vama opet upravo na ovaj način. Ta jedna rečenica osvijetlila je mogu dušu i otada u mojem životu više ništa nije isto. Taj uvid mi je pokazao pravu mjeru svih stvari.
Ono što ne možete promijeniti izvana, možete nadići iznutra. Vanjska kriza vas može preobraziti u toj mjeri da vas zlo, očaj ni razaranje više neće moći uništiti. Iznutra morate postati snažniji tako što ćete u sebi razviti sposobnost razumijevanja svijeta koji vas okružuje s mnogo većom moći, moći ljubavi.
Najiskreniji je zemaljski put onaj koji vas vodi prema vama, a ne od vas.
Samo zbog straha živimo da bismo stjecali.
Možete odlučiti slijediti svoju višu svrhu ili se povući u još dublje mjesto očaja.
Tada sam shvatila da moram odlučiti kročiti u svoj život ili će se život trajno udaljiti od mene.
Svi se mi rađamo s nepogrešivim osjećajem daje naše unutrašnje jastvo naše najvrijednije i najjače blago. Hoće li nas vanjske krize u našim životima uništiti ili nas učiniti jačima, kao što poslovica kaže, ovisi o tome koliko ćemo razviti tu unutrašnju moć.
Majčina ljubav prema njezinom djetetu postaje sveprožimajuća. To očito mijenja odnos žene prema moći jer se žena koja postaje majka nikada ne može vratiti vrijednostima žene bez djeteta.
Bez obzira na okolnosti osoba spoznaje smisao i svrhu kada za to dođe vrijeme, a to vrijeme često nastupa s nekom bolešću ili životnom krizom.
Sve druge stvari – prezir prema običnom životu, potreba za upravljanjem tuđim životima, čežnja za materijalnim dobrima kao sredstvima zaštite i sigurnosti od kaosa – su vanjska pomagala te su samo zamjena za stvarnu bitku koja se vodi na razini duše. Kada se izravno suočite s onim što jeste i sa svakim svojim ogromnim strahom, tek tada ćete doista spoznati što znači istodobno biti moćan i oslobođen. Jednostavno rečeno, život dobiva smisao kada odlučite uskladiti se svojom intuitivnom prirodom. Kao što su duhovni učitelji uvijek podučavali: ono što tražite, u vama je.
On je stvarao novu viziju svojeg života i htio je u nju uključiti i svoju ženu, ali ona je postepeno postala isključena. Ona je to mogla osjetiti, ali se držala njihovog propadajućeg braka samo tako što je kritizirala sve što je njega zanimalo, umjesto da mu se priključi.
Nema sumnje da je milost najučinkovitija kada se radi o odlukama za koje je potrebno najviše hrabrosti. Te odluke možda imaju i najmanje smisla te zahtijevaju najviše od vaše duše.
Duša polagano kopni mnogo prije nego što se tijelo pokvari.
Nije dovoljno živjeti na papiru, ili živjeti u mislima. Iscjeljenje ili preobrazba se moraju kretati od misli prema obliku, od ideje prema djelovanju. Previše ljudi ostaje u svijetu misaonih oblika jer on daje dojam promjene, ali ustvari nikada se ništa ne mijenja bez druge strane jednadžbe, koja se sastoji od hrabrog izbora.
Što točno u vašem djelovanju stvara osjećaj svrhe? Ako vam ono što činite ne daje osjećaj svrhe, onda trebate odlučiti kako ćete nastaviti dalje. Počnite s pitanjem: Što trebam dati drugima u ovom životnom trenutku da bih se osjećala korisnom?
Bi li se vaš život poboljšao kada biste radili ono što volite i bili s ljudima koje volite? Povremeno slušajte i slijedite glas intuicije, naučite vjerovati tom glasu.
Zapišite kamo vas vodi mašta kada razmišljate o vašem životu. Zamislite neki drugi život koji prodire kroz tanku opnu između vašeg razumnog ja i vašeg divljeg nerazumnog ja, odnosno osobe kakvom se zamišljate 'kada bi samo…'
Smatrajte bolest stazom kojom ste prekinuli sve veze s prošlim ranama i negativnostima. Svoju pozornost morate usmjeriti na sadašnjost, na ono tko ste danas i što morate osobno pridonijeti kao izvor kreativne mudrosti u svijetu.
Razmislite o onom što ste naučili u životu – ne o svojim pogreškama ili o ljudima koji su vas povrijedili. Mudrost je osnovni sastojak. Skupite svoju mudrost pomoću svojih molitvi i meditacija, kao što skupljate jabuke u košaru. A zatim zamislite jedan put na kojem ćete najbolje moći iskoristiti tu mudrost. Njegovanje takve duhovne vizije stvara unutrašnju alkemiju koja podupire iscjeljenje fizičkog tijela.
Često čujem da ljudi govore o prolasku kroz tamnu noć. To je česta fraza koju mnogi ljudi koriste da bi primjerice opisali svoje iskustvo dugotrajnog stanja depresije ili izolacije.
Tamna noć postala je arhetip za preobrazbu duše.
Vjerovanje da je duša u nama sposobna obnoviti fizičko tijelo temelji se na istini. Duša može iscijeliti tijelo, duh i srce. Vi možete iscijeliti ne samo sebe već također možete kanalizirati iscjeliteljsku moć prema drugima.
Putovanje do iscjeljenja se stoga velikim dijelom sastoji od postizanja ravnoteže koja omogućava tok milosti. Mi smo opremljeni za tu iscjeljujuću milost na način koji je sličan opremljenosti arhetipskog ranjenog iscjelitelja koji može iscijeliti druge jer je prvo pretrpio ranu koja ga je odredila. Iskustvo tamne noći je jedna takva rana koja priprema put.
Slom mentalnih sposobnosti je kriza moći ili bespomoćnost. Vi se kao putnik kroz tamu nalazite u okolnostima koje ne možete svladati, popraviti ili prilagoditi. Umjesto toga okolnosti vam se čine moćnije od vas.
Čak ne možemo ni zamisliti da smo u sebi osvijestili put koji je već duboko u nama. Osvijestili smo ga zbog životne krize ili kao odgovor na unutrašnji sukob koji nas je doveo na raskrižje.
Buddha je zvao nesavršenosti 'ometanjima', iluzijom ili strahom, koji imaju vlast nad vama. Možda imate neku želju koja vas je toliko obuzela da više ne možete sagledati posljedice misli i djela koje poduzimate radi postizanja svojeg cilja. Potreba da uvijek pobjeđujete ili da uvijek budete u pravu je još jedan oblik nesavršenosti koji nas tjera da štetimo drugima, ali i sebi.
Ego i razum nas žele uvjeriti da vladamo svojim životima. Vrlo je teško suočiti se s istinom da s nama ustvari upravlja strah, kao da smo lutke na nevidljivim konopcima. Dodao je i da su molitva, tišina i milost presudno važni, budući da spuštanje tame može u nama pobuditi veliki osjećaj bespomoćnosti.
