Marketing
Nešto između...
.
. 
. 
. 
. 
. 
. 
.
Nešto između...
Jutros sam se probudila uobičajeno kako ne bih iznevjerila svoja očekivanja. Prvi put, treći trećega. Nije isključeno da ostvarim još neko buđenje na trosjedu pored upaljenog TV aparata. „Oscar“ je bio, Sulejman će doći iduće nedjelje, a Tukac danas popodnevnim trajektom. Rusi su „stigli“ na Krim. Ukrajinci će svirati nježniku na ulici. Prosto je nevjerojatno kako se Svijet igra sudbinom „malih“ naroda. Novac i potreba za zaradom ne priznaje malog čovjeka. Kapital poput vode nadire i širi bužu sve do rušenja prepreka. Najgore je kada malog čovjeka ponese pogrešna procjena o sopstvenoj veličini i važnosti uloge koju igra. U trenutku pomisli kako je važan, kako se cijeli Svijet vrti oko njega i kako se čeka samo na njega i njegovo donošenje odluka.
Svaka sekunda mi je važna. Šezdeset minuta je cijeli sat. 24 puta toliko prođe u „čas“ između dva standardna buđenja. To vrijeme ne želim propustiti ili potrošiti na nešto što me ne veseli. Pogotovo ne na svakog.
Ma koliko se trudila ispuniti tu zadaću znam da sam osuđena na neuspjeh. Ovo sadašnje vrijeme svrstavam u kategoriju; ne „izgubljeno vrijeme“ vengo jednostavno nazivam „imitacija života“...
Možda me zaobiđe Oscar, ali Tukac sigurno neće.
.
Vrijeme, vreme, vrime je foliranja. Folirajmo sreću...
Post je objavljen 03.03.2014. u 14:01 sati.