Marketing
Nabrijana sam...
.
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
.
Nabrijana sam...
Jutros sam se probudila nabrijana. Za razliku od mene Tukac je smiren i obrijan. Razlika drastična. Kako god obrneš sve ovo danas nazivam imitacijom života. Foliranje samoga sebe, svojih i onih okolo. Nitko ne želi pogledati istinu u oči i reći; koji sam ja kurac ( hrvatski - nježnik) u životu. Faktor; X, Y, Z? Glas bačen u kartonsku kutiju za koju više nema mjesta ni na odlagalištu škovaca. Ni ušta ne vjerujem. Daš glas jednom, a ON pređe u tabor drugoga. Propala država, propala su mi tri životna osiguranja. eN – dinara, maraka & dolara, kuna po računima u propalim bankama. Propala jedna, druga, treća firma. Zbog mene? Ne!
Ne, već zbog okruženja, države u kojoj sam JA potrošna roba. Rob svakidašnji. Ipak, stvar je izbora. Svako od nas definitivno ima pravo pristati na ovo ili ono. Prihvatiti ili ne, pravila koja određuje društvo ili država. Biti poslušnik ili buntovnik. Služiti drugima nemam vremena, za bunt mi je kasno. Iskustvo 54.-te, Trst je naš, Zone A, Zone B, 66.-te & 68.-e , proljeća 71., ratnog Sarajeva 92. – 95., Lijepe naše, BiH države triju država (Lisabon 92.) je dovolno za cijeli, celi, cili život.
Žao mi je mladosti. Mladeži. Društvo, bolje rečeno Vlast ne želi se odreći auta, privilegija ali su spremni ukinuti ili da se Vlasi ne sjete, proglasiti Time Out za novčanu podršku kod zapošljavanja mladih. Kratak je put od kratkovidnosti do slijepoće.
Država nema novca za mlade. Država neće imati pravo na starost.
Nabrijana sam...
.
Vrijeme, vreme, vrime je bolne istine. Boli...
Post je objavljen 28.03.2014. u 13:31 sati.