U životnoj krizi spontano želimo promijeniti poredak stvari koje su nam značajne.
Svim ljudima je zajednička potreba za rješavanjem svojih rana, emocionalnih trauma i sjećanja na teška vremena ili nasilne veze. Također se treba očistiti od svakog žaljenja. Stoga trebamo uzeti u obzir i sve ljude koje smo povrijedili, a ne samo one koji su povrijedili nas. Naučila sam da opraštanje ima ključnu važnost i da je nesposobnost opraštanja bolna kao i sama rana. Ipak, usprkos svemu, opraštanje je i dalje za većinu ljudi najveća prepreka.
Toliko mnogo ljudi vjeruje da iscjeljenje predstavlja gubitak određene moći, koju su naučili koristiti kao 'društvenu valutu'. Manipuliranje i upravljanje drugima pomoću bolesti ili patnje je bilo i još uvijek je izrazito učinkovito za ljude koji ne mogu biti iskreni u svojim odnosima. Tko će se prepirati s nekim tko trpi bol? A ako je bol jedina moć koju imate, zdravlje nije privlačna zamjena.
Dodavanje 'mističnog razmišljanja' kao karike koja nedostaje ima 'kozmičku' ili 'duhovno arhetipsku' prirodu te nije povezano s nekom religijom. To je univerzalna istina koja je postala dijelom svih velikih svjetskih religija, kao i učenje Ne ubij.
Za Ivana od Križa duša je bila spremnik same biti ljudskoga bića, sirove moći koju treba svjesno profiniti. Ta srž svake osobe je nuklearna sila čiste ljubavi, koja samo čeka da je Bog pokrene. Da bismo došli do te ljubavi, moramo se suočiti sa tamnim strastima u nama zbog kojih je nesebična, bezuvjetna ljubav nemoguća. Prema Ivanu od Križa te tamne strasti, ili kako ih on zove sedam smrtnih grijeha, potiču na negativna djela, riječi i čine: ponos, pohlepu, požudu, gnjev, proždrljivost, zavist i lijenost. Kao katolik Ivan od Križa je u grijehu vidio negativni čin koji mi svjesno izabiremo počiniti, znajući da bismo tako mogli povrijediti druge.
Naša vezanost za sjećanja, strahove i praznovjerja te sve drugo što iz nas crpi energiju, zamrzava nas u vremenu. Zbog tih vezanosti nosimo sve više psihičkog tereta u našem energetskom sustavu, umu i emocionalnom tijelu, budući da moramo neprestano opskrbljivati energijom te stare, negativne obrasce svijesti dok godine prolaze. Zamislite da imate 'energetski budžet' kojim plaćate svoje energetske rate. Kao što dugovi gomilaju kamate ako ih ne otplaćujemo, u jednom trenutku će i na vaše negativne obrasce iz prošlosti početi otpadati većina vaših dnevnih energetskih rata. Tako vam ostaje sve manje moći s kojom odgovarate na zahtjeve svakodnevnog života: vašeg zdravlja, kreativnosti, odnosa te suptilnih kretanja prirodnih zakona. Neće vam ostati dovoljno energije za sudjelovanje u dinamici stvaranja prilika za sebe ili za iscjeljivanje bolesti. Jednostavno rečeno, vaša negativna prošlost stvara psihički teret, a što više psihičkog 'tereta' nosite sa sobom, duže trebate čekati da nešto iscijeli i da se nešto promijeni u vašem životu. Tako smanjujete sposobnost vaše duše da vas, kao jedno sredstvo izvan vremena iscijeli. Psihička ili vremenska gustoća vašeg ega doslovno produljuje vrijeme potrebno za bilo koje iskustvo u životu, uključujući patnju, trajanje bolesti ili vrijeme koje vam je potrebno za prolazak kroz prijelazno životno razdoblje. Držanje za prošle rane ili negativnu prošlost nije samo emocionalni ili psihološki problem, ono iz nas crpi energiju koju trebamo kako bismo ponovno izgradili jednu zdravu i djelotvornu sadašnjost.
U vašem unutrašnjem središtu moći suočavate se s kozmičkom stvarnošću koja kaže da ste vi ili odgovorni za čitav svoj život ili niste. Što je istina od to dvoje. I ako niste odgovorni, tko je onda? A ko jeste, onda je vrijeme da procijenite koliko ste dobro usmjeravali tu moć, tj snagu vaše duše, u stvaralačke čine.
Ja vidim povezanost između čakri – sedam energetskih centara koji prožimaju fizička i eterična tijela, o kojima govori indijska tradicija joge – i sedam smrtnih grijeha ili tamnih strasti, kao i sedam darova duha.
Prva strast: Ponos
Zbog straha od poniženja izbjegavamo biti odvažni, čak i ako bi nam to donijelo golem osobni rast. Ironično je što zbog te neodlučnosti oko izlaska iz svojega područja ugode možemo osjetiti sram jer se zadovoljavamo samo s 'drugim mjestom'. Iako je ponos sam po sebi moćan, mi nismo naučili upravljati njima, a on postaje smrtonosan kad je ranjen.
Prva ili 'korijenska' čakra nalazi se u dnu kralježnice, odnosno dijelu tijela koje dodiruje tlo kada sjedimo u meditaciji. Ona predstavlja naše uzemljenje te odgovara elementu zemlje. Ali ja tu čakru vidim i kao vezu s našom obitelji te etničkim društvenim, religijskim i klasnim skupinama koje su nam najbliskije. Kao što nam te skupine mogu uliti pozitivne osjećaje odanosti i samopoštovanja, one također mogu ostaviti duboke ožiljke nametanjem raznih tabua i stigmi zbog ponašanja koje im nije prihvatljivo. To mogu biti naši najbolniji ožiljci te oni zbog kojih bismo mogli nauditi drugima. Ponos je uzrok plemenskih ratova.
Kao pojedinci mi ćemo uništiti svoje obitelji zbog ponosa. Rijetki ljudi mogu svladati tu tamnu strast, a kada vama vlada ponos to je kao da ste opsjednuti.
Druga strast: Pohlepa
Neki ljudi su pohlepni za novcem, ali tu su još i moć, slava, vlast, pozornost – popis je beskonačan. Pohlepa je jedan oblik ludila. Za pohlepne nikada nema dovoljno jer pohlepa nije logična.
Druga čakra utječe na pohlepu jer ona predstavlja centar moći u ljudskom tijelu koji upravlja novcem. Bol u donjem dijelu leđa, išijas te rak koji zahvaća područje druge čakre (donja leđa i genitalije) često su izravno ili neizravno povezani s financijskim brigama.
Na kojem području vašeg života vam ništa nikada nije dovoljno – ljubav, novac, zahvalnost, pažnja, poštovanje? Pohlepa ima mnogo, mnogo oblika.
