Marketing
Covik...
).
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Covik...
Jutros sam se probudila. Nije bilo prijenosa na televiziji. Nije viđeno. Nije se dogodilo. Neće biti ni TV reprize. Turci su bili od 6 do 7 poslije podne i od 9 do 11:10 uvečer. Bit će ih i danas tokom jutra. Interesantno nečega uvijek ima čak i previše, a opet nečega nema nikako. Bar za javnost. Krađa države i javnih dobara nije bilo svih ovih godina. Tek sad kad su se pojavile u završnoj presudi Sanaderu i maloj Raji. Nitko ništa nije znao svih ovih godina ( sic! ). Bit će guljenja krompira. Kao nekada u ferijali kad sam željela ostati na ljetovanju dulje ali bez para. Društveno koristan rad.
Dobro jedna blogerica reče;- Nema, hebe me se! Kaže se punih usta; Jebe me se! U pravu je. Samo mi nije jasno zašto se kaže; punih usta.
Je bila sam za vikend u Komiži. Ala, gušta. More 15 C. Zrak čist i više od 15 C.
Tenis s partnerom, Icom. Kupanje ispred Gospe Gusarice. Pogled ka Biševu, Brusniku, Svecu pa sve tamo do Jabuke. Nema ništa bolje od otvorenog pogleda. Biti slijep kod očiju je najveći grijeh. Vidjeti, a ne vidjeti. Generacije koje dolaze nikada neće oprostiti vrlim hrvatskim očevima & majkama što su zatvarali oči pred pljačkom. Danas imamo „Lijepu našu“ po mjeri u colima, inchima, palčevima i laktovima. Ne i po mjeri Čovjeka s velikim „Č“.
Čovjek, kako to jebeno zvuči...Gdje se izgubi, moli Covik?!..
.
Vrijeme, vreme, vrime je reći;- Dosta! A, što dalje?!
Post je objavljen 12.03.2014. u 08:10 sati.