Za pokolj u Gruborima nema krivca ili krivaca! Sudac je potvrdio da je evidentno zločin počinjen i da je to učinjeno od strane specijalne policije Lučko. I tu je kraj. Ko je poginuo, poginuo je, ko mu je kriv.
Kordić je pušten iz zatvora gdje je odslužio 2/3 kazne za 'Ahmiće'. Njega su dočekali najmiliji i radovali mu se. Bio je tu i biskup Košić i neki viđeniji političari, doduše bivši ali ipak.
Euforija, veselje, radost, misa…kao da se spasitelj spustio među stado.
Koju stotinu kilometara dalje ženi u crnini cijela obitelj je pobijena! Ona plače i plakat će do kraja. Njene suze neće otopiti led moćnika, njezin život i životi koji su zadnji put udahnuli zrak u Ahmićima nisu vrijedni ni bijednog životarenja a kamoli radovanja. Oni nisu bili ljudi, što li?
'Ubico, sotono'! Uzviknuo je čovjek.
Odmah se čuo povik 'ubij ga' i jedva ga je policija spasila od linča revnih katolika.
Zašto sam ovo izdvojio? Ne bih ja ali žuč koja navire ne da mi ostati indiferentnim, davi me, ugušit će me.
Naime, koliko god da smo odmakli s civilizacijom, koliko god za sebe tvrdili da smo demokratični i da uvažavamo tuđe interese a naročito živote, u čovjeku još uvijek tinja i s vremena na vrijeme prokulja vučja ćud i zov divljine.
Biti na čelu s koščinom u ruci, zapovijedati i odlučivati o tuđim životima koji su takoreći bezvrijedni u odnosu na moj-svoj uzvišeni život, sveti je cilj svakog kretena koga eto i Crkva zagovara.
I onda mi se pred očima pojavi gnjevni starac, Franz Kunstler, i njegova pripovijest iz dokumentarca o prvom svjetskom ratu.
''Kako su samo varali. Ispred mene je stajao golem momak. Nesposoban za vojsku. Ja sam bio malen, mene su proglasili sposobnim! Bogati su odlazili bilježniku. Bilježnika je imalo svako selo i svaki grad. To je bio službenik kojega je imenovala država. On je sve kontrolirao. Njemu su… bogati bi odlazili bilježniku. Bilježnik bi zatim podmitio liječnike koji su novačili. I tako su ih proglašavali nesposobnima za vojsku. Sin bogatog seljaka, bio je jak kao ti, i ja, malen, ali čvrst. On nije bio sposoban a ja jesam.
Na vojnoj misi blagoslivljali su oružje. Katolički svećenik naredio nam je:
Uništite neprijatelja!
Spasite carsko prijestolje!
Mladi na jednoj, mladi na drugoj strani a on nas huška da se međusobno ubijamo.
Odonda više ne idem u Crkvu.
Mogu me svi poljubiti u guzicu. Zajedno s papom.''
Post je objavljen 07.06.2014. u 00:32 sati.