Kako vaše zdravlje pati zbog pohlepe? Neke od mogućnosti su bol u leđima, išijas, refluks kiseline, teškoće s probavom i želučani problemi, poremećaji vezani uz stres, poput tjeskobe i teškoća sa spavanjem, stresa koji zagađuje odnose i problema sa srdžbom.
Treća strast: Požuda (narcisoidnost i seksualnost)
Narcisoidnost vas stavlja u položaj gdje vjerujete da se svijet vrti oko vas. To vjerovanje ima stotine ogranaka, kao što je vjerovanje da bi sve stvari trebale ići vama u korist, da ste uvijek u pravu, da pravda pripada samo vama, da se loše stvari trebaju događati samo drugima i da su se drugi ljudi rodili samo da bi se brinuli za vas. Zbog narcisoidnosti imate neprimjerena očekivanja od drugih te ste zbog toga neprestano razočarani, da ne spominjem ogorčeni.
Požuda je tamna strast treće čakre, koja je centar samopoštovanja i osobne moći te se nalazi u solarnom pleksusu.
Koliko vaše frustracije i srdžbe potječu od stvari koje se nisu dogodile na način koji smatrate da zaslužujete, kao što je to 'savršeni' brak ili uspješna karijera?
Četvrta strast: Gnjev
Četvrta čakra je srčani centar, a gnjevno srce je tragično i opasno srce te ne oprašta. Gnjevno srce pretvara ljubav u mučenje i kažnjava one koji nas prema našem razmišljanju ne vole dovoljno ili na pravi način. Ali gnjevno srce je nemoguće voljeti na pravi način pa je ljubav uvijek uzaludna kada je pomiješana sa srdžbom. U konačnici srdžba neprestano gura ljubav od sebe.
Koliko puta ste učinili ili rekli nešto što je bilo spontani čin srdžbe, kada se niste mogli zaustaviti jer je gnjev bio jači od vaše sposobnosti da vladate sobom?
Peta strast: Proždrljivost
Radi naših potreba opisujem tamnu strast proždrljivost kao bezumnu potrošnju, bilo hrane, droga, alkohola, negativnih misli, utjecaja tuđeg razmišljanja, materijalnih dobara ili svega izvan vas što preuzima vlast nad vašom voljom. Potrošnjom bez pozornosti, samo radi užitka trošenja, postajete nesvjesni svojih djela ili vlastite moći izbora.
Peta čakra predstavlja moć volje. Nalazi se u području grla te je odgovorna i za tamnu strast proždrljivosti. Preuzeti vlast nad svojom voljom i sačuvati je usprkos utjecaja drugih ljudi, vanjskih strahova ili svih drugih iluzija koje vrebaju na nas, značenje je pojma 'osvješćivanje'.
Šesta strast: Zavist
Zavist može uništiti duh i opsjedati ga poput groznice.
Zavist ne možete urazumiti jer je ona bolest. Ona se temelji na iluziji da ste prevareni ili da je netko dobio nešto što je trebalo biti vaše. Zbog te tamne strasti sve dobro u našim životima nam nije dovoljno vrijedno. Budući da vidimo samo slijepe ulice, zbog otrova zavisti ne slijedimo prvu zapovijed da moramo voljeti i cijeniti naše vlastite živote.
Zavist sprječava našu sposobnost uočavanja prilika, zbog nje nam je nemoguće cijeniti bilo što divno vezano uz vas.
Sedma strast: Lijenost
Lijenost se odnosi na tromost, koja je povezana s odugovlačenjem.
Jako mnogo ljudi pati zbog življenja u svojim umovima, zbog maštanja o tome kakvi bi njihovi životi mogli ili trebali biti. Međutim, ne mogu navesti svoja tijela na suradnju s djelima koja su potrebna za ostvarenje njihovih ambicija. Ustajanje s kauča, odlazak u teretanu, odgovaranje na pozive i poruke te razvijanje discipliniranih radnih navika stoje između nas i ostvarenja naših snova. Mnogi ljudi su mi rekli da 'znaju' da su im suđene velike stvari, ali jednostavno ne mogu shvatiti koje. Oni čekaju da netko drugi ostvari njihove snove, netko tko se ne boji teškog rada i odgovornosti koja idu uz odlučivanje. Neki ljudi vole živjeti u 'umu', gdje je sve lako i sigurno i gdje se ništa u biti ne događa. To je sjena strasti lijenosti. Život prolazi, a ništa se doista ne događa.
Kao jedan od smrtnih grijeha, lijenost podrazumijeva neaktivnost u pokazivanju vrline. Lijenost je tamna strast sedme čakre. Sedma čakra se nalazi u krunskom centru glave. To je 'lotus s tisuću latica' koji pršti poput fontane svjetlosti u trenutku prosvjetljenja. Međutim, lijeni duhovni um održava svjesnost o Bogu kroz knjige i misli umjesto kroz duhovno djelovanje, lijeni um ne izlazi iz razuma u dublje predjele duše, nego odustaje već na prvi znak neugode. On možda zna što je prava stvar, ali je nikada ustvari ne učini.
Osjećate li ikada da vam život jednostavno protječe i da se ništa ustvari ne događa? Uočite svoje svakodnevno ponašanje koje pridonosi slabom kretanju u vašem životu, nasuprot onom koje stvara promjenu.
Kada se oslobodimo straha od ljubavi, onda ostaje samo želja da volimo.
Naglasak na negativnom temelji se na skupu uvjerenja, među kojima je i ideja da svako bolno iskustvo sadrži određenu pouku. Kada otkrijemo tu pouku i učinimo što se od nas zahtijeva, bol i bolest – ili kriza – će nestati. Stoga u boli vidimo krivca i rijetko razmatramo jednu zreliju istinu koja kaže da život sa sobom donosi i bolne tranzicije. Nije svaka pokazatelj da nešto nije u redu – bilo u vašem tijelu, bilo u vašem životu. Često nas na razdoblje tranzicije upozore osjeti izrazite neugode, kao da su naše kosti postale prevelike za našu kožu. Takva neugoda je prirodna. Primjerice, trebali bismo se osjećati kao da ne možemo disati dok ne napustimo dom i počnemo živjeti svojim životom.
A postoji i ona vrsta unutrašnje vatrene boli koja potječe od čežnje za stvaranjem nečeg izvornog. Ta strast je muka i ekstaza, odnosno stupanje suptilnog užitka i strašne strepnje, koja traje dok pisac, umjetnik ili mistik nastoji vidjeti, čuti ili pronaći pravi oblik koji će izraziti nadahnuća koja se predstavljaju unutrašnjim očima duše kao trajni vjesnici. Bol koju osoba osjeća kada shvati da nije uspjela pronaći savršeni medij kroz koji će mistična magla postati nešto razumljivo, neopisiva je, ali tu bol ta osoba nikad ne bi željela ublažiti.
