Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goto

Marketing

Pravo (osobnog) vlasništva kao pokretač razvoja društva

Pojmovi:

1. Stvarno pravo (skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gospodarskog iskorištavanja stvari)

U stvarna prava (po Zakonu o vlasništvu) spadaju pravo vlasništva, pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog tereta, pravo građenja. Stvarno pravo može biti stvarno pravo na vlastitoj stvari (pravo vlasništva) i stvarna prava na tuđoj stvari (pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog tereta, pravo građenja).

2. Pravo vlasništva (stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ili zakonskim ograničenjima).

Osobine pravog vlasništva su jedinstvenost prava vlasništva, maksimalna dispozitivnost, isključivost, jednovrsnost, rekadentnost (elastičnost).
Tradicionalno, prava i obaveze vlasništva podrazumijevaju kontrolu upotrebe imovine, korist od eksploatacije imovine, razmjenu ili prodaju imovine, isključivo pravo na svojinu.

( http://hr.wikipedia.org/wiki/Vlasni%C5%A1tvo, http://hr.wikipedia.org/wiki/Stvarno_pravo, http://zakon.hr/z/241/Zakon-o-vlasni%C5%A1tvu-i-drugim-stvarnim-pravima)

"... Ovakvo pravno sagledavanje prava vlasništva plod je velikih kodifikacija građanskog prava iz 19. stoljeća, kada se nastojalo udaljiti od višeslojnog, nejedinstvenog, nejednovrsnog i neisključivog tipa vlasništva iz feudalnog doba (na istoj zemlji je pravo imao seljak, pa "neposredno nadređeni" feudalni gospodar, pa vojvoda, pa kralj ... svaki od tih "slojeva" je mogao imati više subjekata u korporativnim odnosima, tipično članovi iste seljačke ili plemićke obitelji koji su imali stanovita prava uz najstarijeg nositelja određenog tipa vlasništva - zapravo je pravo vlasništva bilo prisno povezano sa teritorijalnom vlašću)[5]. Ovakve stroge osobine vlasništva su pravnici u prošlosti voljeli pripisivati čistoj formi vlasništva ("dominium") koja je navodno postojala u rimskom pravu - što zapravo i nije posve točno, jer je i rimsko pravo imalo osobita pravna uređenja za kategorije stvari poput groblja i pokretnina koje su ukopane sa pokojnicima, u pogledu gradskih zidina i drugih utvrda, u pogledu hramova i pokretnina namijenjenih sakralnoj upotrebi."


Maksimalna dispozitivnost je osobina prava vlasništva koja znači da jedino pravo vlasništva obuhvaća cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na stvar (uz neminovna ograničenja).
Današnja (propali komunizam i socijalizam) (takozvana) socijaldemokracija upravo na elementu ograničavanja prava vlasništva stvara klimu nepoduzetništva (koje raslojava stanovništvo na temelju truda i talenta, objedinjenog u poduzetništvo) i teškim (zlobnim) intervencionizmom (u element vlasništva) poduzetništvo čini vrlo neizvjesnim (sociološka smrt, na temeljima gospodarske neaktivnosti).
Vrlo važan element sociološkog inženjeringa i upravljanja društvom.

Stvarne želje su izuzetno malen upliv države (kao izrazito monopolističkog elementa na području primjene sile, zakonodavstva, ...) kao jamac vlastite sigurnosti i boljitka.
Iako Ustav RH jamči vlasništvo (prvi ustav RH je izjednačavao pravo vlasništva), ustavnim zakonima država je stvorila monopolistički status izvlaštenja istinskih stvaratelja vlasništva (i vrijednosti koja proističe iz vlasništva). Sposobnost države izvlastiti bilo koga (većina stvara vlasništvo kao izvor koristi) umanjuje poduzetničku snagu hrvatskog društva.
Socijalizam je mrtav, ali ne i socijalističko zakonodavstvo (koje svakodnevno nadopunjuju novim mudrostima ...).

Ja sam (koji jesam).






Post je objavljen 22.07.2014. u 15:09 sati.