Nakon drugog rata u Blitvici Donjoj vratili se borci a među njima i Špiro s činom generala pa kako je i red valja održati jedan motivacijski govor na trgu.
Skupili se mještani, kliču od ushićenja, bacaju garifule, maćuhice, violice i ostalo cvijeće. Skupili se da čuju poruku osloboditelja pa među njima dogegao se i siromah Josina koji je iz raznoraznih razloga vazda skupljao otpatke da bi preživio. Stao je ponosno u prvi red jer eto sad je došlo novo vrijeme pa više neće biti gladan.
Debeli Jakov s lančugom i satom u džepu jaketuna dogegao se podozrivo gledajući u osloboditelje a za njim mali nosi stolac da široka guzica sjedne.
Gleda Špiro radosnu masu kako kliče pa mu srce raste, ugušilo bi ga od sreće.
- Drugovi…drugovi i drugarice konačno je došlo i naše vrijeme, vrijeme kad ćemo sami urediti naše živote onako kako to znamo i umijemo.
Bacio je pogled na prvi red pa nastavio.
- Nema više drugovi bogatih i sirotinje, nema više buržuja, -a oko mu pobjeglo prema Jakovu,- to je vrijeme iza nas. Od danas drugovi svi smo isti, svi smo proleteri i svi ćemo biti kao naš proleter Josina…
- Bravo, živija propeler Josina, živija Špiro, živija propeterijat, živija Tito…
- Drugovi jel' vi znate što je to proleter?
- Znamo, to je naš Josina! Živija propeler Josina!
Onda se jedan mještanin drznuo, istupio iz mase i koraknuo naprijed pa maše rukom tražeći dopuštenje da nešto kaže.
- Druže Špiro…druže Špiro, a što ne bi svi bili kao Jakov nega kao Josina a?
Nekad bi za otvoreno izgovorene misli dobio zatvoreni prostor i jedino je u tome razlika između onog i ovog sistema pa stoga imam prijedlog.
Po uzoru na ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, predlažem da to isto učini i ministarstvo znanosti sa kompilacijskim i inim diplomama!
Post je objavljen 07.04.2014. u 14:04 sati.