Negativnost i bol se stoga krivo poimaju u okvirima svrhe kojoj služe u širem kontekstu našeg života. Zavaravamo se pretpostavkama da svaku neugodu smjesta moramo pretvoriti u ugodu i da moramo uvesti red u svaku kaotičnu situaciju, kao da je to uopće moguće. Takvo razmišljanje temelji se na strahu za vlastitu sigurnost, strahu od gubitka te potrebi za preuzimanjem kontrole. Stoga se što brži povratak u svijet poznatog čini kao razumna stvar koju trebate učiniti. Međutim, kada se odlučimo za tako nešto, mi poričemo razlog zbog kojeg se ta kriza ili bolest uopće dogodila.
Tjelesna bolest predstavlja samo jedan dio izazova iscjeljivanja. Iza tjelesnih kvarova i unutrašnjih rana leži puno složenija psihološka, emocionalna i duhovna dinamika koja zahtijeva potpuno razotkrivanje.
U našem svijetu koji se temelji na pet osjetila i razumu, ono što ne možemo vidjeti ili kontrolirati, upakirati ili prodati, nema vrijednost. To nije 'stvarno' prema uobičajenoj definiciji stvarnosti. Ima li onda smisla reći da vaše skriveno jastvo, stvarno moćno jastvo i stvarno zdravo jastvo treba vaše milosti da bi dovršilo preobrazbu?
Um se ne može sam boriti protiv zavaravanja, pohlepe, zavisti ili požude, ne možete razmišljanjem prestati biti pohlepni. Ne možete razmišljanjem početi govoriti istinu ako ste po prirodi skloni ljudima govoriti što oni žele čuti samo da bi vas prihvatili. Da biste odlučili pobijediti te unutrašnje sile, potrebno je nešto više od snage volje, potrebna je milost.
Je li milost stvarna? Jednom riječju, jest. Kakvi biste vi bili kada biste prepoznali moć svojih unutrašnjih milosti i znali kako ih koristiti u svakodnevnom životu? Milost nije samo tvar za stanje nužde ili neka vrsta božanskog spasonosnog lijeka. Milost u vama pojačava vrline, snagu, intuiciju, a ponekad vam daje i čežnju za tišinom kako biste mogli bolje osluškivati.
Spoznati sebe kroz svoje milosti, znači spoznati jednu posve novu osobu. Možda ćete po prvi put istinski zavoljeti osobu koja jeste. Ne možete se posve izliječiti niti čak biti djelomično zdrava osoba ako vaše milosti ne teku. Stoga treba odgovoriti i na pitanje morate li poznavati svoje milosti da bi one mogle teći kroz vaše biće. Ja vjerujem da ne morate, ali vjerujem i da njihovim spoznavanjem možete postići posve nove razine svijesti. Zamislite kakav bi bio vaš život kada bi vaš intelekt, pun običnog znanja, bio prožet dušom koja ima mističnu svjesnost o svojim urođenim vrlinama.
Milost nije samo neodređena božanska tvar, ili neki poetski ideal koji su izmislili ludi mistici, dok su bili u izmijenjenom stanju svijesti. Milost je suptilna sila koja je izvan dosega razuma. Ona nije logična racionalna niti intelektualna moć koju možete obuhvatiti jedinstvenom jasnom definicijom. Nju svaki pojedinac treba doživjeti i prepoznati iznutra. To mora biti ono duboko razumijevanje izvornosti unutrašnje intuicije primatelja.
Moramo postati svjesni unutrašnjeg vodiča, koji je nositelj istine koju upijamo kroz iskustvo, promišljanje i meditaciju. Moramo postati ponizni i dovoljno snažni da bismo uspostavili odnos s božanskim. Takvo putovanje oslanja se na neprestani priljev milosti.
Milost je bez sumnje dotaknula život svake osobe nekoliko puta i na bezbrojne načine. Misli i ideali koji su vam se pojavili kao grom iz vedra neba, koji mijenjaju vaše prioritete ili vam daju poticaj da napravite nešto neobično te vam općenito služe na načine koje niste mogli predvidjeti, djelo su milosti. Ako ste ikada sudjelovali u žučnoj raspravi, poznajete onaj tihi glas opreza koji vas upozorava: Jesi li siguran da to želiš reći? Ako poslušate taj šapat pun milosti, spasit ćete odnos. Međutim, ako odbijate poslušati zbog ponosa, to uzrokuje tako tešku bol da će se rana neprestano otvarati.
Vi oklijevate u spontanom davanju jer svjesno ili nesvjesno davanje smatrate jednim oblikom osnaživanja druge osobe. Kad uskratite poklon osnaživanja druge osobe, a posebice kada znate da možete dati taj poklon, to automatski u vama stvara unutrašnji sukob zbog vašeg oklijevanja, jer ego po prirodi želi priliku za iskazivanje vaših najvećih sposobnosti i vrlina, koje su u biti vaše milosti. Međutim, ego se boji osnaživanja druge osobe i u tome leži bit unutrašnjeg sukoba: hoću li te osnažiti ako intuitivno osjećam da to mogu ili ću ti uskratiti taj poklon jer se bojim da bi mogao postati veći od mene? I usprkos svemu, vi ste svjesni da uporaba tih vrlina bilo gdje, bilo kada i s bilo kim uvijek poboljšava razrješava ili smiruje situaciju. Čak iako situaciju ne treba riješiti, vaše vrline koje su utemeljene na sedam milosti, su upravo one koje ljudi najviše vole na vama i one zbog kojih ćete sjajiti u svakom društvu. Jedno od obilježja milosti je to što vas ona uvijek privlači k djelovanju. Milost koju ste pozvani koristiti, neizbježno će iscijeliti drugu osobu.
Božanski bunar milosti ima beskrajne zalihe. Milost će postati naša priroda. Zamislite da je životno putovanje beskrajni niz iskustava koje nas vode sve bližoj prirodi.
Savršenstvo nikada ne bi trebalo biti cilj, vježba je cilj. Živite svjesno i vježbajte.
Pomirba između vas i vama drage osobe, za koju ste mislili da se nikad neće dogoditi, je uistinu čin milosti. Kada sretnete nekoga koga već dugo vremena niste vidjeli, i tko vam je posebno drag, to nije samo ljupka slučajnost, to je isto čin milosti. Prisjećanje da je danas nečiji rođendan, i shvaćanje da bi tu osobu jako povrijedilo da ste je zaboravili, također je djelo milosti. To su samo mali primjeri moći milosti koja tiho prolazi kroz vaše svakodnevne misli i nadahnjuje vas na djelovanje, kojem je uvijek svrha iscjeljivanje ili poboljšanje vašeg ili tuđeg života.
Milost je mistična tvar, a ne mentalna zamisao. Kao mističnu tvar morate je iskusiti da biste je spoznali. Milost ne možete razumjeti čitanjem i raspravljanjem. Ne možete pronaći definiciju koja že napokon stvoriti iskustvo unutrašnjeg prosvjetljenja. Milost vam se obznanjuje molitvom. Ona vam daje osjećaj spokoja, koji ne možete postići ako si govorite 'opusti se'. Da biste izravno i potpuno spoznali milost, morate pogledati u sebe.
