Marketing
RIJEČI U BIJELOM
Odavno nisam ništa napisala. Onih nekoliko riječi, škrtih, razumom pisanih, ne računam. Odavno nisam pisala srcem. Riječi su mi se pogubile, zalijepile su se kao mali maslačkovi padobrančići za paukove niti.
Zapele su i zaplele se riječi, ostale su neispisane tuge neke i radosti, nezabilježeni puti i vrludanja, neispričani snovi tajni.
Eh, da.... prošlu noć sam sanjala nešto. Bila sam negdje, s fotoaparatom naravno i u jednom trenutku našao se na podu. Razasut u tisuće komadića. Kleknula sam, skupljala dio po dio, slagala. Samo da spasim karticu, samo da spasim karticu..... kupila sam i slagala kao legiće, kliknila na botunić. Zvuk paljenja razvukao mi je osmijeh. Probudila sam se. Bura i dalje puše.
I sad.... šta bi ovo tribalo značit?
Da se ostavim fotoaparata ili piskaranja?
Jednog i drugog?
Post je objavljen 15.05.2014. u 16:08 sati.