Pregled posta

Tomislav Perko, putopisac iz Zagreba, nedavno se vratio s putovanja oko svijeta, koje je nazvao – 1000 dana ljeta. Obišao je pet kontinenata, i to s budžetom od svega par eura na dan. Stopirao je, spavao u domovima nepoznatih ljudi, svirao gitaru na ulici, radio neobične poslove, volontirao, pa čak i preplovio Indijski ocean u 13-metarskoj jedrilici. Družio se s policijom na granici Irana i Pakistana, meditirao u budističkom samostanu na Tajlandu, završio u hipi selu u Australiji, posjetio najljepši otok na svijetu, živio s Maasai ratnicima u Africi, pronalazio smisao života u društvu šamana u džunglama Amazone.

Naposljetku, u jednom ribarskom selu u Ekvadoru, bacio se na pisanje knjige o svom putovanju. Oko stote stranice, uvidio je da se toliko toga ima za reći i o životu koji je svemu tome prethodio: kako je siguran posao zamijenio nesigurnošću ceste, kako su izgledali njegovi prvi putni koraci, kako su reagirali prijatelji i obitelj, kako je došao do ideje da krene na put oko svijeta te kako je sve to realizirao.

Odgovore na ta pitanja dao je u svom književnom prvijencu – "1000 dana proljeća".

Pisao sam o studentskim danima, o vremenu kad sam imao cijenjeni i odlično plaćeni posao brokera, o naizgled bezizlaznim financijskim problemima, o preokretanju života naopačke, o prvim upućivanjima na cestu s ruksakom na leđima, te o pronalaženju puta kojeg ću slijediti idućih godina – putujući.

Pisao sam o autostopu po nebrojenim državama, spavanju u domovima neznanaca, kampiranju pored ceste, hranjenju po supermarketima i ispijanjima pivi na klupicama, volontiranju, brojnim anegdotama koje su me zadesile na putu, prirodnim ljepotama koje su me ostavljale bez daha, i o predivnim ljudima koje sam susretao usput. Pisao sam o ljubavi.

Što su drugi rekli o knjizi:

Hrvoje Šalković:

"Tomo Perko je dobri duh hrvatske putopisne scene, koja je u posljednjih desetak godina narasla do točke u kojoj je slobodno možemo nazivati pokretom. Perko se nametnuo kao vođa novog vala putnika, a taj silan uspjeh nije mu se dogodio slučajno. U čitavu je priču ušao vrlo skromno, gotovo niotkuda, kao mladi pobornik Couchsurfinga. Zahvaljujući svojem nevjerojatnom pustolovnom duhu, koji ga je odnio u kutke svijeta nezamislive ogromnoj većini ljudi, ali i izuzetno kvalitetnim ljudskim osobinama, stekao je armiju sljedbenika i poštovatelja. Kroz godine iza nas, mnoge su se generacije putopisaca probijale kroz skučene medijske i literarne prolaze, svaki od njih nudeći neku svoju, originalnu priču. Neki su se penjali na čuvene i teško dostupne planine, neki su pješačili tisućama kilometara, neki su tragali za plažama, a neki za zabavom, neki su biciklirali ili jednostavno u putopisnoj formi prezentirali svoje ogromne, eruditske kapacitete. Ali u svemu tome, ipak su imali određene budžete kojima su realizirali svoje putničke pothvate. Perko je svijetu ponudio svoju verziju putovanja, s podignutim palcem, lunaparkom u glavi i bombom u plućima, i što je najvažnije, s nekoliko kovanica u džepu. Godinama je lutao planetom, upoznavao nevjerojatne ljude, proživio stvari dostatne da se ispuni desetak života, a kamoli ne taj jedan, koji samo on ima. Ostali su putopisci publici otkrivali svijet, tumačeći kako ga je moguće obići s malo novca. Perko ga je obišao bez žute banke u džepu, i dokazao je da je i to moguće, samo ako ti srce udara pravim brojem otkucaja u jednoj minuti ceste. Samim time, ostvario je putnički san svakoga tko se makar jednom upoznao s njegovim putopisnim radom.

U rukama držite njegov literarni prvijenac, u kojem je potpuno otvorio bokove. Vještim spisateljskim tehnikama na papir je nevjerojatno iskreno prenio svoj put od mladića iz konzervativne sredine do velikog putnika kojem je čitava planeta ugodan dnevni boravak. Ova knjiga nije samo krajnje topla i iskrena ispovijest čovjeka gladnog ceste, ovo je i odličan priručnik za svakog mladog putnika željnog otkrivanja svijeta. Nakon što pročitate ovu knjigu, shvatit ćete da ona ima samo jednu manu - osjećat ćete strašnu želju da pročitate i nastavak ove tople, zanimljive priče."

Boris Veličan:

"Čovjek koji godinama stopira i couchsurfa svijetom zasigurno ima što za reći o ovom našem lijepom trećem kamenčiću od Sunca. Ipak, u svom prvijencu Tomica se nije toliko bavio putopisom koliko putovanjem. Sve što sam očekivao u smislu klasičnog putopisa, uz izuzetak poglavlja o Bangladešu, u „1000 dana proljeća" nisam našao. Tomica se odlučio napisati nešto drugo. Odlučio je napisati introspektivan autobiografski roman, pun unutarnjih previranja i teških odluka. Govorio je on sam sebi da život, kakav je vodio, za njega nema smisla. Ostali, koje je putujući susretao, bili su tu da mu potvrde odabir pravog puta. Vidio je Tomica mnoga sela, išao iza mnogih gora, bio u zemlji divova i u zemlji patuljaka. No, najtežu borbu vodio je sam sa sobom, na kraju izašavši kao pobjednik. Ova knjiga testament je te borbe, ali i ljubavi jednog znatiželjnog dječaka prema širokom svijetu!"

Robert Knjaz:

"Knjiga je O-D-L-I-Č-N-A! Hipnotička kombinacija priča s putovanja, osobne ispovijesti, te zanimljivih ljudskih sudbina diljem svijeta. Sad sam na pola knjige i ne mogu je prestat čitat."