Primjerice, pomislite na prirodu radosti. Kada kažete tužnoj osobi da 'zamisli da se osjeća radosno' to je kao da kažete nekom tko govori samo engleski da odjednom počne pričati hindi.
Da bi se dobila jedna mala bočica parfema treba samljeti tisuću košara ružinih latica.
Vi ne možete 'loviti milost', ona lovi vas.
Kada vas ometaju uobičajene misli, o čemu obično razmišljate?
Ne sjećam se nijedne osobe koja mi je rekla da se njezine misli prirodno kreću prema zahvalnosti ili unutrašnjem izvoru mira.
Odluke da se svjesno povučete u polje milosti, protivi se divljoj psihološkoj struji kolektivnog nesvjesnog, koja neprestano naglašava negativnosti u našim životima.
Iako milost pritječe svima u izobilju, postoji jedno iskustvo 'obdarenosti milošću', kada ste pojačano svjesni neke posebne milosti ili više njih.
Prva milost: Štovanje
U bibliji se ova milost zove 'strah od Boga', ali to nije najprikladniji jezik koji će impresionirati suvremeni intelekt. Štovanje bolje opisuje ono što ova milost predstavlja. Da bismo bolje shvatili tu milost, istražimo najprije prvu čakru. Kao što smo vidjeli u četvrtom poglavlju, prva čakra se odnosi na ono što ja zovem plemenskom sviješću, koja pokriva široki raspon informacija. Ona se također zove korijenskom čakrom jer je smještena na dnu naše kralješnice, odnosno mjestu koje dodiruje tlo dok sjedite u položaju meditacije. Kroz to energetsko polje su vaše energetske struje 'ukorjenjene' ili povezane sa svim stvarima povezanim s vašim plemenom, ali i sa širim društvenim i planetarnim plemenima.
Mistično načelo koje se povezuje s prvom čakrom je sljedeće: što je u jednome, to je i u cjelini.
Štovanje je milost zbog koje vidimo da je sav živi svijet među povezano polje kozmičke aktivnosti, koja potječe i završava u kozmičkoj svijesti.
Štovanje također stvara dubok osjećaj strahopoštovanja. Svetost vidite kao izvor života, a vaša duša je duboko povezana s tim izvorom. Osjećaj strahopoštovanja je izraz poniznosti pred božanskim. To je razumijevanje da se moć koja upravlja životom ne može opisati u intelektualnim okvirima. Život određuje sila koja je puno veća nego što je može izmjeriti ljudski intelekt.
Osjećaj da niste na pravom putu, da ste u duhovnoj krizi ili da se u vama budi velika želja za otkivanjem viših sfera vaše kreativnosti i potreba za izražavanjem jedinstvene vizije – sve su to primjeri unutrašnjih doživljaja koji promiču vaš duhovni život. Na kraju nago za propitivanjem značenja i svrhe vašeg života je još jedan primjer pojavljivanja milosti štovanja u vašem životu. Ona vas nadahnjuje na potragu za vašim mjestom u svemiru.
Uopće ne sumnjam da mnogi ljudi, koji propituju značenje i svrhu svojih života, u biti čeznu za milošću štovanja.
Milost zazivate molitvom.
Štovanje će vas utemeljiti u vašoj intuiciji te ćete vjerovati svojim instinktima kada stvari postanu kaotične. Ta milost vas također uže povezuje s vašom sviješću i znanjem o izborima koji su dobri ili loši za vas. Štovanje je moguće kroz jedinstvo i poniznost – to su obilježja duše koja poboljšavaju zdravlje. Stav nadmoći, koji je tamna strana poniznosti, pojačava osjećaj nadmenosti. Nadmenost dovodi do razdvajanja, koje stvara psihičke, emocionalne i mentalne napetosti. Sve to na kraju uzrokuje duševni nemir.
Druga milost: Pobožnost
Klasično značenje pobožnosti je predanost Bogu. Za naše svrhe moramo pojam pobožnosti proširiti i upitati se: Kako bi suvremeni pojedinac trebao tumačiti pobožnost? Izražavanje milosti je evoluiralo dok se čovječanstvo stoljećima mijenjalo. Stara definicija pobožnosti više nije dovoljno opsežna da bi zadržala pažnju suvremene psihe i duše. Stoga naše istraživanje ove milosti počinje u okvirima druge čakre, koja nam daje uvid u obrasce stresa suvremenog čovjeka. Druga čakra koja se nalazi u donjem dijelu leđa i genitalnom području tijela, je energetski centar koji najizravnije odgovara našoj potrebi za stvaranjem i povezivanjem. Svatko želi stvarati i svatko želi biti u vezi. To je energetski centar vašeg tijela koji je najuže povezan s potrebom za društvom, romantičnim ili nekim drugim. Budući da je druga čakra središte za osobne odnose ona također stvara i sve natjecateljske nagone od kojih neki mogu biti vrlo negativni, čak i bešćutni. Borbe za moć jedne osobe s drugom su najdestruktivniji ljudski odnosi, kao što prijateljstva i romantične veze najviše nagrađuju. U drugoj se čakri počinju razvijati neke bolesti koje potječu od stresa vezanog uz financije, seksualne dvojbe, borbe za moć te djela izdaje.
Poštovanje koje se temelji na poniznosti, je presudna vrlina kojom trebamo blagosloviti sve naše odnose.
Milost pobožnosti traži ono božansko u drugima.
Ta milost nas potiče na pomaganje drugima i nesebično davanje onima koje smo ranije gledali kao naše suparnike.
Neke privlači ova milost kao da nagonski shvaćaju da pobožnost daje 'Boga u malome' u vašem životu.
Milost pobožnosti smjesta mijenja vaše stajalište o drugima te vam može smekšati srce. Ona vam omogućuje da vidite dalje od ega drugih ljudi i da se usredotočite na ono što je božansko u njima.
Ako ne vidite te blagoslove, to je zato jer gledate očima straha.
Treća milost: Razumijevanje
Ego shvaća razumijevanje na osobnoj razini, kao sposobnost pozornog slušanja onog što netko drugi govori, odnosno kao potrebu da vas drugi jasno čuju.
Milost razumijevanja nam daje sposobnost nadilaženja pojava koje se događaju na osobnoj razini. Uz ovu milost možemo prozreti iluziju neke okolnosti i razumjeti višu istinu onoga što se ustvari događa.
Dok god patimo zbog manjka samopoštovanja, a to jest patnja, istodobno ćemo se bojati drugih i čeznuti za njihovim odobravanjem.
Zbog manjka samopoštovanja gubimo svoju osobnu moć. Stres tih pojava se pretvara u struju negativne energije, koja hrani bolest.
