Marketing
Trenerska posla
Godina odmiče, prvenstvo još nije počelo, naša hrabra mala ekipa baš i nema puno utakmica pa nemam o čemu pisati.
Ali kako reče Platon, oni koji žele pjevati, uvijek će naći pjesmu… tako je i sa mnom :)
Inspiracija za ovaj post je slučajan susret sa jednim „starim“ trenerom ( samo po godinama).
Nakon niza bavljenja trenerskim poslom izjavio kako je tek kasnije spoznao da je na početku svoje karijere trenirao svoje sportaše na način kojim bi ustvari ojačao svoje „ja“.
Uživao je u moći koju mu je pružala trenerska pozicija i sve što je dovelo u pitanje njegov autoritet primao je kao osobnu uvredu.
Treniranje mu je omogućavalo neprestano natjecanje s drugim trenerima i dokazivanje sebe (posredno) preko svojih sportaša.
Natjecanje nije prihvaćao kao priliku vidjeti tko je bolji sportaš , za njega je svrha natjecanja bila vidjeti tko je najbolji trener!
Kad bi njegovi sportaši pobijedili smatrao je to svojim osobnim uspjehom a kad bi izgubili samo ponekad bi to prihvatio kao svoj neuspjeh, a većinom bi krivio druge.
Mudro, ha?
Zašto svi treneri svoju pažnju usmjeravaju isključivo na pobjedu?
Koju su cijenu za to spremni platiti? Stavljaju li imperativ pobjede ispred zdravlja i osobnog razvoja svojih sportaša?
Moguće je da zbog toga što podliježu pritisku javnosti, svojih financijera, samih sportaša ili njihovih roditelja.
Psihologija kaže da „ ako treneri povezuju svoju vlastitu vrijednost kao cjelovite osobe s pobjedama i porazima njihovih momčadi, pobjede za njih postaju presudno važne, a poraz je direktna povreda njihove samovrijednosti – oni su u cijelosti orijentirani prema sebi tj. više ih nije briga što mogu učiniti za svoje sportaše nego vode računa o tome što njihovi sportaši mogu učiniti za njih.“
Vlastita vrijednost je ono najvažnije što imamo i razumljivo je da ćemo se do krajnjih granica založiti ne bi li tu vrijednost zaštitili, ojačali i održali, ali ne treba izgubiti iz vida ni druge vrijednosti osim poslovnih - biti uspješan otac, dobar ljubavnik, pouzdan prijatelj, korektan susjed, kulturno produhovljen, široko obrazovan, human, zabavan za društvo… ( sasvim je slučajno, al´ upravo sam opisala savršenog muškarca 
)
Jedno zanimljivo istraživanje provela je Udruga trenera Kanade, pokazalo je da treneri pokazuju sklonost ocijeniti sebe znatno efikasnijim i stručnijim nego što to smatraju njihovi sportaši.
Pri tom je najzanimljivije da treneri koji su „proizveli“ najviše uspješnih sportaša i bili visoko ocijenjeni od strane struke, skloni sami sebe nisko ocijeniti. (Jesam rekla da istraživanje nije bilo u Hrvatrskoj?)
Ova činjenica ukazuje ili na to da je skromnost važna karakteristika u trenerskom poslu ili da najbolji treneri priznaju da im je ostalo još toga za naučiti i usavršiti.
Trenerski se posao neosporno ubraja u vrlo teške profesije iako ga mi laici ne smatramo takvim i skloni smo ga podcijeniti.
Zato često neprimjereno reagiramo i zato pišemo blogove. :)
Netko je davno rekao da je značajna stvar promatrati sebe onako kako nas drugi doživljaju – to je izazov koji se nameće u svim međuljudskim odnosima.
Pa, let's try , svi.
Možda negdje uvidimo pogrešku.
Kao i ovaj „stari“ trener s početka priče.
Svi naši treneri, kojima možemo zahvaliti za ono što smo danas :)
Srdačan pozdrav svima
Post je objavljen 22.02.2014. u 21:18 sati.