Mi uvijek tražimo razloge zbog kojih se stvari događaju na određeni način, ali kao što znate, stvari se ne događaju na razuman način. Istu stvar ili situaciju možete gledati na različite načine. Postoji tvoj način i moj način. A onda postoji i način kojim bismo nešto shvaćali kada bismo duboko razumjeli da su svi događaji istodobno osobni i neosobni. Događaj je osoban pojedincu koji se nalazi u određenoj situaciji, ali događaj je također i skup neosobnih sila kojima upravljaju zakoni kretanja i energije.
Nijedan organizam, niti organizacija, nije izuzet od dinamike promjene, bez obzira kako ga osigurali. Moć cjeline uvijek će nadvladati pojedinačne dijelove.
Svake godine biste se na svoj rođendan trebali upitati: Što ću učiniti ove godine, a što će me podučiti nečemu novome o meni? Nikada ne prestanite istraživati dubine svoje duše.
Milost razumijevanja je sila koja obnavlja vaš život kako biste pomogli drugima da ozdrave.
Četvrta milost: Duhovna snaga
Milost duhovne snage je bitna za one koji su osvijestili koji ih sve izazovi čekaju na putu ispunjenja njihovih najviših duhovnih potencijala.
Na putu otkrivanja našega potencijala život nas uvijek gura prema naprijed.
Vaša duša je kozmička sila koja stvara kroz vas. Cilj je da postanete svjesni onoga što stvarate svakim svojim dahom, kakvoćom vaših misli, vaših emocija i onoga što vjerujete da je istina u životu. Duh, misli, emocije i ideje su vaša sredstva moći.
Dok primate nadahnuće, potom oblikujete misao, a onda misao u odluku, onda promatrate kako vaša odluka istječe iz vašega polja osobne energije u šire područje života i na taj način utječe na čitav svemir. Tada biste doista shvatili što znači doživjeti prosvjetljenje – ispuniti se istinom, što je druga riječ za svjetlo.
Koliko istine možete upiti na ovom putovanju punom iluzija dok još živite u iluziji?
Životna iskustva nas vode sa samo jednim ciljem – osnaživanje duha.
Morate na sebe gledati kao da ste iscijeljeni i da ste završili sve nedovršene poslove iz prošlosti. Iako ćete se povremeno sjetiti starih rana, ne smijete više emocionalno ili mentalno prebivati u tom zagađenom psihičkom polju i neprestano lizati rane koje su stare nekoliko desetljeća. Morate se usredotočiti na sadašnji trenutak. U njemu se nalazi vaša moć. Radi vašega zdravlja morate biti u sadašnjosti.
Peta milost: Savjetovanje
Kada je Buddha govorio o iluziji, on nije govorio o fizičkim činjenicama poput težine jednog predmeta i njegovom odnosu prema drugom predmetu. Ja vjerujem da je on ogovorio o moći. Kao i uvijek vraćamo se temeljnom sastojku ljudskog iskustva, a to je moć vaše duše i načinu kako upravljate tom moći pomoću vaših uvjerenja.
U postupku otkrivanja moć te istine dovodi do vaše preobrazbe. Ona postaje dio vaše svijesti. Više niste razdvojeni od božanske istine i više je ne tražite, istina je pronašla i preobrazila vas. Takva istina uklanja ograničenja običnog razuma.
Prava tajna iscjeljivanja ne sastoji se u skupljanju vaše moći od svih povreda iz prošlosti, već u stjecanju jasnoće i mudrosti kao duše da ne izgubite svoju moć uslijed iluzija, kada se one dogode. Vidite jasno. Prepoznajte iluzije. Neka vaša duša čitavo vrijeme bude nedirnuta. Tražite Boga u najmanjim sitnicama u vašem životu, a ne u velikim stvarima.
Što je u jednom također je i u cjelini.
Kako iznad tako i ispod. U svakom fizičkom događaju skriva se simbolički pandan koji predstavlja višu ili kozmičku svrhu tog događaja.
Kako siješ, tako ćeš i žeti.
Opraštanje je veliki iscjelitelj duše.
Istina će vas osloboditi.
Energija prethodi stvaranju materije.
Misao prethodi obliku.
Arhetip smrti i ponovnog rođenja, koji možemo prepoznati u mitu o feniksu koji ustaje iz pepela, predstavlja stvaralačku silu u životu svake osobe.
Nijedno iskustvo nije osobno. Događaji iz našega života postaju osobni kada tumačimo naša iskustva, kada ih smatramo dobrima ili lošima, uspjesima ili neuspjesima.
Svaki život ima svrhu koja se izvršava kroz jedno putovanje ispunjeno beskrajnim prilikama. Naše odluke i skriveni motivi koji određuju te odluke, utječu na kakvoću sljedeće prilike.
Istina je sila preobrazbe. Zbog toga se ljudi i boje istine. Istina uvijek stvara promjenu. Vaš život ne može ostati isti ako prihvatite moć istine. Na neki način, na nekoj razini, svaka istina mijenja vaš život. Taj mistični fenomen je razlog zbog kojeg istina ima veliku moć iscjeljivanja i čišćenja duše. Zbog toga moramo ojačati i prihvatiti moć istine.
Koje biste istine voljeli usvojiti? Uzmite jednu po jednu pojedinačno i mjesec dana razmišljajte o svakoj od njih. Potražite kako se ta istina očituje u vašem životu. Živite prema njoj. Živite u njoj. Živite s njom.
Šesta milost: Znanje
Milost znanja nalazi se u šestoj čakri koja je energetski centar intelekta, uma, mozga i intuicije. Ova čakra je središte čula, mitova, uvjerenja i stavova kojima vi brižno ili nemarno gradite stvarnost svojeg života.
Naučite vrijednost tišine. Da bi se primio dar otkrivenja, potrebno je naučiti slušati u blaženstvu nepomućene tišine i u udobnosti unutrašnje poniznosti.
Milost nikada ne kažnjava, ona nas uvijek potiče na buđenje. Mi donosimo odluke, a odluke imaju svoje posljedice. Nitko nas neće spasiti od posljedica naših odluka i zato imamo urođeni strah od odlučivanja.
Naši životi su duhovna potraga, ništa više i ništa manje.
Ljudsko iskustvo se ne sastoji samo u osvješćivanju, sastoji se i u prosvjetljenju, što znači da postajemo osoba koja je spoznala svoje milosti i osvijestila svoj bliski odnos s božanskom prirodom.
Sedma milost: Milost mudrosti
Mudrost pretpostavlja da nijedno djelo u sebi ne sadrži božansku svrhu da nas povrijedi. Ipak, sva djela moraju sadržavati aktivne sastojke ljudske svijesti u vječnom uravnoteženju yina i yanga, pozitivnog i negativnog.
Svakim životnim desetljećem iznova definiramo značenje mladosti.
Nitko nije izuzet iz ciklusa smrti i ponovnog rođenja. Kada novi životni ciklus treba započeti, stari mora umrijeti. To nije okrutno, to je bitno. Patnja i bol dio su ciklusa promjena jer se mi, kao što je to Buddha mudro podučavao, držimo za ono što ne želimo pustiti te se bojimo nepoznatog. Mudrost je milost zbog koje vidimo ono što se mora dogoditi. Cjelina se ne može obnoviti ni na koji drugi način.
Milost mudrosti je prisutnost Božjeg vodstva u događajima u vašem životu, dok vi nastojite s mudrošću prilagoditi se promjenama.
Mudrost je izbor koji prepoznaje bol i patnju kao dio ljudskog iskustva. Neizbježno je da ćemo jedni drugima uzrokovati patnju na neki način. Ponekad će takvo ponašanje biti namjerno, a ponekad slučajno. Mudro je prepoznati sebe u svima ostalima. Zbog mudrosti se možete stopiti s drugima, a što se više stopite to ćete imati više suosjećanja.
Život nije samo aktivna energija. Život je svet, a ta svetost ima božansko podrijetlo. U postupku prepoznavanja moći vaših unutrašnjih milosti ta božanska priroda vam se počinje očitovati na suptilne i uzvišene načine. Mijenja se način kako gledate na svakodnevnicu jer ništa više ne može izgledati uobičajeno kada ste svjesni prisutnosti ili nepostojanja milosti. Niti ćete ikada više misliti da su vaši problemi nesavladivi. Za nekoga tko se zna osloniti na milost, jedini realistični izbor je onaj koji je najmanje realističan: odluka da nadvladate gravitaciju pomoću vaših unutrašnjih vještina u kombinaciji s vašim vanjskim sposobnostima. To je istinski opis cjelovitog ljudskog bića.
Buddha je rekao: Ja sam samo prst koji pokazuje prema Mjesecu. Ne gledajte mene, gledajte Mjesec.
Isus je rekao: Zaista, zaista kažem vam. Tko vjeruje u mene, djela, koja ja činim, i on će činiti, i veća će od ovih činiti. Isus je znao da njegova iscjeljivanja izgledaju kao čuda neprosvijetljenom promatraču, ali ona su u biti bila prirodni nusproizvodi njegovih mnogih milosti i njegovog razumijevanja tajnog djelovanja božanske prirode.
Isus nije samo podučavao o ljubavi, on je bio ljubav. Buddha nije samo podučavao o prosvjetljenju, on ga je utjelovio.
Za vrijeme molitve pokušavamo se oduprijeti gravitaciji tako što tražimo neki oblik Božje intervencije. Kada pustimo da nas vodi intuicija, odupiremo se gravitaciji uzimanjem informacija iz energetskog polja. Te informacije nemaju težinu jer imaju obilježja predviđanja ili umjeravanja, a ne obilježje prošlosti.
Dok fizički zakoni upravljaju onim što je fizički stvoreno, ovi zakoni upravljaju dinamikom samoga stvaranja. Ta dva skupa zakona zajednički djeluju jer se energija pretvara u materiju, a materija utječe na tijek energije.
U paralelnom svemiru postoje mistični zakoni koji djeluju unutar istog esencijalnog sklada, ali izvan jednadžbe vremena, prostora i materije, te izvan društvenih i religijskih normi. Mi smo od rođenja usklađeni s tim područjem istine. Naše najintimnije jastvo ne uči te istine, ali ih osvješćuje. To znači da dolazimo do osvješćivanja onog što smo oduvijek znali. Najistinitije značenje duhovnog putovanja je povratak tim istinama i ponovno osvješćivanje onoga što je već u vama: znanja o mističnom području.
Utjeloviti jedan mistični zakon znači utjeloviti ih sve. Svaka istina osnažuje druge bez ikakvog napora.
Znat ćete da ste učinili veliki pomak u svijesti kada vam kriza više neće biti potrebna da vas potakne na promjenu. Istina će vas privlačiti, a to će biti dovoljno da vas pogura prema sljedećoj fazi života.
Istine se bojimo ne samo zato jer ona uništava naše iluzije već i zato jer uslijed toga nastupa promjena. Istina i promjena dolaze zajedno.
Toliko mnogo ljudi govori o preplavljenosti osjećajem znanja koji im daje smirenost i osjećaj ispunjenosti unutrašnjom snagom. To nije rijetko mistično iskustvo, već dosta često. Rijetki ljudi prepoznaju da je to jedna istinski mistična pojava. Iako možda traje jedan trenutak, vaša svijest potpuno ulazi u carstvo bezvremenog u kojem odjednom, gotovo čudesno, čitav vam život izgleda bolje.
Uzdizanje iznad ograničenja svakodnevnih misli, iznad ograničenja logike i razuma, u kozmički svježi zrak gdje osjećate bestežinsko stanje koje uzrokuje privremeno nepostojanje straha – to su znakovi mističnog iskustva.
Prvi mistični zakon: Postoji samo sada
Bit mnogih mističnih disciplina je 'budite potpuno prisutni'. Naučite u potpunosti držati svoju pažnju na svojoj duši.
Sadašnji trenutak neprestano obnavlja kreativne mogućnosti vašeg života.
Svijest sadašnjeg trenutka daje vam mogućnost da zadržite svoja sjećanja, ali vi ne možete biti njihovi taoci i ona više ne mogu crpiti vašu energiju te neizbježno i vaše zdravlje.
Prepustite Bogu sav svoj život. Prepustite se spontano životu. Ništa ne možete izgubiti, možete samo dobiti život.
Ne upadajte u negativne emocionalne obrasce.
Opraštanje je neophodno da biste živjeli u sadašnjosti. Bez opraštanja ostajete zarobljeni u prošlosti, zauvijek u emocionalnim dugovima.
Drugi mistični zakon: Potreba opraštanja
Iskreni čin opraštanja uklanja čitav dug s vaše energetske kreditne kartice i oslobađa vašu dušu dužničkog ropstva.
Istinski čin opraštanja odvija se u vašoj unutrašnjosti.
Buddha je kozmički arhitekt i arhetip suosjećanja.
Isus je kozmički arhitekt i arhetip opraštanja.
Bit Isusova raspeća je njegova poruka nama da budemo utjelovljenje svijesti koja nadilazi ljudski razum: postoji jedan viši zakon koji vrijedi za duh i taj mistični zakon se ne pokorava zakonima religije.
Isus je rekao da posegnemo duboko u dušu i dohvatimo ono što ego ne može razumjeti, čak i u smislu onoga što čak i danas um ne moze razumjeti, a kamo li ego.Naš um nikada neće biti toliko čist od iluzija da bismo doista shvatili zašto se događaji odvijaju na određeni način.
Na kraju dok visi na križu Isus govori: Oče, zašto si me napustio? Ali, slijedeće što kaže je Oprosti im jer ne znaju što čine, kao da bi njegovo čitavo raspeće bilo uzaludno da je ispustio taj detalj.
Njegova smrt je prikaz velikog slamanja moći ega preko iluzija fizičkog svijeta. Pokazavši opraštanje, on je stvorio novi obrazac svijesti. On će nam svima pokazati kako se osloboditi pakla iluzije koja nam govori da nas je zadesila neka kozmička nepravda.
Mistična istina je da opraštanje nije niako povezano s osobom kojoj opraštate, to je vlastiti čin preobrazbe. Božja pravednost očituje se u jednakosti kaosa i našoj sposobnosti da nanosimo zlo jedni drugima, kao i našoj sposobnosti da oslobodimo jedni druge od pakla. Opraštanje je tako moćan čin da se uskrsnuće unutrašnjeg jastva doista događa, budući da vi vraćate svoju dušu iz mrtvog područja prošlih trauma i nedovršenog posla.
Treći mistični zakon: Sve je iluzija
Buddha kaže da je rođenje patnja, da su starenje i bolest, te smrt patnja, susret s osobom koju mrzite, kao i odvojenost od nekoga koga volite. Patnja je i kad ne dobijete ono što želite.
Uzrok ljudske patnje može se naći u željama fizičkog i mentalnog tijela i u iluzijama koje ona gaje. Te želje i iluzije imaju svoj izvor u snaznoj žudnji, a žudnja koju motivira volja za životom traži samo ono što osjeć kao poželjno.
Ako bi se mogla ukloniti nagonska žudnja ili želja, onda bi strast uvenula i sva ljudska patnja bi prestala.
Plemeniti put do završetka patnje, put koji vodi do prestanka želje i patnje je plemeniti osmerostruki put: prave misli, odluke, govor, ponašanje, življenje, trud, pozornost i prava koncentracija. Buddha kaže da se prosvjetljenje može ostvariti samo slijeđenjem plemenitog puta i da život bez razumijevanja plemenitog puta stvara beskrajni labirint ilzija, koje potiču strahovi i materijalne želje. Sve u životu je iluzija osim plemenitog puta. Samo istina je stvarna.
Emocionalna, mentalna i psihička bespomoćnost se tijekom vremena neizbježno pretvara u cikluse depresije, očaja, a na kraju i kroničnih bolesti s elementima umora i tjelesne boli. Sve to potječe od zelje za moć kroz tuđe prihvaćanje, što predstavlja put iluzije. Istina je da nitko ne može dati moć drugoj osobi.
Mistične istine vam pomažu bolje vidjeti. One vam daju osjećaj red kad vas obuzme strH d u vašem životu postoji samo kaos. Iako vas možda jako boli gubitak posla, zdravstvena kriz ili razvod braka, možete pronaći izvanrednu utjehu u mističnom zakonu koji kaze Samo promjena je stalna. Uvjerenje da bilo što može zauvijek ostati savršeno, uspješno ili zdravo je uvijek samo iluzija, koja se temelji na željama. Možd ne možemo znati istinu o bilo kojoj situaciji, ali možemo znati istinu samu po sebi, koja je često umotana u neki paradoks.
Četvrti mistični zakon: Vjerujte u božanski paradoks, ironiju i sinkronicitet
Sjetite se kako je Isus rođen u jaslama. To na simbolički način prikazuje vječnu temu duhovnog života - božanska sila uvijek ulazi u vaš život kroz najmanja vrata.
Usklađivanje s božanskim paradoksom:
Što je veliko, ustvari je malo, što je malo, ustvari je veliko.
Što je zastrašujuće ustvari je siguran put, što izgled sigurno zapravo je proizvod vašeg straha.
Što izgleda kao kaos, ustvari je budući prerušeni blagoslov.
Vaša najveća moć je poniznost, vaš najveća slabost je poniženje.
Sjeme goruščice, jedna čista duša, je snažnije od planine, skupine ljudi u kaosu.
Moć molitve i milosti, i znanje kako djelovati u skladu sa svemirom, utječe na čitav svijet, a nastojanje vladanja drugima vam škodi.
Vaš ego, a ne nečiji tuđi, je vaš najgori neprijatelj.
Peti mistični zakon: Njegojte duhovnu dosljednost
Govorite ono u što vjerujete i vjerujte u ono što govorite, vi djelujete na temelju svojih uvjerenja i slijedite vodstvo koje nastaje unutrašnjim refleksijom. Na taj se način tijelo, duh i duša napokon usklađuju, a zbog toga vaše milosti prirodno teku kroz vas poput vašeg daha. Dosljednost održavate poštovanjem duhovnih istina koje ste svjesno usvojili.
Jednostavno svakog trenutka biti što svjesniji, velik je poduhvat. Da biste postali svjesna osoba, morate shvatiti puni potencijal moći izbora.
Govorite samo ono u što vjerujete i vjerujte u ono što govorite.
Moć ima izvor iza vaših očiju, a ne ispred njih. Kada moć postane vidljiva, ona isparava. Istinska moć je nevidljiva.
Misao prethodi stvaranju materije. Stoga su vaše misli instrumenti stvaranja jednako kao i vaše riječi, djela ili novac. Postanite svjesni kakvoće vaših misli jer svaka od njih pokreće mehanizam uzroka i posljedice. Svaka misao je alat. Svaka misao je molitva.
Osuđivanje vas veže uz osobe ili stvari koje osuđujete i tako postajete njihov sluga. Kada oštro osuđujete druge, postajete njihov zarobljenik.
Mistični pristup životu ne sastoji se u gledanju na stvari izvana, već u njegovom promatranju iznutra. To znači da osjećate svoje energetsko polje prije nego što dopustite svojem tijelu djelovanje. Osjetite mnoge informacijske struje koje su električki nabijene u afmosferi i obradite te informacije.
Tražite istinu u svim područjima svojega zivota. Stalno postavljajte pitanje Što je istina u ovoj situaciji?
Naučite se izdržljivosti. Planovi se ne ispunjavaju u jednom poslijepodnevu.
U okvirima mistične svijesti bolest ili kriza je katalizator za oslobođenje od niza uvjerenja ili stavova koji vam više ne mogu pomoći da postanete drukčija osoba u budućnosti. Kako se oslobađate tih starih obrazaca, svijet koji su oni stvorili također nestaje, a taj dio je jezovit. Energija prethodi materiji, prekinite energetske niti i oslobađa se materija koju je ta energija držala. Brzo kidanje niti oslobađa energiju te također brzo mijenja vaš svijet. Ako se savjetujete s intuicijom, uvijek ćete dobiti savjet o tome koje niti treba presjeći. Često će vam taj savjet doći i prije nego što ga zatražite. Djelovanje na temelju intuicije brzinom svjetlosti također vas i iscjeljuje brzinom svjetlosti.
Vaši problemi su vaši jer ih vi trebate riješiti. Svaki put kada ih riješite pomoću mudrog djelovanja, puštate više svjetla i milosti u svoj zivot.
Ništa ne očekujte od drugih ili od ishoda.
Post je objavljen 13.08.2014. u 10:02 sati.